Trgovina električnom energijom između Njemačke i Francuske ne dokazuje da su OIE prevara

Hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Mislav Kolakušić, o čijim smo činjenično neutemeljenim tvrdnjama u toj instituciji pisali u više navrata, ovoga puta, umjesto pandemije i cjepiva, fokus stavlja na klimatske teme. Naime, zadnjih godina su Kolakušićevi javni nastupi uglavnom bili posvećeni populariziranju internetskih dezinformacija vezanih za pandemiju Covida-19, a sada se na sličan način upustio i u rasprave o nužnosti energetske tranzicije.

U videoisječku objavljenom na stranici “Građani za Mislava Kolakušića”, koji je podijeljen preko 2000 puta, europarlamentarac navodi:

“Ideja o obnovljivim izvorima energije kao o mogućem potencijalu koji može zadovoljiti sve potrebe čovječanstva je smiješna, ridikulozna, suluda i prepuna laži. Njemačka je načičkala, barem veliki dijelovi Njemačke su načičkani vjetroelektranama, čime su u potpunosti uništeni krajobrazi koji izgledaju kao da su nas okupirali vanzemaljci. I koliko je to dovoljno energije? Nikoliko. Zatvorili su svoje nuklearne elektrane i uvoze 30 posto struje iz Francuskih nuklearnih elektrana i viču mi smo zeleni. Pa to je presmiješno”.

Jednoslojno je to tumačenje energetske situacije u Njemačkoj čiji specifičan primjer i situaciju u kojoj se ta država našla Kolakušić koristi kako bi donio generalni zaključak da su obnovljivi izvorni energije prevara.

Točno je da su u Njemačkoj ove godine zatvorene zadnje tri nuklearne elektrane i da je ta država zbog gašenja nuklearnih elektrana povećala uvoz električne energije. Najveći izvoznik električne energije u Njemačku su francuske firme, a slijede energetske kompanije iz Austrije i Nizozemske.

Međutim, kontekst u koji Kolakušić stavlja tu činjenicu manipulativnog je karaktera, budući da izostavlja bitne činjenice koje se odnose na energetsku tranziciju u Njemačkoj, ali i na funkcioniranje tržišta električne energije.

Pokrivenost vjetroelektranama

Prije svega, valja napomenuti da Kolakušić kao primjer zemlje koja se oslanja na obnovljive izvore energije navodi Njemačku koja po tom pitanju uopće ne prednjači u odnosu na neke druge europske zemlje, poput Norveške, Islanda, Švedske, Finske, Estonije, Austrije i Danske.

Neutemeljeno je tvrditi da su veliki dijelovi Njemačke “načičkani” vjetroelektranama, kao što navodi Kolakušić. Možda je to njegov subjektivni dojam koji je stekao u vožnji Njemačkom, ali brojke govore drugačije.

Trenutno je oko 0,8 posto zemljišta u Njemačkoj namijenjeno za izgradnju vjetroelektrana, s tim da je u veljači na snagu stupio zakon kojim bi se utvrdio minimalan postotak zemljišta koje u svakoj od 16 saveznih država mora biti dostupno za vjetroelektrane, što je mjera kojom se želi ubrzati postizanje cilja povećanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Naime, nova zakonska regulativa nalaže da će oko dva posto površine Njemačke biti rezervirano za vjetroparkove do 2032. godine te da će 13 većih saveznih država morati odrediti 1,1-1,8 posto svoje površine za kopnenu energiju vjetra do 2027. Cilj je do 2030. godine doseći 80 posto proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije, i to što bržim tempom, budući da je potreba porasla zbog pada količina uvezenog ruskog plina nakon agresije Rusije na Ukrajinu.

Upravo je ta potreba i dala vjetar u leđa brojnim zakonskim izmjenama koje su usmjerene ka jačanju proizvodnje iz obnovljivih izvora energije, naročito vjetroelektrana na kopnu.

Kako je nedavno najavio njemački ministar gospodarstva Robert Habeck, Njemačka će ove godine vjerojatno proizvesti više od 50 posto svoje električne energije iz obnovljivih izvora energije.

Nakon gašenja nuklearki…

Nije neuobičajeno da Francuska, koja ima 56 nuklearnih reaktora, izvozi električnu energiju susjednim državama.

Uvoz i izvoz dio su tržišta električne energije, pa tako Njemačka, osim od Francuske, električnu energiju uvozi i od Nizozemske, Austrije, Belgije te drugih susjednih zemalja.

Naime, u uvjetima kada je ne mogu dovoljno proizvesti, države uvoze električnu energiju iz susjednih zemalja, a u uvjetima povećane proizvodnje je prodaju. Tako je na ljeto 2022. godine, kada dio francuskih nuklearnih elektrana nije radio (dijelom radi kvarova i održavanja, ali i zbog niskog vodostaja rijeka koje se koriste za hlađenje nuklearnih reaktora), a potom opet u siječnju 2023. godine zbog štrajkova francuskih radnika, Njemačka izvozila više energije u Francusku, nego što je uvozila (1, 2).

