HAARP i chemtrailsi nisu uzrok klimatskih promjena, a klimatska kriza nije prijevara

“HAARP i chemtrailsi (geoinženjering) uzrok su klimatskih promjena! Greta Thunberg i klimatska kriza nova su svjetska prijevara!“, naslov je teksta (arhivirano ovdje) objavljenog u kolovozu na rubnom portalu istinomprotivlazi.eu.

“Chemtrailsi, a ne piromani, inicirali su sve velike požare jer NATO-vi avioni imaju ugrađene spremnike koji sadrže metalne nano čestice koje, dovoljna je iskra, iniciraju sve apokaliptične požare! Sa ciljem smanjenja postotka kisika, odnosno povećanja CO2 (crnogorica je najveći proizvođač kisika) i uvođenja poreza na zrak. Dakle, globalno zatopljenje ne postoji. Ono je laž, koju su nam servirali isti oni, koji provode klimatski inženjering da bi nas „spasili“ od globalnog zatopljenja. Greta Thunberg odrađuje veliki posao za svjetske prevarante!”

Ovako gore spomenuti portal govori o izmišljenom fenomenu chemtrails o kojemu je Faktograf pisao u više navrata (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7). Radi se o teoriji zavjere prema kojoj se ljudi i priroda zaprašuju kemikalijama iz zraka, a najčešće se “dokazuje” bijelim tragovima koji ostaju iz zrakoplova.  Riječ je, naime, o contrailsima – kondenzacijskim tragovima koji pod određenim uvjetima nastaju na nebu iza ispuha mlaznog motora zrakoplova.

Contrailsi nastaju kad zrakoplov leti na visini iznad 8000 metara gdje je temperatura zraka niža od minus 40 stupnjeva Celzijevih. Tragovi mogu biti vidljivi nekoliko sekundi, a nekad na nebu ostanu i satima, ovisno o vlažnosti zraka te količini vodene pare iz motora zrakoplova. Ako je zrak dovoljno hladan, trag koji ostaje iza zrakoplova sastojat će se od sitnih kristala leda. Riječ je dakle o običnim prugama na nebu koje stvara susret toplog i vlažnog zraka s hladnim.

Utjecaj globalnog zagrijavanja

Netočna je tvrdnja iz teksta da globalno zatopljenje ne postoji. Više nezavisnih timova znanstvenika došlo je do istog zaključka – rast temperatura na Zemlji “poklapa” se s početkom industrijskog doba, izvijestio je BBC u listopadu 2021. Iako su precizni mjerni instrumenti nastali u novije doba, znanstvenici mogu rekonstruirati promjene temperatura na Zemlji dalje u prošlost. A iz tih analiza zaključeno je da Zemlja nije bila ovako “vruća” posljednjih 125 tisuća godina, dok kao ključnu poveznicu između ljudske djelatnosti i rasta temperatura navode emisije stakleničkih plinova koji “zadržavaju” toplinu na Zemlji, a to se posebno odnosi na ugljični dioksid (CO2).

Naš planet se, naime, rapidno zagrijava od ranih početaka industrijske revolucije. Prosječna temperatura na površini Zemlje porasla je za 1,1 stupanj Celzijev od 1850. godine. Također, svako od posljednjih četiri desetljeća bilo je toplije od svih prethodnih od sredine 19. stoljeća. Ovi zaključci dolaze od analiza milijuna mjerenja prikupljenih u različitim dijelovima svijeta. Očitanja temperatura prikupljena su preko vremenskih postaja na zemlji, na brodovima i putem satelita.

Više neovisnih timova stručnjaka došlo je do istog rezultata – porast temperatura podudara se s početkom industrijskog doba. Utjecajem klimatskih promjena na planet bavi se i Međuvladin panel za klimatske promjene Ujedinjenih naroda (eng. IPCC) koji je u svom posljednjem ovogodišnjem izvještaju iz veljače objavio alarmantne podatke.

Procjena znanstvenika u tom izvještaju je da su mnogi učinci globalnog zatopljenja jednostavno nepovratni. Ipak, ističu da još uvijek postoji kratko vrijeme da izbjegnemo ono najgore. Ljudi i priroda su, napominje se, gurnuti iznad svojih sposobnosti za prilagodbu. Preko 40 posto svjetske populacije je vrlo ranjivo na klimatske promjene, ističe se. Ali postoji nada da bi se, ako se porast temperatura zadrži ispod 1,5 stupnjeva Celzijevih, smanjili projicirani gubici.

