Na izborima za Europski parlament odlučuje se o budućnosti klimatskih politika EU

Oko 360 milijuna Europljana s biračkim pravom će početkom lipnja izaći na birališta kako bi izabrali 720 eurozastupnika koji će ih narednih pet godina predstavljati u Briselu.

Europski izbori su važni; njihov ishod uvelike će utjecati na ambicioznost klimatske politike koju je prethodnih pet godina u Europski zeleni plan zacrtao sadašnji saziv Europske komisije na čelu s Ursulom von der Leyen.

Predviđanja i projekcije ne idu u korist borbe protiv klimatskih promjena; Europsko vijeće za vanjsku politiku (ECFR) početkom godine objavilo je analizu koja predviđa značajan pomak udesno, odnosno uspon populističkih, radikalno desnih stranaka te mogućnost formiranja većine kroz veliku desnu koaliciju. Dosadašnja praksa pokazuje kako su stranke krajnje desnice prilikom izglasavanja odluka koje se tiču klimatske krize većinom glasale protiv, ili su ostale suzdržane.

Najsvježiji primjer koji oslikava kako desničari mogu sabotirati klimatsku akciju odnosi se na neusvajanje Uredbe o obnovi prirode pod pritiskom konzervativaca koji zastupaju interese poljoprivrednika. Iako je nekoliko država članica Europske unije odbilo podržati uredbu koja je usvojena u Europskom parlamentu, ankete pokazuju da većina stanovnika istih tih država ipak podržava novu legislativu.

Europljani žele promjene

Naime, Europljani smatraju temu klime bitnom.

Anketa Europskog parlamenta pokazuje kako su europski građani naveli djelovanje protiv klimatskih promjena kao jedan od četiri glavna prioriteta kojima bi se Europski parlament trebao pozabaviti u svom radu. Nadalje, istraživanje Europske komisije objavljeno u srpnju prošle godine pokazuje da više od tri četvrtine ispitanika (77 posto) smatra da su klimatske promjene vrlo ozbiljan problem.

Europljani uglavnom podržavaju i klimatske politike, pokazalo je izvješće istraživača sa Sveučilišta Oxford, Sveučilišta Humboldt i škole Hertie u Berlinu. Glasači nemaju ništa protiv mjera usmjerenih na jače zelene investicije i onih koje se odnose na regulaciju industrije. Istraživanje je pokazalo da su one politike i propisi koji ne utječu izravno na svakodnevni život ljudi, odnosno one mjere koje odgovornost za smanjenje emisija stavljaju na javna tijela i velika poduzeća, a ne na potrošače, generalno bile popularnije među građanima [Euronews].

Izazovi i rješenja

Trenutačno postoji nekoliko legislativa, koje se odnose na energiju i klimu, oko kojih je načelni dogovor postignut, ali još nisu konačno usvojene.

Nedovršeni posao, osim usvajanja već spomenute Uredbe o obnovi prirode, uključuje i donošenje Uredbe o smanjenju emisija metana te reviziju regulative koja se odnosi na standarde emisija CO2 za teška vozila [Clean Energy Wire].

Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF) ističe da EU, osim konačnog usvajanja ovih regulativa, mora poduzeti cijeli niz mjera koje se odnose na sučeljavanje s klimatskom krizom. Dio tih mjera naveden je u dokumentu s policy preporukama za novi saziv Komisije i Parlamenta koje idu u smjeru ubrzanja zelene tranzicije, a koje je WWF objavio još prošle godine.

Ta organizacija ističe problem velikog jaza između osmišljenih klimatskih politika i dosljednosti njihova provođenja. Posljednjih je godina EU usvojila široki spektar uredbi i direktiva vezanih za klimu i energiju, stoga je se može smatrati međunarodnim predvodnikom. Međutim, mnoga od tih pravila uključuju izuzeća i rupe u zakonu koje potkopavaju njihov potencijalni učinak; većina država članica ne čini više od minimuma koji zahtjeva EU, a nekad čak ni to.

Prema WWF-u, tri su glavna cilja kojima bi se EU trebala voditi u nadolazećem periodu.

Prvi se odnosi na prestanak korištenja fosilnih goriva. Kako bi okončala tu ovisnost, EU mora postaviti ciljeve prepolovljenja potrošnje energije i postizanja 100 posto korištenja obnovljivih izvora energije do 2040. godine. Također je potrebno odrediti konkretne datume za prestanak korištenja ugljena, plina i nafte te ograničiti utjecaj industrije fosilnih goriva na način da se uvede oporezivanje neočekivane dobiti te zabrana oglašavanja i sponzoriranja. WWF ističe da bi se ugljen trebao prestati koristiti do 2030. godine, plin do 2035., a nafta do 2040. Kako bi se ostvario udio od 100 posto obnovljivih izvora energije, potrebno je revidirati Direktivu o energetskoj učinkovitosti i OIE, smatra WWF.

Drugo, EU i nacionalne vlade trebali bi udvostručiti ulaganja u zaštitu prirode na najmanje 50 milijardi eura godišnje te osnovati novi fond za aktivnosti obnove prirode, čime bi se bavili poljoprivrednici, šumari, zemljoposjednici, ribari, itd. Prednost bi se trebala davati rješenjima temeljenima na prirodi (eng. nature based solutions). U skladu s tim, preporuka je ekologa postavljanje ambicioznijeg cilja za uklanjanje stakleničkih plinova u sektoru korištenja zemljišta. Kako bi potaknula prirodno uklanjanje ugljičnog dioksida, EU bi trebala u tom sektoru uvesti obvezujuće ciljeve i povećati javne financije namijenjene za tu svrhu.

Treće, u zelenoj tranziciji nitko ne bi trebao izostati. EU bi trebala osigurati lako dostupnu, čistu energiju te poticati obnove zgrada, ulaganja u javni prijevoz, reforme za veću participaciju građana u kreiranju politika te postaviti jasni tranzicijski financijski okvir za zeleno privatno financiranje. WWF naglašava da je potrebno raditi na raditi na pravednijoj klimatskoj tranziciji; trenutačno je Mehanizam pravedne tranzicije usmjeren samo na određeni broj rudarskih regija s najvećim potrebama za dekarbonizaciju, a Socijalni fond za klimatsku politiku namijenjen je za najugroženija kućanstva, što je nedovoljan opseg s obzirom na potrebe.

Loše stanje resursa

Europska unija bi se u narednih pet godina trebala baviti i zaštitom prirodnih resursa i staništa koji su, gledajući globalno, u lošem stanju.

Oko deset posto svjetskih šuma, što je područje veće od Europske unije, izgubljeno je diljem svijeta zbog krčenja u posljednjih 30 godina. Od šumskog područja koje je u Europi zaštićeno ekološkom mrežom Natura 2000, svega 14 posto je u povoljnom stanju [1, 2, 3]. WWF ističe kako Uredba o krčenju šuma, koja je na snagu stupila prošle godine, zahtjeva rigoroznu provedbu i praćenje, s tim da se ne bi trebala usredotočiti samo na šume, već i na druge prirodne ekosustave kao što su savane i močvare.

Nadalje, više od 80 posto zaštićenih staništa te 60 posto vrsta u EU je u lošem stanju očuvanosti. Zdravi ekosustavi poput šuma, tresetišta i livada morske trave pomažu u smanjenju emisija te zahvaćaju ugljik, ali i povećavaju otpornost na utjecaje klimatskih promjena kao što su poplave, suše, toplinski valovi i šumski požari.

Iako je EU unazad četiri godine usvojila Strategiju bioraznolikosti do 2030. godine, ona nije obvezujuća za države članice. To bi se trebalo promijeniti upravo usvajanjem Uredbe o obnovi prirode koja sadrži pravno obvezujuće ciljeve. WWF naglašava kako bi usvajanje Uredbe trebali pratiti i planovi i provedbeni akti na nacionalnim razinama. Osim toga, u sljedećem višegodišnjem proračunu EU trebalo bi osigurati sredstva za stvaranje Fonda za obnovu prirode, a politički prioritet bi trebalo biti učinkovito upravljanje ekološkom mrežom Natura 2000.

Nadalje, oko 40 posto europskih površinskih voda nije u dobrom stanju, a Europa se sve češće suočava s nestašicama vode.

Iako je EU donijela Okvirnu direktivu o vodama i Direktivu o poplavama, one se slabo provode u državama članicama. Strategija prilagodbe klimi pak ne predlaže nikakve konkretne ciljeve i rokove za obnovu slatkovodnih ekosustava i povećanje otpornosti na vodu. Zbog toga ekolozi smatraju kako bi EU trebala donijeti Uredbu o otpornosti na klimatske promjene koja bi osnažila  prirodne rezerve u područjima s nedostatkom vode, ali i osigurala financiranje za zaštitu močvara. WWF predlaže i ukidanje subvencija za aktivnosti koje su štetne za morfologiju rijeka i koje potiču prekomjernu potrošnju vode te ističe kako EU ne bi trebala poticati izgradnju novih hidroelektrana.

Uz očuvanje prirodnih resursa, ekolozi smatraju kako je potrebno osigurati i održivi sustav hrane, na način da tranzicija uključuje promjene u načinu na koji proizvodimo, prerađujemo i konzumiramo hranu (podsjetimo, proizvodnja hrane odgovorna je za četvrtinu ukupnih emisija stakleničkih plinova na globalnoj razini).

Kako bi se sve ove aktivnosti uspješno financirale, potrebno je povećanje sredstava koja dolaze iz privatnog sektora. Procjene su da je potrebno više od 620 milijardi eura godišnje kako bi se ispunili ciljevi Zelenog plana i programa REPowerEU.

Novca ima, ističe WWF, ali potrebno je pametnije preraspodijeliti [1, 2].

Što hrvatske stranke misle?

Načelno su političke stranke u Hrvatskoj suglasne oko toga da treba nastaviti provoditi Europski zeleni plan te dodatno jačati zakonodavstvo koje se odnosi na klimu, okoliš i energetiku. Pokazali su to rezultati upitnika koji je WWF Adria poslao na adrese političkih stranaka, a na čije su se ispunjavanje odazvali Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP), Možemo! i Radnička fronta (RF).

Iz HDZ-a su odgovorili kako zagovaraju prestanak korištenja ugljena do 2033. godine te ulaganje u OIE, iako pritom ne navode nikakve rokove za prestanak korištenja naftnih derivata.

SDP podržava postavljanje pravno obvezujućih datuma za potpuno ukidanje korištenja ugljena, plina i nafte, ali smatra da su datumi 2030. (ugljen), 2035. (plin) i 2040. (nafta) godine prestrogi. Radnička fronta pak podržava te datume te naglašava kako je potrebno promijeniti društveno-ekonomski model korištenja tih resursa isključivo za potrebe građana, a ne za stvaranje profita.

Platforma Možemo! podržava ukidanje fosilnih goriva do 2040. godine te smatra da je u Hrvatskoj moguće napustiti korištenje ugljena do 2030. godine, ali da je zbog velike ovisnosti o fosilnim gorivima u industriji, grijanju i prometu teško u potpunosti prijeći na obnovljive izvore energije do 2040. godine.

Sve se stranke obvezuju na reviziju Zajedničke poljoprivredne politike u skladu sa Strategijom Od polja do stola i Europskim zelenim planom te podržavaju postupno ukidanje izravnih plaćanja i preusmjeravanje javnih sredstava EU na potporu poljoprivrednicima u prijelazu na održiviji prehrambeni sustav.

Jednako tako podržavaju i potpunu provedbu Zajedničke politike ribarstva kako bi se postigao prijelaz na održivo ribarstvo u EU, s malim utjecajem na okoliš.

Mogući scenariji

Talijanski think-thank Ecco, usmjeren na klimatske promjene, došao je do nekoliko scenarija mogućih klimatskih politika EU, ovisno o tome tko će činiti većinu u Europskom parlamentu.

Prvi scenarij, nazvan “Konzervativna Europa”, pretpostavlja koaliciju koja podržava Europsku komisiju desnog centra. Europska pučka stranka (EPP) kao glavna politička grupacija desnog centra mogla bi dobiti potporu ostalih konzervativnih stranaka te koalirati sa socijalistima i liberalima. Takva bi koalicija mogla izabrati konzervativnijeg čelnika na čelu Komisije i bila bi manje ambiciozna po pitanju klime od prethodnog saziva.

Drugi scenarij, “Kontinuitet Europskog zelenog plana” označava veliku koaliciju konzervativaca, socijalista i liberala koja bi podržala Von der Leyen kao predsjednicu Europske komisije i u drugom mandatu. Taj scenarij predviđa da Komisija nastavlja posao koji je započela, s nešto slabijom većinom u Parlamentu u odnosu na 2019., ali i dalje uz potporu zelenih stranaka.

Treći scenarij, “Europa desnice”, podrazumijeva desnu koaliciju bez socijalista, ali uz potporu liberala. Takav savez imao bi određenih poteškoća zbog različitosti stajališta stranaka – ne samo o klimi, nego i o temeljnim pitanjima poput europskih integracija, rata u Ukrajini, migracija i poštivanja vladavine prava. Unatoč tome, ta bi koalicija mogla postojati bez potpore najradikalnijih krajnje desnih stranaka (AfD, Nacionalna fronta).

Zadnji, onaj najoptimističniji scenarij nazvan “Klimatska ambicija”, podrazumijeva koaliciju konzervativaca, socijalista, liberala i zelenih koja ima stabilniju većinu nego što je to slučaj s ostalim, gore navedenim scenarijima. Takva opcija bila bi najambicioznija u provedbi klimatskih ciljeva. Ipak, procjenjuje Ecco, mogućnost realizacije takvog scenarija puno je manja u odnosu na ostale opcije.