Raste globalni kapacitet “hvatanja” CO2 iz zraka
Tehnologija za hvatanje ugljika iz zraka još je u relativno ranoj fazi razvoja i nije sigurno koliko će dugoročno biti korisna. Međutim, kapaciteti rastu.
Švicarska tvrtka Climeworks na Islandu je pokrenula najveće postrojenje za izravno hvatanje ugljika iz zraka.
Pogon Mammoth počeo je s radom početkom svibnja, a kada bude u potpunosti operativan, “hvatat” će do 36.000 tona ugljičnog dioksida godišnje. To je gotovo četiri puta više od trenutnog kapaciteta izravnog hvatanja ugljika iz zraka (direct air capture – DAC) koji trenutno na globalnoj razini iznosi oko 10.000 tona godišnje.
Mammoth je drugo komercijalno postrojenje za izravno hvatanje ugljika iz zraka koje je tvrtka Climeworks pokrenula na Islandu te je deset puta veće snage od pogona Orca, koji je s radom počeo prije tri godine. Godišnja količina CO2 koja će se u Mammothu ukloniti iz atmosfere ekvivalentna je uklanjanju 8600 automobila s ceste.
Tehnologija DAC razlikuje se od CCS-a (carbon capture and storage); potonja tehnologija podrazumijeva hvatanje CO2 iz izvora kao što su npr. tvornica cementa ili termoelektrana, odnosno s mjesta emisija, dok DAC podrazumijeva “hvatanje” ugljika iz okolnog zraka.
Novootvoreno postrojenje ima 72 ogromna ventilatora koji uvlače vanjski zrak i otpuhuju ga pored sorbenta, upijajućeg materijala koji zadržava ugljični dioksid. Zarobljen ugljik, u suradnji s islandskom tvrtkom Carbfix, skladištit će se pod zemljom, u stijeni. Cijeli pogon napaja se geotermalnom energijom.
Prema pisanju New Scientista, Mammoth neće još dugo biti najveći DAC pogon na svijetu. Već sljedeće godine kompanija Occidental Petroleum trebala bi otvoriti Stratos, teksaško postrojenje koje će iz zraka moći ukloniti 500.000 tona CO2 godišnje. Plan je tvrtke izgraditi 100 postrojenja do 2035. godine, od kojih će svako moći godišnje ukloniti milijun tona CO2 iz atmosfere.
Međunarodna energetska agencija (IEA) navodi kako je hvatanje CO2 iz zraka najskuplja metoda hvatanja ugljika, budući da je CO2 u atmosferi puno razrjeđeniji nego u plinovima iz elektrane ili tvornice cementa.
Do sada je u rad pušteno nešto manje od 30 postrojenja (od kojih samo tri hvataju više od 1000 tona CO2 godišnje), dok je njih 130 u različitim fazama razvoja. Više od polovice najavljenih projekata DAC-a koji su trenutno u ranim fazama razvoja još nisu povezani s određenom lokacijom budući da investitori čekaju povoljne propise za njihovu realizaciju.
“Ako svi ti projekti zažive u svojim punim kapacitetima, DAC postrojenja mogla bi hvatati oko 3 megatona ugljikovog dioksida do 2030. godine, što je 500 puta više od današnjih mogućnosti, ali manje od 5 posto od 80 megatona CO2 koji su potrebni da se krene na pravi put prema scenariju nultih emisija”, navodi se na stranici IAE.
Dio stručnjaka za ekologiju smatra da je hvatanje ugljika kontroverzno jer bi moglo umanjiti napore u smanjenju korištenja fosilnih goriva te zapravo produljiti period njihovog korištenja.
Tako, na primjer, tvrtka Occidental Petroleum navodi kako će ugljik biti pohranjen duboko pod zemljom, u stijenama, ali i da će se on koristiti u procesu poboljšane proizvodnje nafte, što uključuje potiskivanje ugljika u bušotine kako bi se istisnuli preostali, ali teško dostupni ostaci nafte [CNN].