Kninske lagune zagađuju okoliš već 30 godina, a sanacija se još čeka

Malo što dočarava nesposobnost hrvatske države da se uhvati u koštac s ekološkim devastacijama kao slučaj onečišćenih laguna koje se nalaze pored kninske tvornice vijaka DIV, u pogonu bivšeg TVIK-a.

Te ekološke “crne točke”, u koje se slijevaju otpadne vode navedene tvornice te Grada Knina, posljednjih su godina više puta dospijevale u medije, uglavnom nakon velikih kiša zbog kojih bi se onečišćene lagune prelijevale u rijeku Orašnicu, koja se pak ulijeva u Krku.

Iako je nacrt sanacijskog programa, čiju su izradu financirali Hrvatske vode, Grad Knin, Šibensko-kninska županija i DIV grupa, završen prije tri godine, on zasad ostaje mrtvo slovo na papiru. Navedeni program, naime, nije dobio dozvolu Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije budući da istim nije točno određeno tko bi navedene lagune trebao sanirati, odnosno tko bi bio nositelj zahvata sanacije – DIV grupa ili država. Obje strane pokušavaju izbjeći taj trošak.

Također, nešto što je trebalo biti dio rješenja, pretvorilo se u dodatan problem; gradski pročistač koji je postavljen u blizini laguna pokazao se kao promašena, europskim sredstvima skupo plaćena investicija. Postavljen je na krivo mjesto zbog čega tone u močvarnom tlu, pa je time nefunkcionalan.

Za cjelokupno rješavanje ovog problema potrebno je sanirati lagune i staviti gradski pročistač u funkciju. Sve ostalo bilo bi polovično rješenje.

Međutim, sve upućuje da će Kninjani na bilo kakvo rješenje za onečišćenje njihove životne sredine čekati još neko vrijeme, budući da se loptica odgovornosti već godinama uspješno prebacuje s jednih na druge, sve na štetu građana i njihova zdravlja.

Povijest problema

Povijest onečišćenja laguna veže se uz bivšu tvornicu vijaka TVIK koja je s radom počela u Jugoslaviji, sredinom prošlog stoljeća, točnije 1955. godine. Kao i mnogobrojne tvornice diljem Hrvatske koje se nisu snašle u tranziciji, period nakon Domovinskog rata donio je pad proizvodnje te u konačnici stečaj i likvidaciju 2005. godine. Proizvodnju u kninskim pogonima kasnije je nastavila Samoborska tvornica vijaka DIV koja je dio TVIK-ove imovine preuzela 2003. godine.

Samoborski DIV je inače u vlasništvu Tomislava Debeljaka, kontroverznog poduzetnika poznatog po ekscentričnim idejama, zapaljivom temperamentu i dobrim vezama s HDZ-om. U Debeljakovoj se biografiji tako, među ostalim, ističu vrijeđanje novinara, klevetanje sindikalista i pomalo bizarne poslovne ideje poput gradnje ledenjaka s vjetroelektranama u Jadranskom moru preko kojih bi, u njegovoj viziji, mogao biti položen autoput između Hrvatske i Italije [1, 2, 3].

Široj javnosti je Debeljak vjerojatno najpoznatiji kao vlasnik Brodosplita, splitskog brodogradilišta privatiziranog za vrijeme vlade premijera Zorana Milanovića, što je dogovoreno u mandatu prethodne, HDZ-ove vlade. Da postoji veza između Debeljaka i te stranke govori i činjenica da je DIV grupa posuđivala novac HDZ-u; uoči Božića 2015. godine kompanija im je pozajmila 1,4 milijuna kuna uz kamatnu stopu od 6 posto. Debeljakov Brodosplit više je puta dospijevao u medije zbog blokada i kašnjenja plaća radnicima, kao i zbog činjenice da još nije završio posao izgradnje pet ophodnih brodova za Obalnu stražu Hrvatske ratne mornarice, dogovoren prije gotovo deset godina [1, 2].

Početak onečišćenja kninskih laguna veže se uz period prije Debeljakovog preuzimanja pogona u Kninu, odnosno za vrijeme Domovinskog rata, kada su nastradali spremnici mazuta s 250 m3 tog naftnog derivata koji je iscurio u podzemlje.

Međutim, onečišćenje se nastavilo i nakon rata, jer su lagune nastavile služiti kao prihvatilište za otpadne vode iz tvornice, kao i za komunalne vode Grada Knina.