Između 2010. i 2020. 15 puta više ljudi umrlo je od poplava, suša i oluja u vrlo ranjivim regijama, uključujući dijelove Afrike, Južne Azije te Srednje i Južne Amerike, nego u drugim dijelovima svijeta. Priroda već osjeća dramatične utjecaje na trenutnoj razini zagrijavanja. Koraljni grebeni se izbjeljuju (eng. coral bleaching) i umiru zbog porasta temperatura, dok mnoga stabla podliježu suši. Ako temperature porastu između 1,7 i 1,8 stupnjeva Celzijevih iznad razine iz 1850-ih, izvješće navodi da bi polovica ljudske populacije mogla biti izložena razdobljima po život opasnih klimatskih uvjeta koji proizlaze iz vrućine i vlage.

“Jedna od stvari za koju mislim da je stvarno, stvarno jasna u izvješću je da stvari jesu loše, ali zapravo budućnost ovisi o nama, a ne o klimi”, rekla je dr. Helen Adams, glavna autorica izvješća s King’s Collegea u Londonu za BBC.

Klimatske promjene i požari

Autor teksta na portalu “Istinom protiv laži” požare u Dalmaciji, točnije u Splitu, povezuje s chemtrailsima i HAARP-om. 

“Vatrogasci se ne mogu nositi s takvim požarima, koji su podmazani metalnom zapaljivom prašinom? To je kao da im se dolijeva ulje na vatru! Zato zaštitni omotači, koje vatrogasci koriste, nisu od nikakve koristi. Najmanje 4500 hektara je opustošeno u zadnjem kataklizmičkom požaru koji je stigao i do Splita. A nove – stare smjernice premijera Plenkovića i bivših premijera su: nastavite po starom. Što i rade, jer smo svi svjedoci svakodnevnog chemtrailsovog špricanja koje nakon toga Haarp, koji se nalazi na vojnom poligonu kod Slunja, kišom spušta na zemlju”, piše u tekstu.

O teoriji zavjere da chemtrailsi uzrokuju požare u Hrvatskoj Faktograf je već pisao ovdje. Da požare kod Splita, točnije u Segetu Gornjem u kolovozu 2021. nisu uzrokovale metalne nanočestice koje ispuštaju zrakoplovi potvrdila je i splitska policija. U svom priopćenju su naveli da je očevidom ​u​tvrđeno kako je uzrok ​požara iskrenje dalekovoda uzrokovano kratkim spojem nastalim kao posljedica građevinskih radova (tportal).

Treba podsjetiti i na to kako klimatske promjene, koje se u ovom tekstu negiraju, utječu na požare. Objašnjenje je vrlo jednostavno – porast temperature povećava učestalost, trajanje i intenzitet suša i ekstremnih vrućina koje pogoduju požarima. Povećanje temperature dovodi do obilnijeg isparavanja vlage iz tla, utječe na biljni pokrov te čini vegetaciju zapaljivijom.

HAARP ne može promijeniti vrijeme

Što se pak HAARP-a tiče, radi se o staroj dezinformaciji koja se širi internetom već godinama. High Frequency Active Auroral Research Program (HAARP) je sustav antena za istraživanje ionosfere. Kako navodi USA Today, ionosfera se nalazi između niže Zemljine atmosfere i svemira, dok se gotovo sve vremenske prilike odvijaju u nižoj atmosferi. Stoga HAARP ne utječe na vremenske prilike, tvrde stručnjaci.

“Ne postoji vjerodostojni mehanizam pomoću kojeg HAARP može promijeniti vrijeme ili neutralnu atmosferu na bilo koji način”, navodi Keith Groves, pomoćnik ravnatelja Instituta za znanstvena istraživanja na Sveučilištu u Bostonu. “Tvrdnje ovog tipa potpuno su neutemeljene. Senzacionalne su, ali niti su ozbiljne niti znanstvene”, dodaje.

