Kolumnist Večernjeg lista Nino Raspudić poriče činjenice o klimatskoj krizi
Na webu Večernjeg lista 27. rujna 2019. objavljen je tekst “Gretenizam – zadnji stadij kapitalizma” (arhiviran ovdje), u kojem se kolumnist Večernjaka Nino Raspudić bavi sve vidljivijim fenomenom klimatske krize. Teze koje iznosi u tekstu Raspudić temelji na činjenično netočnim informacijama. “Oko vrlo složenog pitanja klimatskih promjena, a napose toga utječe li uopće na njih … više
Na webu Večernjeg lista 27. rujna 2019. objavljen je tekst “Gretenizam – zadnji stadij kapitalizma” (arhiviran ovdje), u kojem se kolumnist Večernjaka Nino Raspudić bavi sve vidljivijim fenomenom klimatske krize. Teze koje iznosi u tekstu Raspudić temelji na činjenično netočnim informacijama.
“Oko vrlo složenog pitanja klimatskih promjena, a napose toga utječe li uopće na njih ljudska djelatnost, u znanstvenoj zajednici nema apsolutnog konsenzusa”, tvrdi Raspudić.
Raspudić ne navodi izvor za citiranu tvrdnju, niti objašnjava kako točno definira “apsolutni konsenzus”. Činjenica je da postoje znanstvenici koji negiraju da je globalno zagrijavanje uzrokovano ljudskim djelovanjem, ali njihov je broj iznimno malen. Citiramo podatak sa stranica američke agencije NASA:
“Da, velika većina klimatskih znanstvenika koji aktivno objavljuju znanstvene radove, njih 97 posto, slaže se da ljudi izazivaju globalno zagrijavanje i klimatske promjene. Većina vodećih znanstvenih organizacija diljem svijeta objavila je javne izjave u kojima se to izražava, uključujući međunarodne i američke znanstvene akademije, Međuvladin panel o klimatskim promjenama Ujedinjenih naroda i čitav niz uglednih znanstvenih tijela širom svijeta. Popis ovih organizacija nalazi se ovdje“.
Nino Raspudić tvrdi da se znanstvenicima koji propituju urgentnost klimatske krize uskraćuje ravnopravno sudjelovanje u raspravi oko klimatskih promjena.
“U Italiji se nedavno sedam znanstvenika usudilo napisati tekst peticije pod naslovom ‘Europska deklaracija: nema klimatskog izvanrednog stanja’. Vrlo brzo su skupili više od 500 potpisa znanstvenika iz svijeta, pa se kao nastavak te inicijative sprema konferencija u Oslu, 18. i 19. listopada. U deklaraciji iznose podatke da je povećanje temperature manje od onoga što je predviđao IPCC, organizacija UN-a koja proučava ‘klimatske promjene’. Između ostalog, primjećuju ‘kako je antropično porijeklo globalnog zatopljenja nedokazana hipoteza, izvedena samo iz nekih klimatskih modela, odnosno složenih računalnih programa, nazvanih Opći cirkulacijski modeli te da ‘znanstvena literatura sve više naglašava postojanje prirodne klimatske varijabilnosti koju modeli nisu u stanju reproducirati’. Tvrda kako ‘ta prirodna varijabilnost objašnjava značajan dio globalnog zagrijavanja od 1850. godine’. [sic]
Peticija na koju se Raspudić referira nije napisana u Italiji. Pokrenula ju je nizozemska organizacija Climate Intelligence Foundation (Clintel), a u zaglavlju teksta peticije potpisan je osnivač ove organizacije Guus Berkhout. Iz službene biografije s njegove web stranice jasno je da Berkhout nije klimatolog, već fizičar. Karijeru je započeo u naftnoj kompaniji Shell, gdje je radio od 1965. do 1976. godine. Specijaliziran je za geološka istraživanja ležišta fosilnih goriva. Središnja tvrdnja Berkhoutove peticije glasi da globalno zagrijavanje nije uzrokovano ljudskim djelovanjem, već je u pitanju samo prirodni ciklus zagrijavanja i hlađenja.
“Geološki arhivi otkrivaju da je Zemljina klima varirala onoliko dugo koliko planet postoji, izmjenama prirodnih hladnih i toplih faza. Malo ledeno doba završilo je relativno nedavne 1850. godine. Stoga nije iznenađujuće da trenutno doživljavamo period zatopljenja”, navodi se u peticiji na koju se poziva Raspudić. Međunarodna znanstvena zajednica tezu o cikličkoj izmjeni toplih i hladnih perioda demantirala je u više navrata. Najnovije istraživanje na ovu temu u časopisu Nature objavljeno je u srpnju 2019 godine: proučavajući dostupne podatke, tim znanstvenika utvrdio je kako ne postoje dokazi da su se tijekom zadnjih 2000 godina na Zemlji prirodno izmjenjivali topli i hladni klimatski periodi. Argument o Malom ledenom dobu u razdoblju između 1300. i 1850. godine također nije adekvatna paralela za objašnjavanje trenutnih razina zagrijavanja: ono što se naziva “Malim ledenim dobom” nije utjecalo na globalne temperature, već se radilo samo o regionalnim temperaturnim promjenama.
Upitna je i vjerodostojnost većeg broja potpisnika Berkhoutove peticije. Britanski neprofitni medij DeSmog, specijaliziran za izvještavanje o energetici i zaštiti okoliša, još početkom rujna najavio je da “Poricatelji znanosti o klimi planiraju dezinformacijsku kampanju u Europi”. Otkrili su tada da se priprema (u međuvremenu objavljena) Berkhoutova peticija, te popisali njene potpisnike otprije poznate po neznanstvenim tvrdnjama o klimatskim promjenama. Istaknuli su i poveznice potpisnika Berkhoutove peticije s energetskom industrijom, koja spada među vodeće svjetske zagađivače. Više informacija o Berkhoutovoj peticiji objavili smo ovdje.
Što zapravo radi IPCC?
Važno je također i staknuti i da IPCC (Međuvladin panel o klimatskim promjenama Ujedinjenih naroda) nije, kako kaže Nino Raspudić, “organizacija UN-a koja proučava klimatske promjene”. IPCC ne provodi vlastita istraživanja o klimatskim promjenama, već samo prikuplja relevantna znanstvena istraživanja na ovu temu, te pokušava približiti znanstvene spoznaje globalnoj javnosti i političkim liderima. Energetski lobisti zbog toga su i ranije neuspješno pokušavali potkopati autoritet ovog UN-ovog tijela iskrivljujući znanstvene spoznaje o globalnom zagrijavanju (The Guardian). IPCC-jevi izvještaji objavljeni 2018. i 2019. godine dosad su najalarmantniji, te upozoravaju da se katastrofalno globalno zagrijavanje (veće od 1.5 °C s obzirom na predindustrijske razine) može izbjeći samo prepolovljavanjem razine emisija CO2 do 2030. godine, odnosno postizanjem ugljične neutralnosti do 2050. godine. Smatrat će se da je ugljična neutralnost postignuta kad se koncentracija CO2 u Zemljinoj atmosferi prestane povećavati. U odvojenim izvještajima IPCC je također upozorio na druge opasnosti koje donose klimatske promjene: nemogućnost proizvodnje dovoljne količine hrane da se prehrani čitava svjetska populacija, te štetan utjecaj porasti temperature i razine mora po dostupnost pitke vode i podvodne ekosustave.