EU uslijed energetske krize želi povećanje proizvodnje bioplina, a naša postrojenja generiraju gubitke
Većina hrvatskog biootpada završava na odlagalištima, a vlasnici bioplinskih postrojenja upozoravaju na posljedice koje su inflacija i energetska kriza imale na njihov sektor.
Dok Europska unija uslijed energetske krize potaknute ruskom invazijom na Ukrajinu ulaže napore u povećanje proizvodnje bioplina, u Hrvatskoj trenutno sve više takvih postrojenja generira gubitke.
Poskupljenje uzlaznih sirovina za proizvodnju, činjenica da je njihova visoka cijena premašila 120 posto ukupnog troška električne energije, rezultiralo je time da je dvadesetak elektrana na bioplin izašlo iz sustava poticaja, raskinuvši ugovor s Hrvatskim operaterom tržišne energije (HROTE).
[fzine_newsletter]
Potvrdili su nam to iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) pri kojoj djeluje grupacija koja okuplja vlasnike bioplinskih postrojenja koji već neko vrijeme upozoravaju na posljedice što su ih inflacija i energetska kriza imale na njihov sektor.
Bioplin, plinska smjesa metana (60 do 70 posto), ugljikovog dioksida (30 do 40 posto) i drugih plinova koja nastaje bakterijskim raspadom organskih tvari bez pristupa zraka, igra značajnu ulogu u zelenoj tranziciji.
U nekim se državama, kao što je UK gdje se 80 posto bioplina dobiva se iz odlagališta i kanalizacijskog mulja, na proizvodnju bioplina gleda kao na način gospodarenja otpadom, dok se u nekima, primjerice u Njemačkoj gdje se 93 posto bioplina dobiva iz poljoprivrednih usjeva, on koristi kao sredstvo za proizvodnju obnovljive energije (1, 2).
Hrvatska, međutim, ne uspijeva iskoristiti njegov potencijal.
Nepovezani resori poljoprivrede, energetike i gospodarenja otpadom nisu uspjeli izgraditi sustav baziran na kružnoj ekonomiji, a državi još nije uspjelo potaknuti razvoj mikro postrojenja na malim farmama te energetskih zadruga na razini lokalnih zajednica.
Pritom se zaostaje s donošenjem strategije koja bi jasnije definirala pravce u kojima bi se bioplinska industrija trebala razvijati, ali i uredbe koja bi pomogla proizvođačima bioplina da prežive poremećaje na tržištu.
Neisplativost
Od nešto manje od sto bioplinskih postrojenja u Hrvatskoj, ukupno 42 bioplinske elektrane imale su status povlaštenih proizvođača električne energije. Proizvođačima koji imaju s HROTE-om ugovorenu tarifu cijena otkupa električne energije se usklađuje na bazi prosječne godišnje stope inflacije, koja je prema Državnom zavodu za statistiku za 2021. godinu iznosila 2,6 posto.
Istovremeno je, kako nam kažu u HGK, cijena silaže za bioplin narasla i do 100 posto.
Marijan Cenger, predsjednik Hrvatske udruge proizvođača bioplina, kaže da je rast cijena ulaznih sirovina počeo još prošle godine.
“Takva situacija rezultirala je time da se može reći da su bolje prošli oni proizvođači koji su izašli iz sustava i tako riješili svoje probleme. Cijena na tržištu je minimalno 2.5 do 3 kune po kWh, s ugovorom na tri i pol godine, čime su si postrojenja koja su na to pristala osigurala opstojnost i otplatu kredita u tom vremenu. Mi trenutno poslujemo s gubicima od 350.000 kuna mjesečno”, rekao je za Faktograf.
Kaže kako su vlasnici bioplinskih postrojenja o korekciji cijena počeli razgovarati još prošle godine.
“Imali smo i sastanak u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, predložili smo model temeljen na bonusu koji bi se isplaćivao na godišnjoj bazi, a koji bi pokrio razliku u cijeni nastalu zbog poskupljenja sirovina. Obećano nam je da će Ministarstvo donijeti uredbu, međutim već šest mjeseci nemamo više informacija, a istovremeno poslujemo s gubitkom. Ne znamo u kojoj je fazi uredba, a ne znamo ni kada je očekivati, no vjerujem da će ona mnoge riješiti muke”, kaže nam Cenger, navodeći da se na uredbi radi godinu dana.
