Brojne zemlje žele zabraniti jednokratnu plastiku, ali proizvođači nafte to sabotiraju

U kanadskoj Ottawi započeo je predzadnji krug međunarodnih pregovora o sadržaju Globalnog sporazuma o plastici. U razgovorima sudjeluju pregovarači iz 175 zemalja.

Naime, 2022. godine je pod vodstvom UN-ovog Programa za okoliš (UNEP) dogovoreno da će se pristupiti izradi globalnog sporazuma s ciljem ograničavanja količine plastičnog otpada. Predviđeno je da će se konačni dogovor o tekstu sporazuma postići do kraja ove godine.

Dosad su održane tri runde pregovora, na sastancima u Urugvaju, Francuskoj i Keniji. Četvrta runda pregovora održava se u Kanadi od 23. do 29. travnja, a zadnja runda pregovora, kad bi se trebao finalizirati tekst sporazuma, bit će održana krajem godine u Južnoj Koreji.

“Ovaj proces predstavlja generacijsku priliku da se okonča zagađenje plastikom. U pitanju je povijesni proces”, poručio je uoči početka pregovora Eirik Lindebjerg iz međunarodne okolišne organizacije WWF.

“Pregovori u Ottawi moraju biti prekretnica. Nalazimo se u prijelomnom trenutku za pregovore o Globalnom sporazumu o plastici”, kaže Graham Forbes iz organizacije Greenpeace [CBC].

>>> Europska uredba koja bi trebala smanjiti količinu plastičnog otpada ima veliku rupu

Okolišne organizacije očekuju da će se sporazumom utanačiti vremenski rok u kojem se plastika mora polako početi napuštati, tj. da će se ograničiti proizvodnja novih plastičnih proizvoda, posebno kad je riječ o jednokratnoj plastici.

To je važno ne samo kako bi se osigurao čišći okoliš, već i kako bi se ublažile posljedice klimatske krize. Trenutno je industrija plastike odgovorna za oko 5 posto stakleničkih plinova koji se otpuštaju u Zemljinu atmosferu, ali UNEP procjenjuje da će to porasti na 19 posto do 2040. godine.

Ako se to doista dogodi, samo proizvodnja plastike će potrošiti oko četvrtinu globalnog ugljičnog budžeta do 2050. godine. Termin “globalni ugljični budžet” odnosi se na količinu stakleničkih plinova koje do 2050. možemo upumpati u atmosferu bez da ugrozimo cilj ograničavanja globalnog zagrijavanja na +1,5 °C s obzirom na predindustrijsko razdoblje.

Dva tabora

Iako se proces pregovora o Globalnom sporazumu o plastici formalno približava kraju, konture dogovora još se ne naziru. Države koje sudjeluje u procesu podijelile su se u dva tabora.

Prvi, ambiciozniji tabor, predvode Norveška i Ruanda, a podržavaju ih brojne otočne države, razvijenije zemlje poput Kanade, Južne Koreje i Japana, više Južnoameričkih država i većina članica Europske unije (ali ne i Hrvatska).

Ove zemlje nazivaju se Koalicijom visokih ambicija. Njihov je cilj postići dogovor o ograničenju proizvodnje plastike, posebno jednokratnih plastičnih proizvoda.

S druge strane su države okupljene u Globalnu koaliciju za održivost plastike, koje smatraju da ne treba postavljati ograničenja u proizvodnji, već bi se sporazum trebao baviti samo zbrinjavanjem plastike nakon što je proizvedena. Zbog takvog pristupa ih se kolokvijalno počelo nazivati “koalicijom niskih ambicija”. U ovu grupaciju spadaju Kina, Rusija, Iran, Saudijska Arabija…

Najveći svjetski proizvođač plastike, Sjedinjene Američke Države, nisu se još opredijelile ni za jedan tabor. Međutim, nagađa se da bi SAD, pod pritiskom snažnog lobija fosilne industrije, također mogle podržati manje ambiciozan dogovor, tj. usprotiviti se tekstu sporazuma kojim bi se nametnula ograničenja u procesu proizvodnje plastike.

Fosilnoj industriji treba plastika

Temeljna sirovina za proizvodnju većine svjetske plastike su, naime, fosilna goriva, posebno nafta. “Plastika je plan B za fosilnu industriju”, jezgrovito tumači Judith Enck, liderica neprofitne zagovaračke organizacije Beyond Plastics [CNBC].

Trenutno se 12 posto svjetske nafte koristi za proizvodnju plastike. Međunarodna energetska agencija prognozira da će do 2050. godine proizvodnja plastike činiti 50 posto ukupnog porasta potražnje za naftom, a petrokemijska industrija doprinosit će i porastu potražnje za zemnim plinom.

Industrija fosilnih goriva stoga plastiku promatra kao ključan dio svog poslovnog modela u godinama koje dolaze. Nakon što je većina svjetskih zemalja osvijestila nužnost tzv. zelene energetske tranzicije, tj. napuštanja fosilnih goriva u korist alternativnih izvora energije čija eksploatacija i korištenje ne otpuštaju stakleničke plinove u atmosferu, fosilnoj industriji sasvim je jasno da će njihovi astronomski profiti u predstojećim desetljećima biti osjetno nagriženi.

Istovremeno, proizvodnja plastike diljem svijeta je u snažnom porastu. U svijetu je 2022. proizvedeno više od 400 milijuna tona plastike, što znači da se godišnja globalna proizvodnja od početka stoljeća udvostručila, a prognozira se i daljnji rast; do 2050. mogla bi dosegnuti skoro 600 milijuna tona godišnje. Više od 99 posto svjetske plastike proizvodi se iz kemikalija koje se dobivaju preradom ugljikovodika, prvenstveno nafte i zemnog plina.

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) procjenjuje da se samo 9 posto svjetske plastike reciklira. Dio plastike se spaljuje u postrojenjima za spaljivanje otpada, dio završava u okolišu, a većina se istovaruje na deponijima.

Kakav svijet želimo?

Jasno je stoga zbog čega fosilna industrija priželjkuje daljnji neometani razvoj proizvodnje plastike. Globalno javno mnijenje je, međutim, na suprotnoj strani debate.

Agencija Ipsos je 2022. provela istraživanje u 28 zemalja. Pokazalo se da tri četvrtine ispitanika podržavaju što skoriju zabranu proizvodnje jednokratnih plastičnih proizvoda, a skoro 90 posto ispitanika podržalo bi globalni sporazum za borbu protiv plastičnog zagađenja.

Visoka razina podrške međunarodne javnosti za mjere kojima bi se smanjilo plastično zagađenje sasvim je očekivana. Osim što vidno nagrđuje okoliš, plastični otpad poguban je i za zdravlje ljudi i životinja. Različita istraživanja pronalaze mikroplastiku u ljudskom organizmu, što se povezuje s nizom zdravstvenih rizika [1, 2].

“Ljudi su globalno zgroženi onim što vide. Slamka u kornjačinom nosu, kit pun ribarskog pribora. Mislim, ovo nije svijet u kojem želimo živjeti”, kaže za AP izvršna direktorica UNEP-a Inger Andersen.

Ona ističe da pregovarački proces nije usmjeren protiv plastike. Plastika će se, naglašava, sigurno nastaviti koristiti i u budućnosti, s obzirom na to da od nje imamo brojne koristi. Međutim, Andersen ističe da je apsolutno nužno eliminirati jednokratnu plastiku, kao i nepotrebne plastične proizvode kratkog životnog vijeka.