Europska uredba koja bi trebala smanjiti količinu plastičnog otpada ima veliku rupu

Europski parlament i predsjedništvo Vijeća Europske unije postigli su početkom ožujka 2024. privremeni dogovor o prijedlogu uredbe o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR).

“Prijedlogom se, u skladu s hijerarhijom otpada, nastoji znatno smanjiti stvaranje ambalažnog otpada, i to tako što se utvrđuju obvezujući ciljevi povezani s ponovnom uporabom, ograničava uporaba određenih vrsta jednokratne ambalaže i od gospodarskih subjekata zahtijeva da svedu uporabljenu ambalažu na najmanju moguću mjeru”, priopćeno je tim povodom iz Vijeća EU.

U priopćenju se ističe da je dogovor privremen dok ga formalno ne donesu obje institucije. Privremeni dogovor upućen je na potvrđivanje predstavnicima država članica u Vijeću (Coreper) i Odboru za okoliš u Europskom parlamentu.

Ne treba očekivati da će se to dogoditi prije izbora za Europski parlament u lipnju, tako da će budući eurozastupnici još imati priliku utjecati na konačni tekst dogovora.

Rupa u zakonu

Da bi uredbi dobro došlo još dorađivanja, smatraju u splitskoj Udruzi za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce, koja je na svojim stranicama objavila analizu teksta uredbe. Ističu kako je problem što se uredba odnosi samo na plastiku, a ne i na kompozitnu ambalažu.

“Prema novoj definiciji, kompozitna ambalaža je ona ambalaža koja sadrži više od 5 posto nekog drugog materijala. Prag od 5 posto predstavlja rupu u zakonu, jer se prema ovome omogućava da se plastika više ne deklarira kao plastična ambalaža ukoliko sadrži više od 5 posto drugog materijala”, pišu iz udruge Sunce.

Na isti problem upozorava i zagrebačka okolišna organizacija Zelena akcija. Oni su na svojim stranicama podijelili članak mreže Zero Waste Europe, među čijim su članicama.

Problematika kompozitne ambalaže u članku se objašnjava kroz primjer jednog vrlo raširenog artikla – jednokratne “papirnate čaše”. U stvarnosti, radi se o proizvodu koji u sebi sadrži plastiku, kao i druge štetne tvari.

Isto vrijedi za većinu “papirnate” i “kartonske” ambalaže koja se koristi za pohranu hrane ili pića. Takvu ambalažu nije moguće reciklirati niti ponovo iskoristiti pa završava na odlagalištima otpada ili u spalionicama.

Kad se pritom u obzir uzme činjenica da papir i karton čine glavninu materijala u ambalažnom otpadu Europske unije, jasno je da uredba u svom trenutnom obliku propušta adresirati bitan dio problematike ambalažnog otpada.

Europski problem s ambalažnim otpadom dodatno se pogoršao tijekom pandemije kovida-19, populariziranjem kupovanja hrane iz dostave putem službi poput Wolta ili Glova; takva hrana kupcima se uglavnom dostavlja u jednokratnoj ambalaži, vrlo često “kartonskoj”.

“PPWR mora uzimati u obzir ograničenost naših prirodnih resursa i njihovu uporabu u pogledu materijala za ambalažu, izbjegavajući zamjene zbog kojih možemo požaliti. Novo zakonodavstvo EU-a o ambalaži treba podržavati inicijative za stvarnu prevenciju otpada i sustave višekratne ambalaže kao stvarne mjere za prijeko potrebno smanjenje ambalažnog otpada”, navodi se u članku mreže Zero Waste Europe koji potpisuje Larissa Copello.

Pozitivni pomaci

Udruga Sunce ipak ne propušta istaknuti da uredba donosi niz pozitivnih promjena i predstavlja korak u pravom smjeru. Uredba tako nalaže da se do 2030. mora moći reciklirati 70 posto ambalaže, a do 2038. godine se udio reciklabilne ambalaže mora povećati na 80 posto.

Među primjerima kvalitetnih mjera ističu i činjenicu da će od 2026. biti zabranjene PFAS tvari (tzv. trajne kemikalije, čija je štetnost za zdravlje dobro dokumentirana).

