Vjerovanje u klimatske dezinformacije među Hrvatima je vrlo rašireno

Građani Hrvatske misle da dobro razumiju problematiku klimatskih promjena te da su sposobni prepoznati činjenično netočne informacije u javnom prostoru. Međutim, kada ih se upita vjeruju li u konkretne dezinformacije vezane za klimatske promjene koje redovito kruže digitalnim prostorom, formira se slika koja je prilično zabrinjavajuća.

Istraživanje koje je za Klimatski portal i Sveučilište u Zadru provela agencija Ipsos, u sklopu projekta “Činjenice o klimatskoj krizi – klima.faktograf.hr”, pokazuje da stanovnici Hrvatske vjeruju da klimatske promjene postoje, međutim, nisu sigurni koji su uzroci alarmantnog rasta globalne temperature niti su uvjereni da se radi o problemu koji treba žurno rješavati.

Nakon što smo u prvom članku o ovom istraživanju, provedenom od 6. do 28. ožujka 2024. godine na reprezentativnom uzorku od 1000 punoljetnih hrvatskih građana (pri čemu je 701 ispitanik anketiran telefonom, a 299 ih je sudjelovalo u online panelu), predstavili opće stavove hrvatskih građana o klimatskim promjenama i povjerenju u znanost, prelazimo na podatke koji se tiču vjerovanja u raširene klimatske dezinformacije.

Cjeloviti rezultati istraživanja stavova hrvatskih građana o klimatskim promjenama i klimatskim dezinformacijama bit će predstavljeni na znanstveno-stručnom skupu “Činjenice o klimatskoj krizi – istraživanje, komunikacija i rješenja” koji se u petak 18. listopada održava u Zadru.

Koliko su raširene klimatske dezinformacije

Kada smo upitali sudionike ankete vjeruju li u različite popularne klimatske dezinformacije, pokazalo se da mnogi u njih vjeruju, a vrlo često su još brojniji oni koji nisu sigurni što je stvarnost, a što mit.

Na pitanje da izraze slaganje ili neslaganje s tvrdnjom da klimatske promjene ne postoje, skoro 16 posto ljudi se složilo, tj. poručili su kako misle da klimatske promjene ne postoje. Neodlučnih je 12,6 posto, a uvjerljiva većina od 70 i kusur posto vjeruje u postojanje klimatskih promjena, tj. izražavaju potpuno ili djelomično neslaganje. Međutim, ostala pitanja iz istraživanja jasno pokazuju da među onima koji vjeruju u postojanje klimatske promjene postoje brojni ljudi koji su nasjeli na neku od popularnih klimatskih dezinformacija.

Kad su sudionici ankete upitani da izraze slaganje ili neslaganje s tvrdnjom da su klimatske promjene prirodna posljedica uobičajenih Zemljinih ciklusa, skoro 40 posto ispitanika izrazilo je djelomično ili potpuno slaganje s ovom tvrdnjom. Otprilike isti je broj ljudi koji se ne slažu, a čak četvrtina nije sigurna, tj. odgovaraju da se niti slažu niti ne slažu.

Relativno sličan je udio ispitanika koji misle da su električni automobili opasni i nepouzdani. Takvih je 35 posto, a gotovo identičan broj sudionika ispitivanja nije sigurno je li ta tvrdnja točna ili nije. Tek 30 posto ispitanika izrazilo je potpuno ili djelomično neslaganje s tvrdnjom da su električni automobili opasni i nepouzdani.

Nešto više od 39 posto ispitanika složilo se s tvrdnjom da se klimatske promjene više temelje na političkim interesima, nego na znanstvenim činjenicama. Nešto više od 23 posto nije sigurno koliko je ta tvrdnja točna ili netočna, a njih 37 posto je izrazilo potpuno ili djelomično neslaganje s ovom tvrdnjom.

