Je li Kina dovoljno bogata da počne plaćati cijenu tranzicije siromašnijih zemalja?

Diplomati Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država žele natjerati Kinu da počne doprinositi međunarodnom fondu za borbu protiv klimatskih promjena u siromašnijim državama svijeta, objavio je Politico.

Naime, bogatije svjetske države preuzele su obvezu financiranja projekata za smanjenje emisija stakleničkih plinova i prilagodbu na posljedice klimatskih promjena u državama koje nisu u stanju same snositi taj trošak. Ta obveza preuzeta je Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, koja je potpisana još 1992. godine, a na tom su temelju kasnije nastali Protokol iz Kyota (1997.) i Pariški sporazum (2015.).

Prema UN-ovoj Konvenciji iz 1992. godine, Kina nije spadala u klub razvijenih zemalja koje imaju obvezu financijski podržavati borbu protiv klimatske krize u slabije razvijenom dijelu svijeta. Kinesko je gospodarstvo, međutim, od tada znatno napredovalo: veći BDP od Kine danas ima samo Amerika, a Kina je postala i kumulativno najveći svjetski emiter stakleničkih plinova. Kad se gledaju ukupne historijske emisije, pokazuje se da su samo SAD i EU u atmosferu upumpale veću količinu stakleničkih plinova nego Kina.

Kina se u Svjetskoj trgovačkoj organizaciji i dalje izjašnjava kao država u razvoju te smatra da se obveze prema borbi protiv klimatskih promjena koje su preuzele bogatije zemlje na njih ne bi trebale odnositi. Kineski BDP po glavi stanovnika još uvijek je višestruko manji od prosjeka u SAD-u i Europskoj uniji. Međutim, Svjetska banka i UN-ov Program za razvoj klasificiraju Kinu kao zemlju višeg srednjeg dohotka.

Dok ne plaća “Zapad”, neće ni Kina

Zbog svega toga SAD i EU sada smatraju da bi Kina trebala početi doprinositi fondu za financiranje unapređenja energetske, poljoprivredne i druge infrastrukture čija je svrha smanjivanje emisija stakleničkih plinova i građenje otpornosti naspram štetnih posljedica klimatske krize.

Kineske vlasti, međutim, ne pokazuju namjeru da se pridruže financiranju spomenutog međunarodnog fonda. Kao razlog pružaju činjenicu da ni bogate “Zapadne” države ne ispunjavaju preuzete obveze.

Naime, još 2009. je dogovoreno da će razvijene zemlje u predmetni fond uplaćivati 100 milijardi dolara godišnje najkasnije do 2020. godine. To obećanje nije ispunjeno; Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) je krajem prošle godine procijenila kako je taj cilj “vjerojatno dosegnut” tek 2022. godine, iako to još nije službeno potvrđeno.

Također, Kina ne ispunjava ni obveze koje već jeste preuzela. Kineski predsjednik Xi Jinping je 2015. obećao da će njegova država uspostaviti Fond za pomoć i suradnju Jug-Jug te u njega uplatiti nešto više od 3 milijarde dolara. Međunarodni klimatski think-tank E3G u prošlogodišnjoj analizi procijenio je da je u sedam godina od uspostavljanja fonda uplaćeno tek 10 posto tog iznosa.

EU i SAD očekuju da Kina plaća više

Iz izjava europskih i američkih diplomata iščitava se kako će se u predstojećem razdoblju pokušati pritisnuti Kinu da preuzme veći dio financijskog tereta prevencije i prilagodbe na klimatsku krizu.

Ministri vanjskih poslova EU u ožujku su zauzeli stav da bi sve države trebale doprinositi financiranju ispunjenja međunarodnih klimatskih ciljeva u skladu sa svojim mogućnostima. Skupina europskih poslanika idući tjedan će u Pekingu upravo o tome razgovarati s predstavnicima kineskih vlasti.

Američki specijalni poslanik za klimu John Kerry nedavno je najavio kako će financiranje tranzicije biti ključna tema idućeg COP-a, redovite međunarodne konferencije posvećene pokušajima uspostavljanja političkog konsenzusa o borbi protiv klimatske krize.

“Ključno pitanje je hoće li donatorska baza rasti? Hoće li države koje su sposobne davati više donacije doista prihvatiti tu odgovornost i pomoći da se tranzicija ubrza?”, kazao je Kerry.

Prebacivanje odgovornosti

Bernice Lee, stručnjakinja za održivi razvoj u think-tanku Chatham House, smatra kako Kina neće pristati na dodatne financijske obveze sve dok bogate “Zapadne” države ne počnu ispunjavati svoja prijašnja obećanja.

“Za bogate države, ključno je počistiti pred vlastitim pragom kad je u pitanju financiranje borbe protiv klimatskih promjena. Ispunite što ste obećali ili riskirajte da se otvorite prozivkama zbog licemjerja”, kaže Lee u razgovoru za Politico.

Sličan stav u razgovoru za Politico iznosi i Li Shuo iz Instituta za politiku azijskog društva, koji smatra da bogate zemlje ne smiju na Kinu prebacivati odgovornost za vlastite propuste jer to zemljama u razvoju izgleda “nametljivo, prijeteće i pravno neosnovano” te predstavlja štetno “širenje geopolitičkih tenzija na klimatsku politiku”.