Graf s globalnim temperaturama u zadnjih 500 godina nije dokaz da su klimatske promjene bezopasne

Čitatelj Faktografa pitao nas je da provjerimo točnost grafa iz 2019. godine u kojem se prikazuju procijenjene srednje globalne temperature u posljednjih 500 milijuna godina, a koji pokazuje da su u ranijim razdobljima temperature na Zemlji bile više nego danas, što mnogi koriste kao argument za negiranje klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja.

Graf je nastao kao dio projekta i izložbe vošingtonskog Nacionalnog muzeja za povijest prirode Smithsonian Institution, a cilj je bio pokušati rekonstruirati prosječne temperature zraka na Zemlji u razdoblju farenozojskog eona, odnosno u posljednjih 500 milijuna godina.

Preliminarni podaci objavljeni 2019. godine pokazali su da su većinu toga doba na Zemlji dominirala topla razdoblja, a maksimalne srednje temperature su u nekoliko navrata bile više od 26 ili čak 32 stupnja Celzijevih, što je pretoplo za postojanje polarnih ledenih pokrivača. Za usporedbu, danas je srednja temperatura zraka na Zemlji oko 15 stupnjeva Celzijevih.

Dva vruća razdoblja u posljednji 100 milijuna godina

Paleobotaničar Scott Wing i paleontolog Brian Huber objavili su u grafu da su se u posljednjih 100 milijuna dogodila dva temperaturna maksimuma. Jednom je to bilo u razdoblju krede, prije oko 92 milijuna godina, a pretpostavlja se da je do rasta temperatura dovela masovna vulkanska aktivnost koja je povećala koncentraciju ugljičnog dioksida u atmosferi.

Drugo toplo razdoblje bio je tzv. PETM, odnosno Paleocensko–eocenski toplotni maksimum, prije oko 55 milijuna godina. Tijekom tog razdoblja prosječne temperature su porasle za od 5 do 8 stupnjeva Celzijevih, s vrhuncem od oko 22 stupnja. Dvojica znanstvenika navela su da je taj graf daleko od konačnog i da je bilo teško “rekonstruirati” cijelu povijest temperature na Zemlji. “Na neki način to je bilo miješanje različitih opažanja, modela, procedura s, vjerojatno, različitim pretpostavkama”, kazao je Wing.

U svom radu velikim dijelom su se oslonili na spoznaje iz paleoklimatologije. To je znanost koja istražuje i rekonstruira klimatske prilike pojedinih epoha u geološkoj prošlosti Zemlje, služeći se pritom paleontološkim, petrografskim i geokemijskim metodama, i to: za recentne periode dendrokronologijom (analiza godova drveća), ispitivanjem bušotina ledenih slojeva i sedimenata na dnu dubokih mora te analizama polena, a za starija razdoblja istražuju se fosili i tipovi stijena, kemijske promjene izazvane atmosferilijama, promjene magnetizma i dr.

DHMZ: “Današnje temperature najviše su u posljednjih 125.000 godina”

Za objašnjenje smo upitali i Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ) iz kojeg su nam odgovorili da im taj graf nije poznat “niti iz jedne znanstvene publikacije”.

“Zadaća DHMZ-a je praćenje, analiziranje i istraživanje klime i njezinih prostorno-vremenskih varijabilnosti u skladu s najnovijim znanstvenim spoznajama na tom području. Drugim riječima, za stručan komentar znanstvenih podataka, pa tako i grafova potrebno je znati, ne samo tko su autori, nego i metode koje su primjenjivane prilikom mjerenja i analize”, odgovorili su Faktografu iz DHMZ-a.

Iz DHMZ-a za razumijevanje paleoklimatološke problematike upućuju na najaktualniji pregled kojeg je objavio Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) u jednom od svojih najnovijih izvješća, a posebno ističu tablicu koja prikazuje procjene globalne temperature zraka u posljednjih 60 milijuna godina.

“Dugoročne promjene temperature prate geološku povijest planeta u kojoj važnu ulogu igraju kemijski sastav atmosfere, raspored kontinenata i dolazno sunčevo zračenje. S druge strane, glavni uzrok recentnih klimatskih promjena jest porast koncentracije stakleničkih plinova od kojih se izdvajaju CO2, CH4 i N2O. Sva tri navedena plina su na najvišim koncentracijama u zadnjih 800.000 godina dobivenim na temelju analize sastava mjehurića zraka u ledu. Dodatne geološke analize zaključuju da su koncentracije CO2 najviše u posljednjih 2 milijuna godina. IPCC također zaključuje kako su današnje temperature zraka najviše u posljednjih 125.000 godina, s očitim rizikom daljnjeg porasta i izlaska izvan procijenjenih vrijednosti u novijoj geološkoj povijesti”, odgovorili su nam iz DHMZ-a.

“Potrebno je razlikovati spore astronomske i geološke procese koji se događaju na vremenskim skalama od ~100 tisuća ili ~1 milijun godina i recentne klimatske promjene u zadnjih 150 godina s vrlo brzim procesima u odnosu na geološku povijest”, stoji u odgovoru DHMZ-a Faktografu.

Trenutno globalno zagrijavanje rezultat je djelovanja čovjeka

U izvještaju IPCC-a, na koji nas je uputio DHMZ, iznosi se procjena globalne srednje površinske temperature na Zemlji tijekom najmlađe geološke ere kenozoika, odnosno, posljednjih 66 milijuna godina.

U njemu se detaljno objašnjavaju promjene temperature na Zemlji i zašto je do njih došlo. Pa se navodi prijelazno zagrijavanje tijekom prvih 15 milijuna godina kenozoika, uz Paleocensko–eocenski toplotni maksimum, potom dolazi dugotrajno hlađenje tijekom desetaka milijuna godina koje je počelo prije oko 50 milijuna godina, a što je dovelo do micanja ugljika iz atmosfere u druge rezervoare i dovelo do stvaranja Antarktičke ledene ploče prije oko 35 do 30 milijuna godina. Tada dolazi do intenziviranja hlađenja što dovodi do razvijanja ledene kape na sjevernoj hemisferi prije oko 3 milijuna godina. U zaključku objašnjenja navodi se da je do posljednjeg zagrijavanja na Zemlji došlo zbog “gomilanja stakleničkih plinova” kao rezultata čovjekova djelovanja.

Iako mnogi koriste grafove poput ovoga s temperaturama zraka u posljednjih 500 milijuna godina kako bi pokušali umanjili ozbiljnost upozorenja o utjecaju trenutnih klimatskih promjena, odnosno globalnog zatopljenja na život na Zemlji, uz argument da je i prije bilo vruće na našem planetu, bitno je naglasiti činjenicu da u tim najtoplijim razdobljima Zemlje, čovjeka na njoj još nije bilo te je on svoju modernu civilizaciju razvio u hladnijim uvjetima.

U svijetu postoji široki znanstveni konsenzus da se Zemlja od početka industrijskog doba ubrzano zagrijava te da je za to odgovorna čovjekova djelatnost. U svom posljednjem izvještaju Međuvladin panel o klimatskim promjenama utvrdio je da su klimatske promjene već utjecale na pojavu vremenskih i klimatskih ekstrema u svim regijama svijeta te znanstvenici kao rješenje predlažu smanjenje ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu.