Europski parlament izglasao novi paket za smanjenje emisije stakleničkih plinova

Nakon dvije godine pregovaranja, Europski parlament je prije nekoliko dana izglasao klimatski paket pod nazivom ‘Spremni za 55’ (Fit for 55). Paket donosi niz prijedloga revizija i ažuriranja zakonodavstva Europske unije, kao i stvaranje Društvenog klimatskog fonda (Social Climate Fund, SCF).

Navedeni paket trebao bi biti “kičma” europskog klimatskog zakonodavnog paketa čiji je cilj smanjenje emisije stakleničkih plinova za 55 posto do 2030. godine nizom mjera – oporezivanjem energije, sustavom EU-a za trgovanje emisijama, uredbom o raspodjeli tereta… Europska unija bi do 2050. godine trebala postati klimatski neutralna.

Još jedan sustav trgovinom emisijama stakleničkih plinova

Paket ‘Spremni za 55’ bi, između ostaloga, trebao osigurati da se do 2027. godine uspostavi paralelno tržište ugljikom koje će se koristiti za automobile i zagrijavanje zgrada, poznato kao ‘ETS2’ (eng Emissions Trading Systems 2). U novom sustavu za trgovinu emisijama jedinica stakleničkih plinova bit će određena godišnja ograničenja na emisije iz cestovnog prometa i sektora stanovanja i zgrada. Prema dostupnim podacima, potrošnja energije u zgradarstvu odgovorna je za oko 40 posto ukupne potrošnje energije tj. oko 36 posto emisija CO2.

Uspostavljanje novog sustava koji će pokriti transport i zgrade dovelo je do bojazni da će najviše nastradati oni najranjiviji, koji već imaju problema s energetskim siromaštvom ili ne mogu uložiti sredstva u kupovinu, primjerice, električnih automobila. Zbog tih bojazni bit će uspostavljen Društveni klimatski fond čija sredstva države članice mogu koristiti za pomoć kućanstvima s niskim dohodcima koji će najviše biti pogođeni rastom cijena i koji bi trebao biti dostupan od 2026. godine.

Cilj Društvenog klimatskog fonda, putem kojeg bi kompenzacije trebali dobiti oni najranjiviji potrošači, je financiranje privremene i direktne pomoći ranjivim kućanstvima, kao i podrška raznim mjerama i ulaganjima za smanjenje emisije u cestovnom prometu i građevinskom sektoru koje za cilj imaju smanjenje troškova za ranjiva kućanstva, mikro-poduzeća i korisnike prijevoza.

Veličina Fonda odgovarat će udjelu određenom za prihode od dražbi emisija jedinica stakleničkih plinova koje su dopuštene pod novim sustavom. Cilj Fonda je, dakle, financiranje mjera podrške i ulaganja u povećanje energetske učinkovitosti zgrada i građevina, dekarbonizacija grijanja i hlađenja u zgradama, uključujući integraciju energije iz obnovljivih izvora i pružanja poboljšanog pristupa mobilnosti i prijevozu s nula emisija i niskim emisijama.

Bojazan da će nastradati najranjiviji

Opravdana bojazan je da će u novom sustavu nastradati oni najranjiviji koji neće imati dovoljno sredstava za prijelaz, primjerice, energetsku obnovu svojih stambenih jedinica ili kupnju električnih automobila.

Faktograf je već pisao o utjecaju klimatske krize na najsiromašnije dijelove društva te kako će se potrebe klimatske adaptacije odraziti na njih. Kako su nam tada pojasnili Daniel Rodik i Miljenka Kuhar iz Društva za oblikovanje održivog razvoja (DOOR), energetsko siromaštvo se najčešće opisuje kao situacija u kojoj radi kombinacije niskih prihoda, visoke potrošnje energije i niske energetske učinkovitosti, kućanstvo ne može podmiriti troškove energije.

“Za mnoga kućanstva koja imaju prosječne ili ispodprosječne prihode te žive u energetski neučinkovitim zgradama, troškovi za energiju predstavljaju znatni dio rashoda kućanstva. Uzroci energetskog siromaštva su prije svega rast cijena energije, pad prihoda i osobno siromaštvo te degradacija stambenog fonda koji se ne obnavlja u onoj mjeri u kojoj bi mogao ili trebao. Cjelovita energetska obnova zahtijeva značajna ulaganja, a građani koji žive u riziku od energetskog siromaštva teško ili gotovo nikako ne mogu samostalno podmiriti troškove energetske obnove”, kazali su nam tada Rodik i Kuhar.

Pomoć u renovaciji i adaptaciji

Iz Europske mreže protiv siromaštva (European Anti-Poverty Network, EAPN) podržavaju odluku o strukturnom fondu koji će ranjivim skupinama u društvu pružiti podršku, jer SCF nudi podršku i za, kako kažu, strukturalne promjene, poput renovacije zgrada, kao i direktnu dohodovnu pomoć kućanstvima s niskim prihodima”.

