Banke financiraju povećanje proizvodnje mesa ogromnim kreditima

Globalna proizvodnja mesa porasla je za 9 posto između 2015. i 2022., dok je proizvodnja mliječnih proizvoda u istom periodu skočila za 13 posto. Pokazuje to izvješće britanske organizacije Feedback koja upozorava da banke financiranjem stočarske industrije potiču neodrživo povećanje proizvodnje proizvoda.

U izvješću su se analizirali krediti velikim stočarskim kompanijama u periodu nakon potpisivanja Pariškog klimatskog sporazuma 2015.

Prvaci u financiranju projekata 55 najvećih svjetskih industrijskih stočarskih kompanija bili su Bank of America (29 milijardi dolara), Barclays (28 milijardi dolara) i JPMorgan Chase (gotovo 27 milijardi dolara).

Neke od tih banaka kompromitirale su vlastitu politiku protiv krčenja šuma kako bi financirale stočarske tvrtke, navodi se u izvješću u kojem također stoji da su najveće kompanije u periodu od 2015. do 2022. primale kreditne injekcije u prosječnom iznosu od skoro 77 milijardi dolara godišnje.

Postoji nekoliko razloga zašto je to problematično.

Na globalnoj je razini stočarski sektor već odgovoran za oko 16,5 posto od ukupnog broja ljudskih emisija stakleničkih plinova.

Naime, stoka pridonosi klimatskim promjenama putem crijevne fermentacije (ispuštanje plinova i podrigivanje), a staklenički plinovi se ispuštaju i u slučaju  proizvodnje stočne hrane i gnojiva, prerade i transporta. Najveće stočarske kompanije utječu i na gubitak bioraznolikosti budući da ta industrija “guta” ogromne površine zemljišta, na kojem se često raskrčuju šume kako bi se dobili pašnjaci. Proizvodnja mesa, jaja, mliječnih proizvoda te akvakultura koriste 83 posto svjetskog poljoprivrednog zemljišta, navodi se u izvješću.

Kad bi cijela svjetska populacija konzumirala onoliko mesa koliko zapadni svijet konzumira, procjene su da bi potrebno globalno zemljište bilo za dvije trećine veće od površine koja se trenutno koristi.

Istraživanje britanske organizacije sadrži i podatak da globalne emisije stočarske industrije moraju doseći vrhunac do 2025. i pasti za 61 posto do 2036. (uz još brže smanjenje u bogatijim zemljama) kako bi ispunili ciljeve iz Pariškog sporazuma.

Potencijalna rješenja?

Nekoliko je stvari koje je potrebno napraviti kako bi se smanjio utjecaj mesne industrije na planet. Prije svega, potrebno je smanjiti količinu hrane koja završi kao otpad, a riječ je o trećini ukupno proizvedene hrane.

Hrana se gubi u svakom koraku “od polja do stola”: proizvodnji, skladištenju, obradi, distribuciji i potrošnji.

Osim što je, uzevši u obzir broj gladnih u svijetu, bacanje hrane izrazito nepravedno, ono šteti okolišu i doprinosi klimatskoj krizi. Kada se otpad od hrane odloži na odlagališta, on trune i proizvodi velike količine metana. Procjena je da je metan koji tako nastaje čini 1,6 posto ljudskih emisija stakleničkih plinova.

Institut svjetskih resursa daje nekoliko preporuka za smanjenje emisija stočarskog sektora. Trebali bi smanjiti emisije i poboljšati učinkovitost proizvodnje hrane štedljivijim korištenjem zemljišta i hrane za stoku, nabavljanjem probavljivije hrane za životinje, sadnjom pašnjaka s mahunarkama, poboljšanjem veterinarske skrbi, itd.

Tehnološkim intervencijama moguće je smanjiti i crijevne emisije metana; trenutno se razvijaju dodaci hrani koji smanjuju stvaranje tog plina u crijevima (morske alge, kemikalija 3-NOP).

Nadalje, boljim upravljanjem životinjskim otpadom mogu se smanjiti emisije metana i dušikovog oksida; Institut navodi kako su u nekim zemljama (npr. u Danskoj) javne politike usmjerene na poticanje proizvodnje bioplina koji se zatim koristi za proizvodnju električne energije. Kao mogućnost navodi se i sekvestacija ugljika na pašnjacima, iako je to još nije rasprostranjena praksa.

Na individualnoj razini moguće je doprinijeti smanjenjem konzumacije govedine i namirnica koje imaju veliki ugljični utisak.

UN navodi kako klimatski neutralnija prehrana koja se sastoji od više biljnih proteina (kao što su grah, slanutak, leća, orašasti plodovi i žitarice) i manje namirnica životinjskog podrijetla (meso i mliječni proizvodi) te manje zasićenih masti (maslac, mlijeko, sir, meso, kokosovo ulje i palmino ulje), može dovesti do značajnog smanjenja emisija stakleničkih plinova u usporedbi s trenutnim prehrambenim obrascima u većini industrijaliziranih zemalja.