Što je zapravo klimatska pravda?

Koncept klimatske pravde relativno je nov i proizlazi iz načina na koji se javna rasprava o klimatskoj krizi mijenjala zadnjih godina [1, 2, 3, 4, 5].

Desetljećima se pitanje klimatskih promjena promatralo kao nešto čime se bave primarno aktivisti za zaštitu okoliša. Okolnosti su se u međuvremenu promijenile: ekstremne vremenske pojave postale su sve učestalije, a efekti globalnog zagrijavanja sve uočljiviji u svakodnevnom životu. Klimatska kriza postala je svačiji problem.

Međutim, nemamo svi isti problem. Iako je klimatska kriza nesumnjivo globalna ugroza, neki dijelovi svijeta već sada su pogođeni puno težim posljedicama klimatskih promjena. Učinci klimatske krize uglavnom su najizraženiji na tzv. globalnom jugu, u siromašnim državama čiji je doprinos emisiji stakleničkih plinova koji su uzrokovali katastrofalan porast globalne temperature zanemariv.

Istovremeno, neosporna je činjenica da su za klimatsku krizu najodgovornije bogatije svjetske države. Daleko najviše ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferu su upumpali stanovnici Sjedinjenih Američkih Država, a na listi vodećih zagađivača prate ih Kina, Rusija, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Japan…

Drugim riječima, glavni krivci za klimatsku krizu su oni koji raspolažu s više novca, više političkog utjecaja i koji su se, logično, više okoristili eksploatacijom, prodajom i potrošnjom fosilnih goriva. Najveće žrtve, s druge strane, pronalazimo u onim društvima koja su od fosilne energije imala najmanje koristi i koja su uglavnom prilično siromašna i često si ne mogu priuštiti troškove prilagodbe na život u osjetno toplijem svijetu.

Razine nejednakosti

Koncept klimatske pravde stoga služi priznanju da klimatska kriza ne pogađa svih na jednak način te da pravedna politička i tehnološka rješenja za klimatsku krizu moraju uzeti u obzir ekonomske nejednakosti među državama i društvima te nejednako raspoređenu historijsku odgovornost za kreiranje problema.

“Konceptom klimatske pravde sugerira se da zemlje, industrije, poduzeća i ljudi koji su se obogatili emitiranjem velikih količina stakleničkih plinova imaju odgovornost pomoći onima koji su pogođeni klimatskim promjenama, posebno najranjivijim zemljama i zajednicama, koje su često one koje su najmanje doprinijele klimatskoj krizi”, piše na svojim stranicama Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP).

UNDP donosi i pregled različitih aspekata klimatske pravde, u koje ubrajaju strukturne nejednakosti unutar iste države, socioekonomske nejednakosti među različitim državama te međugeneracijske nejednakosti među onim starijima koji su doprinijeli kreiranju problema i mlađima koji će se morati nositi s najtežim posljedicama.

“Klimatske promjene pitanje su ljudskih prava. Svi ljudi trebaju imati pravo da žive dostojanstveno. Međutim, klimatska kriza uzrokuje gubitak života, sredstava za život, jezika i kulture, dovodeći mnoge u opasnost od nestašice hrane i vode te izaziva raseljavanje i sukobe”, navodi se na stranicama UNDP-a, uz posebnu napomenu da utjecaj klimatske krize najviše osjećaju najranjiviji pripadnici društava, tj. oni koji imaju najograničenije mogućnosti prilagodbe na učinke klimatskih promjena.

Odgovornost Europske unije

Među onima koji imaju veću odgovornost za rješavanje problema su i države članice Europske unije, koje spadaju među najbogatija svjetska društva. U tom klubu je i Hrvatska, ujedno jedna od zemalja koja je profitirala od crpljenja fosilnih goriva (primarno nafte i plina) na svom teritoriju.

Europski ogranak organizacije Prijatelji Zemlje zbog nedovoljne je posvećenosti klimatskoj pravdi u veljači 2024. oštro kritizirao Europsku uniju; njene klimatske ciljeve označili su kao nepravedne. Kritika je uslijedila nakon što je Europska komisija izašla s novim prijedlogom ograničenja emisija stakleničkih plinova u EU do 2040. godine.

Taj prijedlog Prijatelji Zemlje smatraju nedovoljno ambicioznim: “Uzimajući u obzir značajan povijesni doprinos Europe u izazivanju klimatske krize i njezinu odgovornost za njezino zaustavljanje, predloženo smanjenje emisija je manjkavo”.

“Ovim prijedlogom Europska komisija ne ispunjava svoju povijesnu odgovornost da se izravno uhvati u koštac s klimatskom krizom, koja već uništava živote u Europi i šire. Umjesto toga, računa na druge, uključujući najugroženije ljude na svijetu, da preuzmu plaćanje računa”, kazao je Colin Roche iz Prijatelja Zemlje.