Mjere očuvanja učinkovito smanjuju globalni gubitak bioraznolikosti
Meta-analiza 186 studija pokazuje kako različite mjere očuvanja bioraznolikosti doprinose pokušajima da se zaustavi izumiranje vrsta.
Brojne biljne i životinjske vrste su u opasnosti od izumiranja, međutim, postoji način da se ono uvelike ublaži.
Globalna meta-analiza 186 studija koja je nedavno objavljena u časopisu Science pokazala je da intervencije usmjerene na vrste i ekosustave – kao što su kontrola invazivnih vrsta, smanjenje gubitka staništa i obnova, zaštićena područja i održivo upravljanje – itekako imaju efekta na očuvanje vrsta.
Znanstvenici koji su radili analizu, a koji dolaze s različitih instituta diljem svijeta, istražili su više od 600 mjera očuvanja vrsta (od koji neke datiraju iz kraja 19. stoljeća) te zaključili da njihova primjena utječe na pozitivan pomak u dva od tri slučaja.
Neki od uspješnijih primjera odnose se na slučaj područja u slivu Konga, gdje su stope krčenja šuma pale za 74 posto nakon donošenja planova upravljanja, kao i udvostručenje stope razmnožavanja čigri na otocima Floride zbog boljeg upravljanja tamošnjim grabežljivcima.
Generalno, najuspješnije mjere koje su se istaknule u analizi jesu iskorjenjivanje, kontrola i upravljanje stranim invazivnim vrstama te mjere za smanjenje gubitka i degradacije staništa i održivo upravljanje ekosustavima i zaštićenim područjima.
Iako je dio stručnjaka kritizirao studiju zbog manjka zastupljenosti zemalja na globalnom jugu te činjenice da je uključivala samo nekoliko radova iz područja bioraznolikosti subsaharske Afrike, Srednje i Južne Amerike i jugoistočne Azije, njena koautorica Penny Langhammer, inače i potpredsjednica dobrotvorne organizacije za zaštitu okoliša Re:wild, navodi kako je ova studija dosad najsnažniji dokaz da mjere očuvanja usporavaju izumiranje vrsta.
Uzrok krize
UN procijenjuje da će u nekoliko nadolazećih desetljeća dogoditi izumiranje gotovo milijun vrsta.
Međuvladina znanstveno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) identificirala je neke od najvećih uzroka gubitka bioraznolikosti.
Na izumiranje utječu strane invazivne vrste; životinje, biljke, gljive i mikroorganizmi koji su ušli i nastanili se u okolišu izvan svog prirodnog staništa. Uzrok je to 40 posto svih izumiranja životinja od 17. stoljeća (u slučajevima gdje je uzrok poznat). Nadalje, na gubitak biljaka i životinja utječe i način na koji ljudi koriste zemlju i more, odnosno prenamjena šuma i drugih prirodnih staništa u zemlju za poljoprivrednu ili urbanu upotrebu.
S porastom temperature raste i ugroženost vrsta; klimatske promjene već sad utječu na ekosustave kao što su npr. koraljni grebeni. Osim toga, populacije biljaka i insekata sve su manje zbog uporabe vrlo opasnih, neselektivnih insekticida te onečišćenja, što kopnenih površina, što oceana, plastikom.
Kako bi se umanjio nestanak vrsta, osim sprječavanja rasta globalne temperature, potrebno je uložiti i određena sredstva u provođenje mjera očuvanja.
Međutim, svijet u tome nije na dobrom putu.
Iako je unazad dvije godine gotovo 200 zemalja potpisalo Globalni okvir za bioraznolikost te obećalo mobilizirati 200 milijardi dolara godišnje iz javnih i privatnih izvora u svrhu očuvanja bioraznolikosti, procjenjuje se da se trenutno ulaže tek malo više od polovice tog iznosa, oko 121 milijarda dolara [BBC].