“Ako se pravilno implementira”, kažu iz EAPN-a, “fond će osobama u siromaštvu pomoći da renoviraju svoje domove i da dobiju lakši pristup obnovljivim izvorima energije i čistoj mobilnosti”.

Međutim, u EAPN-u su zabrinuti oko nekoliko stvari vezanih uz SCF fond. Smatraju da budžet nije dovoljno velik da ranjivim grupama u potpunosti pruži podršku u tranziciji.

“Budžet od 86 milijardi eura godišnje pokazuje da renovacije neće biti ambiciozno financirane. Već sad se procjenjuje da će do 2050. godine na renovacije odlaziti 13 milijardi godišnje. Navedeno znači da postoji jasna potreba za održivim financiranjem kako bi se postigli odgovarajući rezultati koji se tiču renovacija, dekarbonizacije i zelene mobilnosti”.

U EAPN-u smatraju da bi se Fond trebao usredotočiti i na radnike, njihovo obučavanje i dobivanje novih vještina (eng. reskilling, upskilling) kako bi radnici u tranziciji između tržišta rada imali dostojne uvjete rada, kao i dostojne plaće. Na to upozorava i Europska konfederacija sindikata (ETUC) koja u priopćenju o paketu ‘Spremni za 55’ navodi da ” industrijske i društvene promjene moraju biti praćene novim pravima za europske radnike kako bi se zajamčila pravedna tranzicija za svakog radnika u svakoj regiji Europe”.

Penalizacija siromašnih?

Iz EAPN-a su za Faktograf kazali i da SCF ne bi smio zamijeniti postojeće mehanizme financiranja. “SCF ne bi trebao služiti kao krpanje ili ublažavanje učinka postojećih klimatskih politika, već bi trebao nuditi ambiciozan način dekarbonizacije. SCF-om se ne smiju financirati socijalna davanja, budući da će to onda biti skrivene subvencije investicijama u fosilna goriva”, ističu, jer smatraju da postoji opasnost da SCF postane prikriveno financiranje industrije fosilnih goriva.

Svi dionici uključeni u SCF trebali bi obratiti pažnju na “rizike povećanja nejednakosti između bogatih i siromašnih kućanstava i dispariteta među državama članicama kada govorimo o pristupu programu”.

Energetsko siromaštvo je veliki problem. Primjerice, u 2019. godini 30 milijuna Europljana (ekvivalent populaciji Mađarske, Austrije i Češke zajedno) nije moglo adekvatno zagrijati svoje domove, a problem je najizraženiji u južnoj Europi gdje su zgrade manje zaštićene od hladnog vremena. Bugarska, Litva, Grčka, Cipar i Portugal su države s najvećim postotkom populacije koja ima problema sa zagrijavanjem domova. Podaci za 2021. godinu pokazuju da gotovo sedam posto kućanstava u Europi nije moglo adekvatno zagrijati svoje domove; u Bugarskoj je svaka četvrta osoba zahvaćena siromaštvom zbog nemogućnosti da kupe dovoljno goriva (eng. fuel poverty).

Oporezivanje energije

U Europskoj mreži protiv siromaštva ističu još jedan problem. Naime, jedna od mjera u sklopu paketa ‘Spremni za 55’ bit će i oporezivanje energije (eng. energy taxation), čime će se goriva koja najviše onečišćuju okoliš oporezivati po najvišoj stopi.

Iz EAPN-a upozoravaju i da će Sustav za trgovanje emisijama 2 koji će pokriti emisije koje dolaze iz stanovanja i prijevoza uvesti porez na emisije ugljika iz tih sustava, a to bi opet nepravedno moglo više zahvatiti one siromašnije i ranjivije.

“Osobe koje žive u zgradama i kućama koje nemaju dobru izolaciju, dakle, koje imaju veliku potrošnju energije, bit će penalizirane te će morati plaćati dodatne energetske troškove. Iako je cilj SCF-a pružanje podrške kućanstvima s niskim dohotkom u energetskoj tranziciji, princip da uzmete ovdje (u obliku ETS2) i dajete negdje drugdje (u strukturnoj pomoći ili direktnoj dohodovnoj pomoći) neće dovesti do većeg utjecaja i napretka”.

Osvrnuli su se i na kritike upućene uspostavi fonda, s obzirom na to da bi trebao biti dostupan tek od 2026. godine.

“Osobama u energetskom siromaštvu je teško sada, trenutno ne mogu plaćati svoje račune, stanarinu ili kupiti hranu. Dugi rok pokazuje nedostatak političke volje i nedostatak priznanja da je energetsko siromaštvo po život opasna kriza s kojom se trebamo uhvatiti u koštac sada, a ne za četiri godine”, zaključuju iz EAPN-a.