Kakve veze bombardiranje Gaze ima s klimatskim pokretom?

Demoliranje Gaze pred očima svijeta mjesecima unosi nemir i u klimatski pokret. Neka od najprepoznatljivih lica borbe protiv klimatske krize, od Andreasa Malma, preko Naomi Klein do Grete Thunberg istupili su protiv izraelskog masakra Palestinaca, zbog kojeg je Međunarodni sud pravde (ICJ) prihvatio odlučivati o optužbi Južne Afrike da se nad stanovnicima Gaze provodi genocid.

Dok je govorila pred 70 tisuća ljudi u Amsterdamu u studenom, Greti Thunberg je zbog traženja prekida napada na Palestinu drugi aktivist oteo mikrofon iz ruku, protestirajući jer je došao zbog “klimatskih demonstracija, a ne političkih stajališta”. Tih dana objavljeno je i da je unutar pokreta “Fridays for Future” došlo do podjela zbog njenih opetovanih poziva za solidarnost s Gazom.

Lom je najvidljiviji u Njemačkoj, koja je među najradikalnijima u svojoj podršci Izraelu. Njemačka je nastavila naoružavati Izrael, tako što je u 2023. odobrila izvoz gotovo 303 milijuna eura vrijedne vojne opreme, deset puta više u odnosu na 2022. Samo dan nakon odluke ICJ-a, Njemačka i njeni partneri su zamrznuli pomoć UNRWA, UN-ovoj agenciji za pomoć Palestini. Pritom, Njemačka je snažno diplomatski branila Izrael nakon odluke ICJ-ja o privremenim mjerama.

Njemačke su fondacije odlučile zaustaviti financiranje organizacija klimatskog pokreta koje su podržale Palestince, pogotovo na globalnome jugu. A tamošnja grana pokreta “Fridays for Future” se distancirala se od Thunberg, poručujući da njeni stavovi o Palestinu ne predstavljaju njihove.

Na napade i priče o raskolu, Thunberg je odgovorila kolaborativnim člankom s članicama i članovima “Fridays for Future”, poručujući kako nije točno da je pokret “radikaliziran” ili “postao politički”.

“Mi smo uvijek bili politički, jer smo uvijek bili pokret za pravdu. Solidarnost s Palestincima i svim pogođenim civilima za nas nikada nije bila upitna”, napisale su.

Sjever protiv Juga

Gotovo istovremeno, pravnica za zaštitu ljudskih prava iz australskog Sydneyja i feministička klimatska aktivistkinja, Kavita Naidu, prisustvovala je demonstracijama za Gazu na marginama konferencije o klimi COP28 u Dubaiju. Ovih je dana u intervjuu za portal Rosa Luxemburg Stiftung, zaklade njemačke političke stranke Ljevica, produbila argumentaciju o povezanosti klimatske pravde i borbe protiv okupacijskih sila diljem svijeta.

Na globalnoj razini uvijek postoje višestruki sukobi u tijeku – uključujući i tijekom sastanaka na COP-u, navela je. No, razlika je bila u tome što je klimatski pokret galvaniziran nasiljem protiv Gaze, njenih ljudi i infrastrukture. Čak i ako Palestina formalno nije bila dio dnevnog reda COP-a, više je zemalja bilo potaknuto da se suoči “s imperijalizmom zapadnih zemalja poput SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Francuske i Australije, i njihovom obranom Izraela”.

“Po mom mišljenju, ovo je zaista izložilo ono što je suštinski bio najveći izazov u ispunjavanju obveza Pariškog sporazuma: embargo na brzu, pravednu i poštenu dekarbonizaciju od strane hegemonskih sila te privilegije Globalnog Sjevera i bogatijih dijelova Globalnog Juga nasuprot ‘siromašnih i zemalja u razvoju’. Mnogi su povukli paralele između načina na koji SAD zastrašuje siromašne zemlje u klimatskim pregovorima i njihovog veta na rezolucije Vijeća sigurnosti koje pozivaju na trenutačno primirje”, navela je Naidu.

Nema novca za klimu, ali ima za rat – odgovoran za više od 5% emisija

“Ovaj COP više nije mogao ignorirati licemjerje ogromnih financijskih i vojnih doprinosa Izraelu koje su dali Globalni Sjever i Indija, dok istovremeno tvrde da nema novca dostupnog za Zeleni klimatski fond, za prilagodbu klimatskim promjenama ili fond za gubitke i štetu. S obzirom na dokaze da je bombardiranje Palestine u prva dva mjeseca bilo ekvivalentno godišnjim emisijama više od 20 zemalja najranjivijih na klimatske promjene, nije se moglo ignorirati odnos između klimatske krize, mira i sigurnosti te izuzetno veliku, ali nekontroliranu ulogu vojnih emisija. Zapravo, više od 5 posto globalnih emisija povezano je s vojnim sukobima”, kaže odvjetnica.