Njemačka je i prije zatvaranja nuklearnih elektrana uvozila električnu energiju iz Francuske i drugih zemalja. Ta država zapravo uvozi oko dvije trećine svoje energije. O Rusiji je ovisila za otprilike jednu trećinu svoje ukupne potrošnje energije, zbog čega je i krenula u diverzifikaciju izvora nabave nakon ruske invazije na Ukrajinu, ubrzanu prekidom opskrbe plinom nakon oštećenja Sjevernog toka (1, 2).

Njemačka statistika potvrđuje da je u prvoj polovici godine znatno više električne energije uvezeno (18,5 milijardi kilovatsati), nego izvezeno (11,4 milijardi kilovatsati), a višak uvoza od nešto više od sedam milijardi kWh otprilike odgovara količini koju su njemačke nuklearne elektrane unijele u mrežu u drugom tromjesečju 2022. (7,3 milijarde kWh).

Udruga energetske industrije BDEW izjavila je za novinsku agenciju DPA da je uvozna bilanca Njemačke znak funkcioniranja unutarnjeg tržišta električne energije u EU-u jer je posljednjih mjeseci bilo jeftinije nabavljati električnu energiju u inozemstvu i tako zamijeniti proizvodnju fosilne energije unutar zemlje. Naime, proizvodnja električne energije iz ugljena pala je za gotovo četvrtinu u usporedbi s prvom polovicom 2022. godine, dok je energija vjetra prestigla ugljen i dobila najveći udio u proizvodnji električne energije (29 odnosno 27 posto) (Clean Energy Wire).

“Veći uvoz električne energije u ljetnim mjesecima ne znači ovisnost o drugim europskim zemljama u opskrbi električnom energijom niti je pokazatelj nestašica u Njemačkoj”, rekla je voditeljica BDEW-a Kerstin Andreae, naglasivši da EU desetljećima radi na tome kako integrirati svoje unutarnje tržište električne energije i tako povećati prekogranični protok električne energije, budući da to može smanjiti troškove i ojačati sigurnost opskrbe.

U njemačkoj javnosti i ranije su se širile tvrdnje kako Njemačka zapravo ne može ispuniti svoje energetske potrebe samo s električnom energijom dobivenom iz vjetroelektrana i solarnih panela.

Kako su ranije pisali kolege fact-checkeri, sudeći po nekoliko studija različitih njemačkih think-tankova i instituta, tako nešto je moguće, iako u praksi postoje brojne prepreke. Prema procjeni konzultantske tvrtke McKinsey, najveći čimbenik koji utječe na dostupnost zemljišta za obnovljive izvore energije jesu pravila koja određuju minimalnu udaljenost između vjetroturbina i naselja. U Njemačkoj, na primjer, pravila o udaljenosti od naselja i infrastrukture za vjetroelektrane na kopnu razlikuju se od države do države, a približno 60 posto prikladnog zemljišta u zemlji eliminira se u startu zbog takvih propisa. Osim toga, tu su i ograničenja koja se odnose na zaštićene dijelove prirode, rezervate, vojne terene itd.

Populizam

Prijelaz na obnovljive izvore energije kao što su solarna energija i energija vjetra ključni je dio ispunjavanja ciljeva Pariškog sporazuma, a to je ograničavanje porasta globalnih prosječnih temperatura znatno ispod 2 stupnja Celzija, a idealno ispod 1,5 stupnjeva Celzija u odnosu na predindustrijske razine.

U skladu s tim, svijet sve više napreduje kada je riječ o povećanju proizvodnje električne energije od obnovljivih izvora energije, a njen udio na globalnoj razini porastao je sa 18,2 posto u 2007. na 29,9 posto u 2022. godini (Statista).

Iako se po pitanju obnovljivih izvora energije vode brojne rasprave (otpad, utjecaj na okoliš, zauzimanje zemljišta), to da je ta energija čišća od one proizvedene putem fosilnih goriva, odnosno, da se njenim korištenjem emitira znatno manje stakleničkih plinova u atmosferu, neupitna je činjenica.

Proizvodnja energije iz obnovljivih izbora zasad ne može zadovoljiti sve potrebe čovječanstva, prvenstveno zbog toga što se radi o nestalnim izvorima, a elektroenergetsku mrežu je nužno održavati u balansu i kad nema dostupne energije Sunca i vjetra. Međutim, obnovljiva energija ipak može u velikoj mjeri zamijeniti energiju iz fosilnih izvora te rezultirati smanjenjem emisija stakleničkih plinova, bez čega nije moguće zaustaviti globalno zagrijavanje. Stoga je jasno da Kolakušićeve tvrdnje o procesu energetske tranzicije u Njemačkoj nemaju činjenično utemeljenje.

Ovaj tekst dio je projekta “Dekodiranje dezinformacijskih obrazaca europskih populista” kojeg podupire European Media and Information Fund.