Izmjerene emisije metana u SAD-u su triput veće od procjena

Stvarne emisije metana na naftnim i plinskim postrojenjima veće su čak tri puta od procjena koje daje relevantna američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA), piše Nature. S obzirom na otkriveno na oko milijun mjernih postaja za mjerenja iz zraka u šest regija u SAD-u, pravi opseg emisija metana iz proizvodnje energije tek treba kvantificirati.

Problem je poznat već dulje vrijeme, pogotovo u kontekstu nuđenja plina kao tranzicijskog goriva. Prema Programu Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) javna je tajna u naftnoj i plinskoj industriji da ova istjecanja metana postoje i da hrane klimatsku krizu.

“Ogromna curenja metana, poznata kao događaji superemitera, događaju se na naftnim i plinskim poljima diljem svijeta, od Sjedinjenih Država do Turkmenistana. Curenja, do kojih uglavnom dolazi zbog kvarova opreme, mogu trajati tjednima. Curenje nedaleko od skladišta u Los Angelesu 2015. ispustilo je tijekom četiri mjeseca u atmosferu gotovo 100.000 tona metana — snažnog stakleničkog plina”, piše UNEP.

Istraživanje o curenju metana objavljeno u Natureu provodili su istraživač Evan D. Sherwin i njegove kolege s Odjela za energetske znanosti i inženjerstvo Sveučilišta Stanford. Otkrili su značajne emisije stakleničkih plinova koje nedostaju u službenim procjenama za postrojenja koja pokrivaju 52% američke proizvodnje nafte na kopnu i 29% proizvodnje plina.

“Ovdje kvantificirane emisije predstavljaju godišnji gubitak od otprilike 1 milijarde USD u komercijalnoj vrijednosti plina i godišnji društveni trošak od 9,3 milijarde dolara”, navode autori studije.

Napredak mjerenja pomoću satelita i aviona

Povijesno gledano nije postojala metoda za formiranje potpune procjene svih emisija stakleničkih plinova tijekom čitavog postupka ekstrakcije, prerade i transporta fosilnih goriva. U ovom radu autori su koristili sveobuhvatna istraživanja iz zraka, kao i najsuvremeniji alat za simulaciju emisija na razini komponenti, izbjegavajući tako dvostruko mjerenje.

Napominju kako se nisu bavili procjenama emisije metana iz lokalne distribucije, rafiniranja nafte i transporta ili iz operacija ukapljenog prirodnog plina, koje se uglavnom događaju u postrojenjima izvan regija obuhvaćenih mjerenjima. Također, izmjerene emisije vrijede samo za ispitanu infrastrukturu i to u vrijeme mjerenja te se ne mogu nužno ekstrapolirati na cijelu regiju tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Emisije se, naime, mogu mijenjati tijekom vremena, a promatrane regije ne moraju biti reprezentativne.

Dobra vijest je što se značajna smanjenja emisija metana mogu postići visoko ciljanim intervencijama na mjestima koja u velikom udjelu doprinose ukupnim emisijama te modificiranjem opreme ili operacija na tim mjestima kako bi se smanjile emisije. Kako navode autori studije, takva mjesta istjecanja mogu se učinkovito označiti diljem velikih geografskih područja pomoću zrakoplova ili namjenskih satelita. Dodatno, precizna će se mjerenja uskoro moći raditi i diljem svijeta.

SAD je treći po emisijama metana

Iako metan ima puno kraći životni vijek od ugljičnog dioksida (CO2), po jedinici ima učinak zagrijavanja oko 80 puta jači od CO2 tijekom 20 godina. Metan je odgovoran za 30% ukupnog zagrijavanja od industrijske revolucije i drugi je najveći doprinositelj globalnom zatopljenju nakon ugljičnog dioksida (CO2).

Procjenjuje se da bi se bez intervencija, globalne antropogene emisije metana mogle povećati za 13% između 2020. i 2030. Jedna od takvih intervencija je Global Methane Pledge, odnosno prisega o smanjenju emisija metana dogovorena na UN-ovoj konferenciji COP26 u studenom 2021. godine. Broj država članica stalno se povećava i sada obuhvaća 155 članica UN-a, uključujući Hrvatsku.

Najveći emiter je energetski sektor, a slijede ga poljoprivreda i otpad. Prema raspoloživim procjenama, Međunarodna energetska agencija (IEA) najvećim emiterima smatra dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta – Kinu te Indiju, a slijedi ih SAD.