Geoinženjering – način za borbu protiv klimatskih promjena

Nadalje se u tekstu navodi da “programi geoinženjeringa ne samo da smanjuju količinu padavina i uništavaju ozonski omotač, nego i – zbog velike količine metalnih nano čestica, koje svakodnevno izbacuju vojni avioni na Zemljinu površinu – prekrivaju naše drveće zapaljivom prašinom, koja oblaže lišće i koru drveta te pridonosi stvaranju požara, koji je, radi zapaljivosti tih materijala, izuzetno teško ugasiti“. Istina je, naime, da geoinženjering postoji samo kao ideja na temelju kojih se provode simulacije i intencija je potencijalno ga koristiti kao jedan od načina za borbu protiv klimatskih promjena, a ne za smanjenje količine padalina i uništavanje ozonskog omotača niti da se “ciljano osiromašuju određena područja” kako se navodi u članku.

Kako objašnjava Meteorološki ured Ujedinjenog Kraljevstva na svojim internetskim stranicama, geoinženjering je pojam koji se koristi za intervencije i tehnologije koje se mogu primijeniti za promjenu aspekata globalnog klimatskog sustava kako bi se pomoglo u rješavanju nekih aspekata globalnog zatopljenja. Tehnologije geoinženjeringa sve su više dio razgovora kao primjerenom globalnom odgovoru na klimatske promjene i planovima za ispunjavanje Pariškog sporazuma o klimi, uz smanjenje emisija stakleničkih plinova. Ipak, trenutna istraživanja sugeriraju da, iako bi takve sheme mogle biti učinkovite u smanjenju klimatskih promjena, mogle imati i značajne nedostatke. Vrsta i opseg nedostataka ovise o vrsti geoinženjeringa.  Za daljnje razumijevanje geoinženjeringa, navode oni, potrebno je neovisno istraživanje uz mjere ublažavanja kako bi se osiguralo da se svaka buduća rasprava o opcijama za rješavanje klimatskih promjena temelji na najboljim dostupnim dokazima i informacijama.

Prema njima, postoje dvije ključne kategorije koje spadaju u geoinženjering:

• Uklanjanje emisija stakleničkih plinova (eng. Greenhouse Gas Removal) uključuje korištenje prirodnih i umjetnih sredstava za uzimanje stakleničkih plinova iz atmosfere i njihovo izdvajanje kroz dulje vremensko razdoblje. To može uključivati ​​sadnju drveća ili poticanje rasta morskog fitoplanktona, sve do tehnologije koja može kemijski ukloniti CO2 iz atmosfere ili korištenje procesa poznatog kao bioenergetsko hvatanje i skladištenje ugljika (BECCS) (gdje se biomasa spaljuje za energiju, a ugljični dioksid se hvata).
• Modifikacija Sunčevog zračenja (eng. Solar Radiation Modification) označava upotrebu tehnologija za reflektiranje dijela Sunčeve energije koja dopire do Zemlje natrag u svemir, čime se smanjuje Zemljina temperatura kako bi se neutraliziralo globalno zagrijavanje. To može uključivati ​​strategije za posvjetljivanje oblaka iznad oceana ili ubrizgavanje aerosola visoko u atmosferu.

Ozonski omotač nije uništen zbog klimatskog inženjeringa

Netočna je i tvrdnja da je “ozonski omotač radi programa klimatskog inženjeringa uništen“. Za oštećenje ozonskog omotača odgovoran je ljudski faktor, točnije upotreba brojnih kemikalija koje je proizveo čovjek, a koji oštećuju stratosferski ozon, objašnjava se u brošuri Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

Sve takve kemikalije imaju ove zajedničke značajke: u donjim slojevima atmosfere izvanredno su postojane, uglavnom netopive u vodi i otporne na fizičke i biološke utjecaje, sadrže klor ili brom (elemente izuzetno reaktivne u slobodnom stanju) te stoga mogu “napadati” ozon. Navedena svojstva razlog su što štetne kemikalije ostaju u zraku dugo vremena i postupno dospijevaju u sve dijelove atmosfere, uključujući i stratosferu. U stratosferi one se razgrađuju djelovanjem snažnog Sunčevog zračenja, oslobađajući atome klora ili broma, koji uništavaju ozon.

Radi se o sljedećim spojevima:

• Klorofluorougljici (CFC) su najvažnije kemikalije koje imaju sposobnost uništenja ozona. CFC su se, od vremena njihove sinteze u 1928. godini, rabili na različite načine. Navodimo neke primjere: kao sredstvo za hlađenje u hladnjacima i klimatizacijskim uređajima, kao potisni plin u limenkama aerosola, kao sredstvo za upuhavanje u proizvodnji fleksibilnih pjena za jastuke i madrace te kao sredstvo za čišćenje tiskarske i druge opreme.
• Nepotpuno halogenirani klorofluorougljikovodici (HCFC) su slični CFC-ima te su se u velikoj mjeri proizvodili kao zamjenska sredstva. Poglavito se rabe kao sredstva za hlađenje i za upuhavanje.
• Još dvije kemikalije koje sadrže klor posjeduju značajnu sposobnost oštećenja ozona i nadziru se na svjetskoj razini: ugljik-tetraklorid i metil-kloroform (1, 1, 1-trikloretan). Obje kemikalije široko su se koristile kao otapala, poglavito za čišćenje metala u strojogradnji i tvorničkoj proizvodnji.
• Najvažnije kemikalije koje sadrže brom, a uništavaju ozon, nazivaju se haloni. To su bromofluorougljici (BFC), koji se pretežito rabe u proizvodnji sredstava za gašenje požara.
• Spominje se i još jednu kemikalija koja sadrži brom (metil-bromid), a ima veliku sposobnost uništavanja ozona i u uporabi je poglavito kao pesticid.

Na stranicama Uprave za klimatske aktivnosti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja navodi se da su znanstvenici utvrdili da će se ozonski sloj sam oporaviti kada se ukine sva potrošnja tvari koje oštećuju ozonski omotač i smanji koncentracija klora i broma u atmosferi, ali to se ne može postići preko noći. Klorovi i bromovi radikali nastavit će svoje razarajuće djelovanje, a početkom ovog stoljeća očekuje se smanjenje njihove razine u atmosferi. Tek tada će se početi obnavljati ozonski sloj te se potpuni oporavak predviđa oko 2050. godine, stoji u objašnjenju.

Autor teksta se u nastavku netočno osvrće na “Menadžment solarne radijacije” odnosno modifikaciju sunčevog zračenja negirajući postojanje globalnog zatopljenja kao dijela klimatskih promjena koje smo detaljno objasnili ranije u tekstu.

Fertilizacija oceana kao metoda geoinženjeringa

“Fertilizacija je tip klimatskog inženjeringa, temeljen na namjernom ubacivanju željeza ili sumpora u gornje slojeve oceana s ciljem uklanjanja CO2 iz atmosfere. Na taj se način umjetno stvara cvat agli i planktona te prisiljava ocean da apsorbira još CO2 iz atmosfere, što izaziva kataklizmičke efekte u oceanu”, navodi se u tekstu.

Važno je napomenuti da je fertilizacija oceana kao dio geoinženjeringa tek predmet razmatranja i do 2008. godine provedeno je tek 13 različitih eksperimenata fertilizacije oceana željezom, navodi se u Završnom radu autorice Antonije Matek s biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod nazivom “Geoinženjering – metoda fertilizacije oceana željezom”.

“Nakon što se uspostavilo da komercijalna primjena fertilizacije oceana željezom može imati loše posljedice na morski ekosustav i njegov hranidbeni lanac, članice UN-a su provele pravno uređenje provedbe fertilizacije oceana željezom kojim je određen radni okvir za eksperimente koji će biti provođeni u budućnosti. Fertilizacija oceana dopuštena je jedino u sklopu znanstvenih istraživanja, a komercijalan pristup je zabranjen dok se adekvatnim matematičkim modelima i parametarizacijom dobivenih podataka ne dokaže efikasnost metode na velikoj vremenskoj (minimalno 100 godina) i prostornoj (minimalno 100km2) skali te predvide mogući rizici za bioraznolikost, ekonomiju i društvo. Fertilizacija oceana ima u cilju smanjenje stakleničkih plinova. Temelji se na unosu limitirajućeg nutrijenta u površinske slojeve vode ili poticanjem njegovog recikliranja iz dubljih slojeva radi poticanja primarne produkcije te posljedičnog uklanjanja CO2 iz atmosfere. Fertilizacijom oceana pospješuje se biološka pumpa pri čemu se povećava difuzija CO2 iz atmosfere. Može se provoditi dodatkom željeza kao limitirajućeg mikronutrijenta, dodatkom makronutrijenata poput fosfora i nitrata ili namjernim dovođenjem duboke vode bogate nutrijentima u površinske slojeve (eng. artificial upwelling). Najviše eksperimenata fertilizacije oceana provođeno je dodatkom željeza”, stoji u radu.