Unazad pet godina, u vrijeme dok je kninski gradonačelnik bio sadašnji šibensko-kninski župan Marko Jelić, Grad Knin naručio je od Agronomskog fakulteta analizu mulja i vode u onečišćenim lagunama. Time se htjela utvrditi koncentracija organskih i anorganskih onečišćenja. Stručnjaci koji su izašli na teren zaključili su kako je neosporno da je onečišćena lokacija ekstremno visoko rizična za okoliš, osobito za okolne vodotoke, a samim time i za Nacionalni park Krka. Utvrđene su ekstremno visoke vrijednosti kroma, fosfora, aluminija, kalcija, željeza, kalija, magnezija, mangana, natrija i silicija. Cink skoro 40 puta prelazi maksimalno dozvoljene vrijednosti.

Kao najveći problem u laguni utvrđene su koncentracije organskih onečišćenja ugljikovodika različite težine (od C10 pa do C40), kako u mulju, tako i u vodi. Autori analize izrazili su skepsu oko teze da razlog za onečišćenje u vodama lagune datira još iz ratnih godina.

“Navedena sirova nafta je djelomično istekla i završila u laguni. Da li ugljikovodici vidljivi na trstici u laguni potječu još iz toga doba, ponavljamo, teško je za povjerovati”, stoji u analizi čiji je zaključak da je stanje neodrživo te da se što prije treba krenuti u sanaciju.

Onečišćenje postaje sve gore

Iste godine kada je objavljena analiza koju je naručio grad, te 2019. kada je i potpisan sporazum o sufinanciranju programa sanacije, u travnju se dogodilo izlijevanje laguna u Orašnicu, a potom u Krku, zbog čega je civilna zaštita proglasila prvi stupanj onečišćenosti tih rijeka, a Hrvatskim je vodama naloženo sprječavanje onečišćenja.

Devastaciju nisu spriječile ni preventivne mjere koje su Hrvatske vode ranije poduzele; 2014. podignut je zaštitni nasip između laguna i Orašnice radi sprječavanja onečišćenja većih razmjera, 2016. je na nasipu izgrađena vozna površina te je saniran na mjestima slijeganja, a 2017. godine podignuta je kruna na dijelu nasipa zbog podizanja vodostaja unutar laguna.

U periodu od 2009. do 2019. godine je zbog kninskih laguna zabilježeno čak 11 izlijevanja tijekom kojih se zagađujući sadržaj prelio u Orašnicu.

Tim povodom iz DIV grupe su se 2019. oglasili priopćenjem u kojem je stajalo kako su to sve posljedice rada tvornice prije rata te kako zemljište na kojem su lagune nije u posjedu tvrtke niti ona njime gospodari. Naveli su kako DIV grupa nema potrebe za korištenjem laguna, jer iste nisu dio tehnološkog postupka pročišćavanja otpadnih voda tvornice. Dodali su da u procesu pročišćavanja vodu prije ispuštanja tretiraju u složenom procesu fizikalno-kemijske obrade.

Priopćenje je izdano u vrijeme kada tvrtka još nije imala okolišnu dozvolu. U stručnoj podlozi za izdavanje okolišne dozvole, objavljenoj u lipnju 2018. godine, može se naći informacija kako u predmetnom postrojenju nastaju tehnološke, oborinske i sanitarne otpadne vode koje se ispuštaju u vanjske sabirne bazene i pumpom odvode u pročistač otpadnih voda. Nakon pročišćavanja otpadnih tehnoloških voda, iste se ispuštaju prvo u lagune, a zatim u rijeku Orašnicu. Drugim riječima, tvrdnja da DIV grupa ne koristi predmetne lagune nije bila točna.

Nadalje, u istoj stručnoj podlozi stoji kako je provedenim ispitivanjima utvrđeno kako pojedini parametri prelaze propisane granične vrijednosti, zbog čega je izrađen projekt kanalizacijskog sustava odvodnje s postrojenjem za predobradu kemijski opterećene tehnološke vode.

Tvrtka DIV grupa okolišnu je dozvolu ishodila u svibnju 2020. godine. Dvije godine ranije, na studiju o ishođenju dozvole je javnost uputila primjedbe koje su išle u smjeru da se prije izdavanja okolišne dozvole treba potvrditi da su vrijednosti emisija pročišćenih voda prije ispusta u skladu s graničnim dopuštenim vrijednostima te izmjeriti prisutnost prethodnih i starih onečišćenja.

Tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike je to odbilo. Tako je propuštena prilika da se utvrdi u kojoj mjeri je za onečišćenje kriva devastacija koja se dogodila još tijekom rata, a u kojoj mjeri su lagune onečišćene materijalom koji je u njih naknadno ispuštan.

Gradski pročistač tone u mulj

U navedene lagune ispuštaju se i one komunalne, sanitarne vode Knina. Uz neobrađene tehnološke vode iz tvornice DIV grupe, to je, kako navodi u svom izvješću o okolišu i Ured pučke pravobraniteljice, dodatni uzrok zagađenja ove “crne točke”.