Vojne emisije uvijek su bile tabu tema na ovim pregovorima, govori Naidu. Međutim, postalo je očito da će u svijetu s brzo opadajućim ugljičnim budžetom još jedan rat (nakon Ukrajine) imati teške posljedice na globalne napore ublažavanja posljedica klimatske krize.

Klimatska pravda je, nastavlja Naidu, “borba za rasnu pravdu, ekonomsku pravdu, ekološku pravdu, pravdu u razvoju, spolnu pravdu i društvenu pravdu”.

“Klimatski aktivisti stoga su duboko svjesni da je klimatska pravda tiče ovih međusobno povezanih borbi protiv kolonijalizma, imperijalizma, kapitalizma, patrijarhata i militarizma”, tvrdi Naidu.

Trgovina oružjem cvjeta, odobravaju se licence u morskom području Gaze

“Naš svijet se suočava s višestrukim krizama zbog suradnje vlada, korporacija, imperija fosilnih goriva, zapadnih medija, tehnostruktura i političkih i ekonomskih elita spremnih žrtvovati ljude i planetu za profit. Sustavi tlačenja koji uzrokuju klimatsku krizu nisu drugačiji od onih iza ilegalnih embarga, ratova i sukoba. Trgovina oružjem cvjeta, emisije rastu, a ljudi i nevina djeca u Gazi bivaju ubijeni. Zemljište u Gazi se čisti za nove izraelske projekte, a odobravaju se licence za proširenje naftnih i plinskih postrojenja u morskom području Gaze. Ovo je kapitalizam katastrofe”, kazala je.

Za pokret za klimu, i za sve pokrete koji izlaze na ulice diljem svijeta, progovaranje o Gazi je presudno, smatra Naidu: “Ako ostanemo tihi, ignoriramo i dopustimo ono što se događa u Gazi, ako dopustimo da vlade budu sudionici u ovom genocidu, tada ne osuđujemo samo palestinski narod, već i čitavu ljudsku zajednicu zbog političkih i ekonomskih interesa bogatih i moćnih”.

Izrael/Palestina zagrijavaju se dvaput brže od ostatka svijeta

Jedan od najstarijih i najpoznatijih klimatskih aktivista, Bill McKibben, u svom je apelu za prekid rata u Palestini napisao sljedeće: “…Zemlja ovdje, teoretski tako sveta svim stranama, u opasnosti je da se pretvori u neprohodnu pustinju. Trenutno, regija se zagrijava dvostruko brže od svijeta u cjelini.”

Ilustrirao je to prognozama za Izrael do 2050. godine, koje je objavio list Haaretz. Sastavljala ih je i izraelska vlada, koja uglavnom ignorira vlastite nalaze, ako se izuzme vojska koja je ukazala na potencijalne probleme u polijetanju ratnih aviona u takvim uvjetima.

“Od 1980. prosječan broj dana s visokim rizikom od požara godišnje u Izraelu povećao se za 2.5 puta, dok su dani s vrlo visokim rizikom od požara vidjeli trostruki porast. U posljednja tri desetljeća, Izrael je doživio pad od 3.4 posto u oborinama; u idućim desetljećima očekuje se da će padati za 24 posto manje kiše nego što je trenutni godišnji prosjek. ‘Očekuje se da će veliki dijelovi obale nestati zbog rastuće razine mora.’ Vijesti s Antarktika i Grenlanda bile su neprestano mračne ove godine; ‘čak i ako bi razine mora porasle samo pola metra, cijeli obalni pojasi bi nestali.'”

Još su gora predviđanja za Gazu, čija je opskrba vodom jedan od izraelskih alata okupacije i ne doseže ni polovicu prihvatljive donje granice količine vode po osobi dnevno koju propisuje Svjetska zdravstvena organizacija. Od minimalnih 100 litara, stanovnici Gaze imali su i bez ovog konflikta jedva 45 litara, a u nekim područjima ta količina pada na 20 litara.

Pritom, rijeka Jordan, važna prirodna granica Izraela odnosno Palestine prema Siriji i Jordanu, svela se na kanal u odnosu na svoje povijesne kapacitete.