Tvrdnja da je CO2 dobar za biljke izostavlja neke važne činjenice

“Napadanje ugljičnog dioksida je govor mržnje protiv majke prirode”

Rečenica je to iz teksta objavljenog na Epohi, portalu koji učestalo širi dezinformacije i lažne vijesti.

Autori tog medija vjerno slijede dezinformacijske trendove pa su tako sada počeli objavljivati sadržaj u kojem negiraju klimatsku krizu te agresivnom nazivaju kampanju o hitnoj potrebi smanjenja ugljikovog dioksida (CO2) u atmosferi kako “bi se navodno spasila Zemlja”.

“Je li se itko ikada zapitao – ako je ugljični dioksid toliko loš za planet, zašto uzgajivači staklenika kupuju generatore CO2 kako bi udvostručili rast biljaka?”, stoji u Facebook objavi na stranici Epohe.

U nastavku teksta tvrdi se da je CO2 hranjiva tvar za biljke, da proizvodi oceanski život i unosi ravnotežu u globalni ekosustav te da je za biljke ono što je i kisik za ljude.

[fzine_newsletter]

Biljke trebaju CO2 za proizvodnju kisika

Točno je da biljke trebaju CO2 za proizvodnju kisika. Radi se o procesu fotosinteze, odnosno, stvaranju organskih tvari iz CO2 i vode (H20) s pomoću svjetlosne energije i klorofila, uz istodobno izlučivanje kisika. Točno je i da atmosfera s više CO2 kratkoročno povećava prinos usjeva zbog veće stope fotosinteze.

Ugljični je dioksid dio prirodnog globalnog ekosustava.

Međutim, problem je količina CO2 koji je rezultat ljudskog utjecaja, kao što je na primjer sagorijevanje fosilnih goriva. Zajedno s drugim stakleničkim plinovima, ugljični dioksid zadržava sunčevu energiju u atmosferi, što uzrokuje porast temperature površine Zemlje.

Rob Jackson, profesor globalnih promjena okoliša i biologije na Nicholas School of Environment Sveučilišta Duke,  za Politifact kaže da tvrdnja da je CO2 dobar za biljke izostavlja neke važne činjenice.

“To je isto kao reći da su steroidi dobri za ljude. Točno je da oni grade kosti i mišiće. Međutim, imaju i druge učinke”, rekao je.

Jackson je radio istraživanje koje je pokazalo kako bismo s višim koncentracijama ugljičnog dioksida u atmosferi vidjeli više rasta drva, ali da bi također moglo biti više štetočina zbog viših temperatura i suše.

Nadalje, Politifact spominje i studiju koja je pokrenuta 1997. godine u Kaliforniji, a koja je pručavala učinke klimatskih promjena na travnjake. Da bi simulirali kako bi Zemlja mogla izgledati za nekoliko desetljeća, znanstvenici su udvostručili  razinu ugljičnog dioksida u atmosferi, podigli temperaturu za 2 stupnja, povećali količinu oborina za 50 posto te podigli razinu dušika, koji je također proizvod potrošnje fosilnih goriva.

Kad su se samo razine ugljičnog dioksida povećale, biljke su prilično rasle.

“Ali kada smo uzeli u obzir realne uvjete – zagrijavanje, promjene u taloženju dušika, promjene u oborinama – rast je zapravo potisnut”, rekao je Christopher B. Field, profesor na Sveučilištu Stanford.

Dezinformacija o tome da CO2 nije loš za planet jer uzgajivači staklenika kupuju generatore CO2 kako bi udvostručili rast biljaka potječe još iz 2013. godine i društvenim se mrežama počela širiti u srpnju ove godine.

Trevor F. Keenan, znanstvenik u Odjelu za klimu i znanosti o ekosustavima u Nacionalnom laboratoriju Lawrence Berkeley, za Reuters je rekao kako je ta tvrdnja zavaravajuća.

“Usredotočuje se samo na jedan učinak CO2 (povećanu produktivnost biljaka), dok zanemaruje drugi veliki učinak, zagrijavanje Zemlje, što pak dovodi do mnogih problema za život na planetu, uključujući toplinski stres i utjecaj suše na produktivnost biljaka ,” rekao je.

CO2 i oceani

Ocean apsorbira oko 30 posto ugljičnog dioksida koji se oslobađa u atmosferi.

Kako se razine atmosferskog CO2 povećavaju zbog ljudskih aktivnosti kao što je izgaranje fosilnih goriva i krčenja šuma, količina ugljičnog dioksida koju apsorbira ocean također raste. Povećan CO2 u morskoj vodi dovodi do niza kemijskih reakcija koje rezultiraju povećanom koncentracijom vodikovih iona, što ostavlja posljedice na oceane te na njihov biljni i životinjski ekosistem, te utječe na zakiseljavanje mora.

Kako navodi NASA, od početka industrijske revolucije, kiselost površinskih oceanskih voda se povećala za oko 30 posto.

Zakiseljavanje oceana već utječe na mnoge oceanske vrste, posebno na organizme poput kamenica i koralja koji stvaraju tvrde školjke i kosture spajanjem kalcija i karbonata iz morske vode. Jedna je studija pokazala da su se školjke morskog leptira, nakon što su stavljene u morsku vodu s pH i razinama karbonata predviđenim za 2100. godinu, otopile nakon svega 45 dana (1, 2).

Osim toga, kiselije more umanjuje sposobnost nekih vrsta, poput ribe klauna, da otkriju predatore te na sposobnost njihovi larvi da lociraju odgovarajuće stanište.

CO2 i šume

U tekstu se također navodi kako CO2 može pomoći transformirati puste pustinje u održive šume. Ta tvrdnja nije u potpunosti netočna.

Kako piše portal Science, na obalama Arktičkog oceana u području sjevernog Sibira, otapa se gola tundra te istovremeno niče grmlje, a vrbe, koje su prije dosezale visinu “do koljena”, sada rastu do tri metra. Slično se događa i u Norveškoj, gdje se breza i bor šire prema polu.

Znanstvenici predviđaju da bi se, sa zagrijavanjem planete, globalna pokrivenost drvećem mogla povećati, te da bi “dobici” u regijama kao što je Arktik mogli nadmašiti gubitke u nekim drugim, tropskim regijama.

Međutim, kako navodi Science, ne mora značiti da će šumovitiji svijet pomoći u suzbijanju globalnog zatopljenja jer šume stvaraju uvjete koji istovremeno i hlade i zagrijavaju planet.

Toplije klime omogućuju širenje šuma na hladnijim, snježnim mjestima, uključujući Arktik i visoke planine. Međutim, kada tamne šumske krošnje zamijene svijetli snijeg, one zapravo smanjuju refleksiju — ili albedo — površine, uzrokujući tako apsorbiranje sunčevog zračenja umjesto odbijanja natrag u svemir.