Pohvaljuju i uvođenje pravila koja bi trgovce trebala natjerati na smanjenje pakiranja, čime se smanjuje ukupni volumen otpada. Uredba će također obvezati države članice EU da do 2029. uspostave sustave pologa i povrata za recikliranje plastičnih boca i metalnih limenki. Ugostitelji će pak od 2028. kupcima morati nuditi hranu za van u višekratnim pakiranjima.

Jednokratni i nekvalitetni proizvodi postaju nepriuštivi

Nedugo nakon što su tijela EU postigla privremeni dogovor oko teksta uredbe, Europska agencija za okoliš objavila je novi izvještaj o stanju kružne ekonomije u Europi.

“Razvoj kružne ekonomije ključan je dio adresiranja trostruke planetarne krize klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti i zagađenja”, poručuje se u izvješću.

Kao glavna prepreka na ostvarenju tog cilja ističe se upravo činjenica da proizvodi u Europi naprosto imaju prekratak rok uporabe.

“Poslovni modeli primarno se vrte oko masovne proizvodnje, često žrtvujući kvalitetu, što dovodi do preranog kvara ili zastarijevanja proizvoda. […] Iako proizvodnja otpada pokazuje skromne znakove relativnog odvajanja od stope gospodarskog rata, malo je vjerojatno da će doći do značajnog smanjenja stvaranje otpada do 2030. Recikliranje se s vremenom povećalo, ali stope posljednjih godina stagniraju”, navodi se u sažetku izvještaja u kojem se zaziva zaokret prema proizvodnji i konzumaciji dugotrajnijih proizvoda.

Cilj je smanjiti potrošnju materijala pa time i ukupnu količinu proizvoda na tržištu, što neće biti moguće postići bez odgovarajuće regulative. Europska agencija za okoliš procjenjuje kako su šanse da će EU ostvariti svoje ciljeve vezane za usvajanje principa kružne ekonomije do 2030. niske do umjerene.

Kružnost proizvoda u Europi već dulje od desetljeća stagnira na oko 11 posto. To je udio recikliranog materijala u proizvodnji.

Zbog toga Europska agencija za okoliš predlaže prvenstveno odlučnije postupanje zakonodavaca. Smatraju da bi ciljevi kružne ekonomije trebali postati obvezujući za zemlje članice, kao i da ciljevi ne bi trebali biti orijentirani samo na smanjenje količine otpada, nego i na smanjenje korištenja prirodnih resursa. Tržišnim akterima trebala bi se uvjetovati proizvodnja visokokvalitetnih proizvoda s dužim životnim vijekom, proizvedenih na način da ih je moguće reciklirati.

Tranzicija mora biti pravedna

U svemu tome treba se voditi principima pravedne tranzicije, naglašava Europska agencija za okoliš. Tranzicija prema kružnoj ekonomiji je, naime, kompleksan proces koji će imati utjecaj i na tržišta rada, u Europi i izvan nje.

Potrebne promjene u načinu proizvodnje zasigurno bi rezultirale gubitkom određenog broja radnih mjesta. Europska agencija za okoliš u svom izvješću stoga predlaže i niz mjera socijalne zaštite, od kojih bi mnoge trebalo primjenjivati u zemljama Globalnog Juga, gdje se proizvode razni proizvodi kojima se kasnije trguje u Europi.

“Ostvarivanje pravedne tranzicije ključan je aspekt transformacije kružne ekonomije. Bez toga bi opseg promjena potrebnih da se ostvari ova dubinska tranzicija [prema kružnoj ekonomiji] mogao pogoršati postojeće nejednakosti i potaknuti otpor”, naglašava Europska agencija za okoliš.

Drugim riječima, nije dovoljno samo da svatko počisti u svom dvorištu. Svi koji mogu bi trebali pomoći u čišćenju i onima koji to nisu u stanju sami priuštiti. Za globalni problem nema lokalnih rješenja.

“Sama Europa ne može obuzdati neodrživo korištenje resursa na planetarnoj razini. Ključan će, dakle, biti snažan globalni okvir za upravljanje korištenjem resursa i kružnim gospodarstvom”, poručuje Europska agencija za okoliš.