Gradski uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, napravljen u sklopu projekta “Poboljšanje sustava vodoopskrbe i odvodnje i izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u gradu Kninu”, trebao je biti pušten u rad 2015. godine i time uvelike smanjiti problem onečišćenja. Međutim, nekoliko godina nakon isteka roka, on još uvijek nije proradio u svom punom kapacitetu te nema uporabnu dozvolu. Razlog tome je nes(p)retno odabrana lokacija na kojoj je postavljen pročistač, zbog čega je krenuo tonuti u tlo.

U svega tri godine nakon izgradnje, kako je rečeno na tematskoj sjednici gradskog vijeća, pročistač je potonuo između 20 i 30 centimetara. Na istoj sjednici predstavnici Hrvatskih voda tvrdili su kako lokacija za uređaj nije dobro odabrana, dok je tadašnji gradonačelnik, a sadašnji šibensko-kninski župan Marko Jelić rekao da nije napravljena ispravna geomehanička studija te kako jasnog krivca nema, iako se kao najodgovorniji spominjao izvođač radova.

Marijo Ćaćić, sadašnji gradonačelnik Knina, za Klimatski portal kaže kako su cijeli slučaj pročistača prijavili Europskom uredu za borbu protiv prevara (OLAF) te Uskoku, jer se forsiralo da taj uređaj dobije uporabnu dozvolu iako ne ispunjava uvjete iz glavnog projekta. Dodaje kako je na nekim mjestima potonuo čak i za jedan metar te da je odgovornost na izvođaču radova da preda uređaj u funkcionalnom stanju, što se ovdje nije dogodilo.

“Hrvatske vode su provodile taj projekt u ime Grada. A izvođač je napravio ovo što je napravio i sad mi imamo ozbiljan problem. Uskoku smo sad nedavno poslali upit oko toga što je s našom prijavom, jer ima već više od godinu dana da smo prijavili, a nitko nam se nije ni javio”, kaže Ćaćić.

Iako se za ovaj problem zna više od pet godina, malo toga je napravljeno kako bi se on riješio.

Klimatski portal poslao je upit Hrvatskim vodama oko gradskog pročistača postavljenog u sklopu projekta čiji su nositelj bile upravo Hrvatske vode. Zanimalo nas je koga smatraju odgovornim za takav ishod, što je napravljeno kako bi se riješila ta situacija te planira li se postaviti novi pročistač.

“Slijeganja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Knina se redovito prate, a vrijednosti slijeganja su u granicama prihvatljivosti. Hrvatske vode tijekom posljednje dvije godine poduzimaju potrebne radnje i zahtjeve prema izvođaču radova kako bi se izvođač vratio na lokaciju i doveo postrojenje u projektirano stanje. Međutim, izvođač je do sada odbijao postupiti po zahtjevu Hrvatskih voda. Također, pokrenute su procedure za utvrđivanje odgovornosti za nastalu situaciju sukladno odredbama ugovora kojeg Hrvatske vode imaju s izvođačem radova”, odgovorili su nam iz Hrvatskih voda.

DIV grupa i gradski pročistač

Pročistač već godinama nema uporabnu dozvolu, što je razlog zašto se DIV grupa na njega nikad nije spojila. To se može zaključiti iz dopisa koji je Državni inspektorat uputio građanima okupljenima u Ekološku udrugu Krka, koja već godinama inzistira na tome da se problem laguna riješi.

Vodopravna inspekcija tvornicu je posjetila u lipnju 2021. godine te pogonu naredila da, sukladno obvezi rješenja iz okolišne dozvole, priključi interni odvodni sustav na onaj javne odvodnje Grada Knina, uz prethodno dovođenje kvalitete otpadnih voda do razine koju je dozvoljeno ispuštati u javni sustav odvodnje.

Na to je rješenje DIV grupa izjavila žalbu koja je odbijena, nakon čega je obavljen inspekcijski nadzor kojim su utvrđene povišene vrijednosti emisija u industrijskim vodama.

Naknadnim nadzorom, provedenim u srpnju 2023. godine, utvrđeno je da je ipak došlo do promjene u postupku pročišćavanja otpadnih voda te su postignute koncentracije emisija do dozvoljenih granica za ispuštanje u javni sustav odvodnje, kako je to propisano rješenjem o okolišnoj dozvoli. Tvrtka DIV je, navodi Državni inspektorat, zatražila od kninskog komunalnog poduzeća priključenje tvornice na javni sustav odvodnje. Kninsko komunalno poduzeće im je odgovorilo da ih ne mogu spojiti jer nisu preuzeli upravljanje pročistačem, i to zato što pročistač nema uporabnu ni vodopravnu dozvolu.