Budući da su rast cijene energenata i visoka stopa inflacije doveli do povećanja svih troškova proizvodnje električne energije (transport, servisi, rezervna oprema), HGK je putem udruženja OIE zatražila korekciju cijena povlaštenim proizvođačima električne energije koji imaju sklopljene Ugovore s HROTE-om. Korigiranje tarifnih stavki po kojima su potpisani ugovori sukladno Indeksu potrošačkih cijena odvija se na godišnjoj razini, što otežava poslovanje u kriznim vremenima.
“Predložena je promjena dinamike korekcije poticajne cijene za Indeks potrošačkih cijena umjesto godišnjeg obračuna na kvartalni obračun, umjesto ukupnog Indeksa potrošačkih cijena (IPK) da se u obzir uzima energetski IPK, izmjena korektivnih faktora kojima se korigiraju osnovne tarifne stavke na način da se u obzir uzima povećanje cijene sirovine, mogućnost privremenog izlaska iz sustava poticaja, s mogućnošću vraćanja”, kažu nam u HGK.
Na pitanje može li se uskoro očekivati donošenje navedene uredbe, iz resornog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja su nam odgovorili kako se Uredba o poticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija nalazi u završnoj fazi izrade te će u narednom razdoblju biti upućena na e-savjetovanje, pritom ne definiravši točno kad.
Veliki planovi
Bioplin se također može nadograditi u biometan, koji se također naziva obnovljivim prirodnim plinom (RNG) te ubrizgati u cjevovode prirodnog plina ili koristiti kao gorivo za vozila.
Polazeći od toga da je taj energent, proizveden od poljoprivrednog otpada, kanalizacije ili gradskog smeća stopostotno održiv energent, Europska komisija planira povećati proizvodnju tog plina na 35 milijardi kubičnih metara do 2030. godine, u odnosu na 3 milijarde kubičnih metara u 2020. godini.
Proizvodnja bi već trebala biti povećana za 0,5 milijardi kubičnih metara prije kraja 2022. godine.
“Apsurd je da je hrvatski bioplin suočen s propadanjem, dok Europska komisija donosi ovakve planove. U ovoj situaciji u kojoj jesmo ne vidim tko bi investirao u taj posao u Hrvatskoj”, kaže Cenger.
Države EU, naime, sve više ulažu u bioplinsku infrastrukturu. Francuska tako trenutno broji 365 instalacija dizajniranih za ubrizgavanje biometana u mreže prirodnog plina, s kapacitetom od 6,4 teravat-sata (TWh) godišnje (Euroactiv).
Hrvatska po tom pitanju zaostaje, kaže nam Cenger, potvrđujući da smo daleko od takvih projekata.
U Desetogodišnjem planu razvoja plinskog transportnog sustava Republike Hrvatske 2021-2030. godine Plinacroa navodi se kako u ovom trenutku plinski transportni sustav može transportirati i sve druge vrste plinova (bioplin, miješani plin, plin iz biomase i UPP) u onoj mjeri u kojoj se takvi plinovi mogu tehnički i sigurno primješavati u tok prirodnog plina i tako distribuirati.
Iz tog operatera transportnog sustava ne tako davno priopćili su kako postojeća plinska infrastruktura predstavlja tek tehnički potencijal koji je oportuno prenamijeniti i iskoristiti za transport biometana i vodika te transport, prikupljanje i skladištenje CO2 (Jutarnji list).
Komunalni biootpad kao resurs
Anaerobna digestija se već događa u prirodi, na odlagalištima otpada i u nekim sustavima upravljanja stočnim gnojivom. Naime, razgradnja organskog otpada stvara velike količine metana, stakleničkog plina koji zadržava toplinu u atmosferi učinkovitije od ugljičnog dioksida. Osim toga, procesom anaerobne digestije nastaje i digestat koji se može koristiti kao gnojivo.