U znanstvenom istraživanju objavljenom u časopisu Nature u studenom ove godine pod nazivom “Potencijalna upotreba proizvedenih nanočestica u gnojidbi oceana za veliko uklanjanje atmosferskog ugljičnog dioksida (eng. Potential use of engineered nanoparticles in ocean fertilization for large-scale atmospheric carbon dioxide removal), čije nalaze prenosi portal Science Alert, biogeokemičar Peyman Babakhani sa Sveučilišta u Leedsu zajedno s timom proučio 123 studije i došao do spoznaje da bi pojedine umjetno stvorene nanočestice mogle pomoći u sigurnoj fertilizaciji (gnojidbi) rasta fitoplanktona.

Prema znanstvenicima, umjetna fertilizacija (gnojidba) oceana trebala bi se dogoditi na razini koja bi povećala broj mikroalgi, ali ne dovoljno da bi došlo do opasnosti od toksičnosti. Ipak, neki su pokusi otkrili da je rast cvjetanja fitoplanktona korištenjem oceanskog gnojiva na kraju iscrpio druge okolne hranjive tvari koje nisu bile umjetno opskrbljene. To je zaustavilo njihov rast, što znači da će buduća gnojiva možda morati sadržavati više minerala.

“Ako se značajno smanjenje CO2 postigne upotrebom proizvedenih nanočestica, to bi moglo omogućiti primjenu pristupa u tehnologiji uklanjanja ugljičnog dioksida na manjim područjima ili određenim lokacijama”, objašnjava tim znanstvenika u svom radu. “Time bi se mogle otkloniti neke zabrinutosti u vezi s rizicima geoinženjeringa na cijeli morski ekosustav i ‘krađu hranjivih tvari’ u oceanima”, naglašavaju.

Međutim napominju da, kao što je slučaj i sa svakom velikom manipulacijom u okolišu, ni ova ne dolazi bez značajnih rizika, baš poput upotrebe gnojiva na zemljanim površinama. Nijedna od tih umjetno proizvedenih nanočestica nije prošla fokusiranu studiju u stvarnim uvjetima, tako da je ova ideja još uvijek u fazi razmatranja. Dugoročni utjecaj nanočestica u biogeokemiji oceana je nepoznat, posebno u svjetlu njihove tendencije da se nagomilaju u morskim ekosustavima, potencijalno gušeći život ispod površine oceana. Iako potreba za takvim ekstremnim intervencijama postaje sve vjerojatnija, znanstvenici naglašavaju da joj se mora pristupati s iznimnim oprezom.

Manipulativno je, stoga, tvrditi da fertilizacija oceana uzrokuje kataklizmičke efekte budući da su dosad provedeni samo eksperimenti i oni se ubuduće mogu provoditi samo u znanstvene svrhe, iako je činjenica da on može imati loše posljedice na morski ekosustav.

“Kemijska nukleacija leda”

U tekstu se dalje netočno navodi i “kemijska nukleacija leda” kao metoda geoinženjeringa koja, ističe se “služi za stvaranje privremenih zahlađenja“.

“Kemijska Nukelacija Leda putem agensa za Kemijsku Nukleaciju Leda ohladi vlagu iz atmosfere te proizvede rashlađene padaline. Da bi se moglo upravljati metalnim nano česticama, kojima nas sprejaju, te oblikovati vrijeme, potrebna su i tvz. HAARP postrojenja tj. grijači jonosfere”, stoji dalje u objašnjenju. S obzirom na to da je, kao što smo to naveli na samom početku teksta, putem HAARP-a nemoguće utjecati na vrijeme, sasvim je jasno da je ova tvrdnja lažna.

Zaključno, u nizu netočnih tvrdnji u tekstu Istinom protiv laži ključne su one da chemtrailsi uzrokuju požare jer znanstveno nije dokazano da se iz zrakoplova na ljude i okoliš bacaju kemikalije te da globalno zatopljenje ne postoji jer je činjenicu o klimatskim promjenama uzrokovanima ljudskim djelovanjem utvrdio veliki broj znanstvenih studija.