U ponovljenom inspekcijskom nadzoru utvrđeno je da priključenje odvodnog sustava tvornice vijaka na javni sustav odvodnje zapravo nije pravno moguće. Zbog toga je DIRH u srpnju 2024.  proglasio ništavnim rješenje kojim je ranije naloženo priključenje odvodnog sustava tvornice na kninski javni sustav.

Inspekcija zaštite okoliša na teren je izašla i početkom srpnja 2023. godine povodom prijava o pojavi neugodnih mirisa s lokacije postrojenja. Iako nije utvrđen neugodan miris, inspektori su na kraju, zbog povećanog broja takvih prijava, Gradu Kninu ipak uputili zahtjev da utvrdi opravdanost takvih prijava.

Umorni građani i “ambiciozno” ministarstvo

Iz Ekološke udruge Krka, čiji volonteri već godinama šalju dopise brojnim institucijama, navode da je nedopustivo da se takav propust poput pročistača dogodio. Nadaju se da za popravljanje situacije neće opet čekati desetljećima, koliko već svjedoče devastaciji rijeka na svom području.

“Vrlo često kada su veće oborine, zaposlenici naše udruge obilaze područje kraj laguna kako bi eventualno uočili i prijavili onečišćenje. Problem prelijevanja sadržaja iz zagađenih laguna u rijeku Orašnicu i u rijeku Krku nije rješiv stavljanjem nasipa, jer se nalazimo na krškom području, tako da sva onečišćenja odlaze u podzemne vode te dugoročno ili u slučaju prirodnih katastrofa može doći do velikog zagađenja, osim rijeka i izvora pitke vode te time i do ugroze po zdravlje stanovnika”, kažu za Klimatski portal.

Smatraju da je glavni problem nerješavanja problema upravo prebacivanje odgovornosti te da bi problem već bio riješen da se krenulo s rješavanjem kada su počeli upozoravati. Nadležne institucije su već odavno morale utvrditi tko je kriv, kažu iz Ekološke udruge Krka.

Prema Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2023.-2028. godine i načelu “onečišćivač plaća”, sanaciju treba provesti pravna osoba – sljedbenik poduzeća koje je izazvalo zagađenje.

DIV grupa želi izbjeći da račun stigne njima na naplatu. Naime, za vrijeme javnog savjetovanja o planu za gospodarenje otpadom 2017.-2022. godine, Krešimir Miketa iz DIV grupe ostavio je komentar u kojem navodi da DIV grupa nikada nije ispuštala mazut u navedenu lagunu. Tvrdio je i kako postoje dokazi da susjedni objekti ispuštaju neidentificirane količine tekućine i otpadnih voda u navedenu lagunu.

Kako nam kaže gradonačelnik Ćaćić, DIV grupa nije pravni sljedbenik TVIK-a budući da je ta tvornica propala, nakon čega je DIV grupa kupila njihovu imovinu. Ni on sam ne bi sav financijski teret sanacije prebacio samo na tvornicu te navodi kako bi se problem mogao riješiti i uz pomoć EU sredstava ili Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

“Mi smo izmijenili gradski prostorni plan i definirali lokaciju za novi uređaj. Naš prijedlog je bio da se to napravi te da Hrvatske vode inzistiraju kod izvođača da napravi drugi uređaj. Spremni smo otkupiti taj teren i pripremiti infrastrukturu. To bi napravili kao Grad jer nama je u interesu da imamo funkcionalan pročistač”, kaže Ćaćić.

S druge strane, o potencijalnom novom uređaju za pročišćenje otpadnih voda Hrvatske vode nemaju nikakva saznanja, niti službene informacije da su oko toga pokrenuti novi postupci.

Kako su iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije obećali Kninjanima, pokrenuta je inicijativa za rješavanje pitanja laguna. Provode se pripremne radnje kojima bi se ustanovilo postoji li još uvijek negativan utjecaj na okoliš ispuštenog mazuta (drugim riječima, resorno ministarstvo je odlučilo učiniti ono što je javnost tražila šest godina ranije, a to je da se utvrdi količina starog onečišćenja). Osim toga, Ministarstvo je preuzelo inicijativu i u rješavanju pitanja nositelja zahvata sanacije, o čemu se održao i uvodni sastanak sa Šibensko-kninskom županijom, Gradom Kninom, DIV grupom i Hrvatskim vodama.

Zadnji sastanak u vezi te problematike održao se 8. srpnja u resornom ministarstvu. Iako je novi sastanak bio dogovoren za kraj srpnja, on se, kako nam kaže gradonačelnik Ćaćić, ipak nije dogodio.

Poslali smo upit Ministarstvu jer nas je zanimalo dokle se stiglo sa sastancima i pripremnim radnjama. Odgovor do trenutka objave ovog članka nismo dobili.