Proizvodnjom bioplina iz biootpada tako se može utjecati na smanjenje emisija stakleničkih plinova koji su odgovorni za klimatske promjene. Prema nekim procjenama, smanjenje emisija metana proizašlo iz iskorištavanja cjelokupnog potencijala bioplina u Sjedinjenim Američkim Državama bilo bi jednako godišnjim emisijama od 800.000 do 11 milijuna osobnih vozila. Procjena je da sa samo 100 tona otpada hrane dnevno, anaerobna digestija može proizvesti dovoljno energije za napajanje 800 do 1400 domova svake godine (EESI).
U Hrvatskoj većina komunalnog biootpada završava na odlagalištima.
Prema Izvješću o komunalnom otpadu za 2021. godinu, ukupno je u 2021. godini nastalo 494.583 tona biootpada iz komunalnog otpada, od čega je odvojeno sakupljeno 122.175 tona biootpada. Deset kompostana zaprimilo je 88.227 tona otpada na kompostiranje, a u 11 bioplinskih postrojenja anaerobnom digestijom obrađeno je tek 17.295 tona komunalnog otpada.
Biootpad, koji čini dio biorazgradivog komunalnog otpada, odvojeno se sakupljao na području 215 jedinica lokalne samouprave (JLS), što je porast od 23 JLS u odnosu na prethodnu godinu. U Hrvatskoj je tako i dalje isplativije odlagati otpad nego ga iskoristiti kao resurs za proizvodnju bioplina.
“Iz 530.000 tona moglo bi se dobiti oko 115.000 MW sati godišnje, odnosno 7,5 posto ukupne proizvedene količine električne energije iz OIE u 2021. godini u RH”, kaže nam Marko List iz tvrtke Consultare koja se bavi savjetovanjem u području gospodarenja biootpadom.
Tvrtka je radila na projektu koji je provodila daruvarska komunalna tvrtka Darkom u suradnji s bioplinskim postrojenjem u Hercegovcu, a koji se odnosio na prikupljanje biootpada 40 stambenih jedinica s ukupno 96 stanara i njegovog korištenja kao kosupstrata za anaerobnu digestiju.
Laboratorijskom analizom tri reprezentativna uzorka bio-otpada (kojeg su činili voće i povrće, ostaci kave, ljuske od jaja, talog od kave) izračunat je prosječni bioplinski potencijal koji iznosi 70 m3 po toni svježeg biootpada.
List navodi kako, budući da još nisu zaživjeli centri za gospodarenje otpadom, moguće rješavanje problema biootpada leži u uspostavi suradnje jedinica lokalne samouprave s vlasnicima bioplinskih postrojenja. Kao uspješne primjere navodi gradove Varaždin, Vinkovce i Daruvar.
“Po pitanju dostizanja europskih ciljeva smo vrlo loši, usudio bih se reći katastrofalni jer smo odložili na odlagališta 225 % od dozvoljenog. Odgovor za to je vrlo jednostavan, niska cijena odlaganja otpada i populističke politike jedinica lokalne samouprave”, kaže List, ističući kako je potrebno više javno-privatnih partnerstva kako bi sustav gospodarenja biootpadom profunkcionirao.
Jednom i kad dođe do postrojenja, odvojeno sakupljeni biootpad često ima problem nečistoća, što se navodi i u Izvješću o komunalnom otpadu za 2021, i to kao razlog za smanjenu količinu komunalnog biootpada koji je obrađen u bioplinskim postrojenjima.
Kako bi se povećao udio korištenja biorazgradivog otpada, nužna je edukacija građana o pravilnom načinu razvrstavanja biorazgradivog otpada.
“Problem većeg korištenja biootpada u bioplinskim postrojenima kreće od samog početka, odnosno loše razvrstanog otpada koji se mora dodatno selektirati prije ulaska u proces proizvodnje, stoga tek nekoliko bioplinskih postrojenja posjeduje Dozvolu za gospodarenje otpadom. Kako bi se povećao udio korištenja biorazgradivog otpada, nužna je edukacija građana o pravilnom načinu razvrstavanja biorazgradivog otpada”, kažu nam u HGK.
Krivi smjer
List dodaje da 98 posto bioplinskih postrojenja u Hrvatskoj koristi dvije osnovne sirovine iz poljoprivrede: kukuruznu silažu te stajski gnoj od svinja, krava, junadi, pilića.
Sastav medija za proizvodnju bioplina ovisi o dostupnosti sirovina u blizini bioplinskih postrojenja pa se tako većina njih nalazi u kontinentalnom dijelu Hrvatske zbog pristupačnosti sirovina za proizvodnju bioplina.