Nešto više od 40 posto ispitanika kazalo je da vjeruje u popularnu teoriju zavjere o chemtrailsima, tj. složili su se s tvrdnjom da zrakoplovi ispuštaju otrovne čestice, tzv. chemtrailse. Onih koji se ne slažu bilo je nešto više od 27 posto, a nesigurnih je skoro 32 posto. Radi se o teoriji zavjere koja je na internetu prilično raširena, iako je nedvojbeno netočna – tragovi na nebu koji ostaju iza aviona u letu nazivaju se kondenzacijskim tragovima i sačinjeni su od vodene pare.

Ispitanici su upitani i slažu li se s tvrdnjom da su ekstremne vremenske pojave uobičajene i da ne upućuju na klimatske promjene. I kod ovog pitanja je četvrtina ispitanika bila nesigurna, više od 50 posto izrazilo je neslaganje, a njih 24 posto izrazilo je potpuno ili djelomično slaganje s tvrdnjom da su ekstremne vremenske pojave uobičajene i ne upućuju na klimatske promjene.

Otprilike četvrtina ispitanika složila se i s tvrdnjom da se ne bi smjelo raditi na smanjenju razine ugljikovog dioksida (CO2) u Zemljinoj atmosferi jer je taj spoj hrana za biljke. Visokih 35 posto ispitanika nije izrazilo ni slaganje ni neslaganje, a njih 48 posto je kazalo da se s ovom tvrdnjom ne slaže.

Sudionici ankete su upitani i što misle o tzv. 15-minutnim gradovima, tj. slažu li se s tvrdnjom da je cilj 15-minutnih gradova kontrolirati i ograničiti slobodu kretanja građana pod krinkom zaštite okoliša. Onih koji se ne slažu da je to cilj 15-minutnih gradova bilo je skoro 40 posto, dok je onih koji misle da 15-minutni gradovi doista služe ograničavanju sloboda bilo skoro 24 posto. Više od 36 posto sudionika ankete nije bilo sigurno je li tvrdnja točna ili netočna.

Čak trećina ispitanika složila se s tvrdnjom da ekstremne vremenske pojave nisu sve češće i destruktivnije, nego se u medijima više o njima izvještava. Onih koji se s tim nisu složili bilo je nešto više od 42 posto, dok nešto manje od četvrtine ispitanika nije izrazilo ni slaganje ni neslaganje s tvrdnjom da ekstremne vremenske pojave nisu sve češće, već mediji o njima češće izvještavaju.

S tvrdnjom da klimatski aktivisti poput Grete Thunberg nemaju nikakvu podršku javnosti složilo se nešto više od 26 posto ispitanika. Nešto manje od trećine ispitanika ne slaže se s tvrdnjom da klimatski aktivisti nemaju podršku javnosti, dok je najviše neodlučnih: čak 41 posto ispitanika s ovom tvrdnjom nije izrazilo ni slaganje ni neslaganje.

Vrlo je sličan broj ljudi koji se slažu odnosno ne slažu s tvrdnjom da znanstvenici u službi elita upravljaju vremenskim pojavama putem postrojenja kao što su HAARP i CERN. S ovom se tvrdnjom složilo 23 posto sudionika ankete. Njih 39 posto kazalo je da se ne slaže s tim, a između je ostalo 38 posto sudionika ankete.

Oko 21 posto ispitanika složilo se s tvrdnjom da su mjere za suzbijanje klimatskih promjena nepotrebne, a njih 18 posto nije sigurno trebaju li nam takve mjere ili ne trebaju. Dobra je vijest da uvjerljiva većina od 60 posto ispitanika ipak podržava klimatske politike, tj. uvođenje mjera s ciljem borbe protiv klimatskih promjena i saniranja njihovih štetnih posljedica.

Čak 46 posto ispitanika, međutim, misli da će politike suzbijanja klimatskih promjena dovesti do gašenja poljoprivrede i stočarstva, a dodatnih 25 posto ispitanika nije sigurno hoće li do toga doći. Samo 28 posto ispitanika ne misli da će politike suzbijanja klimatskih promjena dovesti do gašenja poljoprivrede i stočarstva.

Visokih 39 posto ispitanika misli da među znanstvenicima ne postoji slaganje o ozbiljnosti klimatskih promjena, a dodatnih 36 posto nije sigurno je li to točno ili nije. Samo 24 posto sudionika ankete kazalo je da se potpuno ili djelomično ne slažu s tvrdnjom da među znanstvenicima ne postoji slaganje o ozbiljnosti klimatskih promjena. U stvarnosti, tzv. klimatski konsenzus redovito se ispituje i potpuno je nedvojbeno da se skoro svi znanstvenici koji se bave ovim problemom slažu da su klimatske promjene stvaran problem i neposredna ugroza, kao i da su uzrokovane gospodarskom aktivnošću čija je posljedica emitiranje stakleničkih plinova u atmosferu.

Kada su upitani slažu li se s tvrdnjom da razina CO2 u atmosferi nema veze s rastom temperature na Zemlji, više od 20 posto ispitanika reklo je da se s time slažu, a njih 31 posto nije bilo sigurno postoji li veza između CO2 i porasta temperature. Nešto manje od polovice ispitanika, njih 47 posto, kazalo je da se ne slažu s ovom tvrdnjom.

Nešto više od 50 posto ispitanika odbacilo je i tvrdnju da će moguće zatopljenje u stvarnosti imati povoljan utjecaj na život na Zemlji. No, i kod ovog pitanja visok je bio broj onih koji nisu znali ponuditi odgovor, ukupno 19 posto. Čak petina sudionika ankete se složila da će porast temperature biti povoljan za život na Zemlji.

Samouvjereni u procjeni vlastitog znanja

Sudionike istraživanja upitali smo i kako ocjenjuju vlastito razumijevanje klimatskih promjena, a zanimalo nas je i misle li da im je lako prepoznati vijesti ili informacije za koje vjeruju da pogrešno prikazuju stvarnost ili su čak lažne. Pokazalo se da su ispitanici prilično samopouzdani u samoprocjeni vlastitog shvaćanja problematike klimatskih promjena i sposobnosti prepoznavanja dezinformacija.

Tako je 20 posto ispitanika kazalo da u potpunosti razumije klimatske promjene, a njih 60 posto da uglavnom razumiju tu problematiku. Nešto manje od 17 posto ispitanika kazalo je da uglavnom ne razumiju klimatske promjene, a samo 4 posto sudionika ankete reklo je da uopće ne razumiju o čemu se tu radi. Dakle, ukupno petina ispitanika priznaje da im problematika klimatskih promjena nije sasvim jasna.

Vrlo slične rezultate dobili smo i kad su sudionici ankete odgovarali na pitanje “Slažete li se da vam je lako prepoznati vijesti ili informacije za koje vjerujete da pogrešno prikazuju stvarnost ili su čak lažne?” Njih 18 posto se u potpunosti slaže, a dodatnih 57 posto se uglavnom slaže. Nešto više od 20 posto ispitanika reklo je da se ne slaže, a dodatnih 4 posto da se uglavnom ne slaže. Dakle, ukupno četvrtina ispitanika ne misli da su sposobni lako prepoznati lažne informacije, među kojima i klimatske dezinformacije.

Ogromna raširenost dezinformacija o pandemiji kovida-19

Na koncu, zanimalo nas je i koji udio ispitanika vjeruje u raširene dezinformacije vezane za krizu koja je po svojoj kompleksnosti relativno slična klimatskim promjenama, pandemiju kovida-19. Sudionicima ankete postavili smo tri pitanja vezana za pandemiju: zanimalo nas je vjeruju li da je virus namjerno proizveden kako bi svjetske sile od toga imale koristi, vjeruju li da kovid-19 nije ništa opasniji od sezonske gripe, ali se njegova ozbiljnost pretjerano naglašava te vjeruju li da je virus proizveo farmaceutski lobi kako bi se obogatio.

Rezultati su prilično zabrinjavajući. Čak 46 posto ljudi uglavnom ili potpuno vjeruje da je kovid-19 namjerno proizveden kako bi svjetske sile od toga imale koristi, a dodatnih 22 posto odabralo je opciju “vjerujem i ne vjerujem”. Samo 19 posto ispitanika u potpunosti je odbacilo ovu tvrdnju, a dodatnih 13 posto kazalo je da uglavnom ne vjeruju da je kovid-19 proizveden kako bi svjetske sile od toga imale koristi. Podsjetimo, porijeklo virusa SARS-CoV-2 još uvijek je misterija; iako većina znanstvenika smatra da se radi o slučaju zoonoze, tj. da je virus nastao prirodnim putem, “skočivši” s životinje na čovjeka, postoje i indicije da bi se moglo raditi o slučaju “curenja” iz laboratorija.

Oko 46 posto ispitanika kazalo je i kako vjeruju da kovid-19 nije ništa opasniji od sezonske gripe, ali se njegova ozbiljnost pretjerano naglašava. Dodatnih 19 posto nisu sigurni je li to istina, a 35 posto sudionika ankete odbacilo je tvrdnju da kovid-19 nije ništa opasniji od gripe. Podsjećamo, epidemija kovida-19 u Hrvatskoj je usmrtila oko 20 tisuća ljudi. U svijetu je od kovida-19 umrlo više od sedam milijuna ljudi. Sezonska gripa nije ni blizu toliko smrtonosna.

Čak 47 posto ispitanika reklo je kako vjeruje u tezu da je virus SARS-CoV-2 proizveo farmaceutski lobi kako bi se obogatili. Dodatnih 20 posto ispitanika odabralo je odgovor “vjerujem i ne vjerujem”. Samo 32 posto ispitanika, dakle nešto manje od trećine, reklo je da ne vjeruju da je virus proizveo farmaceutski lobi s ciljem bogaćenja.

Klimatske dezinformacije i globalni trendovi

Podaci iz istraživanja koje je Ipsos proveo za Klimatski portal i Sveučilišta u Zadru nedvojbeno pokazuju da su klimatske dezinformacije među hrvatskim građanima prilično raširene. Također, istraživanje pokazuje kako popularnost pojedinih klimatskih dezinformacija vjerno prati globalne trendove.

>>> Povijest negiranja klimatske krize

Naime, širitelji klimatskih dezinformacija zadnjih godina ne pokušavaju nikoga uvjeriti da klimatske promjene nisu stvarne; to više naprosto nije moguće, s obzirom da su porast temperature i povećana učestalost ekstremnih vremenskih pojava postali vidljivi prostim okom. Umjesto toga, fosilna i ostale industrije koje profitiraju od neometanog zagađivanja Zemljine atmosfere prebacili su se na promoviranje narativa odgode.

Analiza “Proizvodnja sumnje i hajka na znanost” koju potpisuje Tajana Broz, a udruga Faktograf ju je objavila u travnju 2024. godine, pokazala je da širitelji klimatskih dezinformacija najviše truda ulažu u neosnovano diskreditiranje klimatske znanosti te uvjeravanje javnosti da su javne politike za suzbijanje klimatskih promjena nepotrebne, kao i da ljudsko djelovanje nije uzrok klimatskih promjena.

Ta promjena taktike, na način da se problem više ne negira eksplicitno, već ga se pokušava umanjiti, služi odgađanju djelovanja odnosno kupovanju vremena kako bi fosilna industrija i ostali veliki zagađivači što dulje nastavili neometano gomilati profite na štetu ljudskog i okolišnog zdravlja te stabilnosti klimatskog sustava našeg planeta. Na primjeru stavova hrvatskih građana vidimo da su u tome vrlo uspješni, tj. da popularne klimatske dezinformacije imaju prilično širok doseg.

Članak je nastao u okviru projekta “Činjenice o klimatskoj krizi – klima.faktograf.hr”. Projekt je sufinanciran putem bespovratne potpore dodijeljene od strane Agencije za elektroničke medije u okviru Programa potpora male vrijednosti (de minimis) za mjeru NPOO C1.1.1. R6-I2 Uspostava provjere medijskih činjenica iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.