U Hrvatskoj postoji i mogućnost iskorištavanja velikih neiskorištenih poljoprivrednih površina, odnosno u njihovom racionalnom iskorištavanju za uzgoj biomase (Energy, Sustainability and Society).
Međutim, trenutno se na bioplin gleda samo kroz proizvodnju električne energije, a zanemaruje se potencijal koji se ostvaruje uštedom emisija stakleničkih plinova. Osim što može proizvoditi električnu energiju, bioplin otvara mogućnost uključivanja stočara u programe smanjivanja ugljičnog otiska.
“Primarna svrha bioplinskih postrojenja je kvalitetno zbrinjavanje nusproizvoda stočarske industrije i prehrambeno-prerađivačke industrije, i većina nas smatra da bi se bioplin trebao razvijati u tom smjeru. Međutim, razvoj je otišao u nekom drugom smjeru, razvijala su se velika postrojenja koja pak imaju velike operativne troškove. Treba nam koncept koji će zastupati manja postrojenja na stočarskim farmama gdje će bioplin dati svoj obol u smanjenju CO2 te da se ta mala postrojenja stave na nivo Njemačke”, kaže Cenger.
U zadnjih deset godina nije se poticao ni razvoj mikro energetskih zadruga te malih projekata na razini lokalne zajednice, mada je takvih pokušaja bilo.
Na primjer, unazad pet godina Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Grad Osijek osnovali su tvrtku koja je trebala izgraditi Znanstveno-istraživački centar s vlastitim bioplinskim postrojenjem koje je električnu energiju trebalo isporučivati u elektroenergetsku mrežu po povlaštenim otkupnim cijenama, a proizvedena količina bila bi dovoljna za zadovoljavanje potreba svih sastavnica Sveučilišta.
Budući da nismo mogli pronaći informaciju o završetku projekta, a da je on najavljen za prvi dio 2019. godine, poslali smo upit tvrtki Obnovljivi izvori energije Osijek d.o.o. te Gradu Osijeku, no odgovor nismo dobili.
Era bioplina
Instalirani kapacitet bioplinske energije u cijelom svijetu dosegao je oko 21,4 gigavata u 2021, što je porast od 4,6 posto u odnosu na prethodnu godinu (Statista).
Svjetsko udruženje za plin navodi kako ljudi proizvode 105 milijardi tona organskog otpada svake godina, a svega 2 posto te količine se šalje na daljnju oporabu. Procjenjuje se da bi se, primjenom mjera koje bi potaknule razvoj bioplina, globalne emisije CO2 mogle smanjiti za 10 posto do 2030. godine.
Europsko udruženje za bioplin predviđa da će do 2050. godine biometan pokriti 30-50 posto buduće potražnje za plinom u EU. Važnu ulogu u postizanju tog cilja trebala bi imati Njemačka koja ima gotovo 9800 bioplinskih postrojenja od njih oko 20.000 u cijeloj EU (Euroactiv).
U Hrvatskoj se Vlada – priprema za donošenje strateških okvira za razvoj ovog područja.
Tek prošli mjesec donijeta je odluka o pokretanju postupka izrade Strategije za razvoj biogospodarstva do 2035. godine, za što se zadužuju Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije te Ministarstvo znanosti.
Strategija bi, kako se navodi u odluci, trebala definirati viziju i strateške ciljeve razvoja biogospodarstva te obuhvatiti javne politike iz svih sektora relevantnih za područje biogospodarstva, a sve na principima osiguranja prehrambene sigurnosti, održivog upravljanja prirodnim resursima, smanjenja ovisnosti o neobnovljivim izvorima energije te utjecaja na klimatske promjene. Iz HGK, koja je članica povjerenstva za izradu, naglašavaju da bioplin kao jedan od segmenata kružne i održive ekonomije treba biti dio te strategije.
Strateški dokument tek ulazi u fazu pripreme gotovo 13 godina nakon što je u Hrvatskoj otvoreno prvo bioplinsko postrojenje. Uzevši u obzir kojim tempom se u Hrvatskoj donose i implementiraju mjere iz akcijskih planova, nesumnjivo će proći neko vrijeme dok sektor ne zaživi u punom obliku.