HEP potapa Kosinjsku dolinu iako postoji alternativa koja bi proizvodila više struje

Područje Gornjeg Kosinja, mjesta u ličkoj Kosinjskoj dolini koje spada u Općinu Perušić, postaje veliko gradilište.

U tijeku je izgradnja ceste koja vodi od poznatog kosinjskog mosta do Kosinjskog Bakovca, kao i tunela i kanala koji će uzvodno preusmjeravati vode potoka Bakovca prema rijeci Lici.

Prva je to faza projekta izgradnje Hidroenergetskog sustava Kosinj, u sklopu čega će naselja Gornji Kosinj i Mlakva u potpunosti nestati pod vodom.

Ideja je to stara više desetljeća, za koju su se stanovnici spomenutih naselja nadali da se nikad neće ostvariti. Projekt, naime, podrazumijeva njihovo raseljavanje i brisanja s lica zemlje dvaju mjesta u svrhu izgradnje akumulacijskog jezera veličine 1.155 hektara.

Danas, kada njihova mjesta okružuju radnici, bageri i radni strojevi, mještani ne kriju razočaranje činjenicom da ovoga puta Hrvatska elektroprivreda (HEP) misli ozbiljno.

Kontroverzni, 450 milijuna eura “težak” projekt, koji je Vlada prije tri godine proglasila strateškim, dosad je u nastojanjima da se ipak ne ostvari ujedinio mjesnu župu, mještane, ekološke aktiviste i brojne stručnjake.

Potonji naglašavaju kako je riječ o neisplativoj investiciji koja će imati negativne posljedice za okoliš. Osim toga, navode kako je riječ o zastarjelom, ali i klimatskim ranjivom projektu koji se temelji na studijama iz prošlog stoljeća i na čiju će se efikasnost u budućnosti odraziti smanjeni dotok vode.

Zašto se potapa Kosinjska dolina?

Kako bi se dao odgovor na pitanje zašto se potapa Kosinjska dolina, potrebno je vratiti se u šezdesete godine prošlog stoljeća, kada je izgrađen Hidroenergetski sustav Senj (koji koristi hidropotencijal rijeka Like i Gacke, a sastoji se od Hidroelektrane Sklope, akumulacijskog jezera Kruščica, kompenzacijskog jezera Gusić polje te HE Senj).

Prema podacima koji se mogu naći na stranicama HEP-a, energija proizvedena u HES Senj u prosječnoj hidrološkoj godini predstavlja oko deset posto iz ukupnog HEP-ovog proizvodnog portfelja, a podmiruje oko pet posto ukupne potrošnje električne energije u Hrvatskoj.

HEP želi dograditi ovaj sustav zbog činjenice da se dio vode nepovratno gubi u ponorima Lipovog polja (dio Kosinjske doline), naročito u razdobljima velikih dotoka Like. Dodatni razlog koji također često navode jest da će se ovim projektom, koji uključuje potapanje Kosinjske doline, spriječiti česte poplave na tom području.

“Danas, hidroenergetski sustav Lika-Gacka ima kapacitet od 238,5 MW s prosječnom godišnjom proizvodnjom od 1,15 TWh. Izgradnja objekata 2. faze predviđa dodatni kapacitet od 412 MW i dodatnu proizvodnju od 320 GWh godišnje, pri čemu je najveći dio vršna energija. Realizacijom projekta druge faze izgradnje HES Senj ostvaruje se ukupni instalirani kapacitet na slivu od 656 MW i prosječna godišnja proizvodnja 1,5 TWh”, stoji na stranicama HEP-a.

Drugim riječima, HEP planira potopiti Gornji Kosinj i Mlakvu kako bi povećao godišnju proizvodnju električne energije postojećeg sustava za nešto više od 20 posto.

Međutim, postoje mišljenja kako je riječ o nerealnim projekcijama te kako će proizvedene struje biti skoro pa upola manje od onog što HEP obećava.

Postoje alternative

Klimatski portal došao je do Studije predizvodljivosti hidroenergetskog sustava Kosinj-Senj koju je za HEP 2015. godine napravio Energetski institut Hrvoje Požar i koja dosad nije javno objavljena. U njoj se razmatraju četiri inačice projekta, od koje tri uključuju izgradnju akumulacijskog jezera, dok se u onoj četvrtoj to izbjegava.

Autor te četvrte inačice projekta je Branimir Pinčić, umirovljeni inženjer elektrotehnike koji je gotovo čitav radni vijek proveo u HEP-u.

Pinčić je više puta izlazio u medije optuživši upravu HEP-a da “napumpava” podatke o količini proizvedene električne energije koja će se ostvariti izgradnjom akumulacijskog jezera. Navodi kako će količina proizvedene struje, s obzirom na raspoloživi dotok vode, zapravo biti upola manja te neće iznositi 340 GWh nego 170 GWh godišnje.

Osim zbog količine vode, Pinčić je upozoravao da će se gubici događati i zbog isparavanja, ali i zbog gubitaka u šupljinama stijena. Uprava HEP-a dosad u javnosti još nije opovrgnula njegove tvrdnje.

“Osnovna ideja izgradnje sustava s akumulacijom Kosinj je da se pokupi ostatak voda koje nisu zahvaćene izgradnjom postojećeg sustava Senj prije 60 godina. To znači da će i ono malo vode što sada odlazi u podzemlje i izvire na području Primorja praktično nestati”, kaže Pinčić za Klimatski portal.

Naime, izgradnja HES Kosinj, onako kako je to zamislio HEP, obuhvaća izgradnju akumulacijskog jezera Kosinj, izgradnju HE Kosinj sa svim objektima i dalekovodom, rekonstrukciju HE Sklope, izgradnju nove HE Senj 2, kompenzacijskog bazena Gusić polje te dovodnog sustava od Gusić polja do HE Senj 2.

Inačica koju je predložio Pinčić podrazumijeva izgradnju crpne hidroelektrane Senj 2 (što obuhvaća rekonstrukciju HE Sklope), izgradnju kompenzacijskog bazena Lipovo polje i nove HE Švica te dovodnog sustava od Donje Švice do CHE Senj 2. Ova inačica podrazumijeva i izgradnju dovodno – odvodnog sustava CHE Senj – bazen Stražbenica, izgradnju bazena Stražbenica te izgradnju CHE Senj sa svim objektima i dalekovodom.

Upitali smo Pinčića koje bi bile prednosti njegove inačice u odnosu na onu koju je odabrao HEP.

“U inačici s akumulacijom Kosinj devastira se preko 2000 ha kvalitetnih staništa u Kosinjskoj dolini i Gusić polju. Također se uništavaju vodotoci, dio rijeke Like i značajniji dio potoka Bakovca s izvorima. Ipak, ono što je najvažnije, uništava se povijesno selo Gornji Kosinj sa svim svojim obilježjima – crkvama, školama, grobljima. U inačici u kojoj se gradi HE Švica, uništava se tek oko 40 ha na lokaciji Stražbenica radi izgradnje gornjeg bazena crpne hidroelektrane. Spomenuti lokalitet je bez ikakvih tragova ljudskog djelovanja. S druge strane, pojava vode na takvom mjestu može imati pozitivan učinak. Velika prednost inačice s HE Švica je da se njome renaturaliziraju vodotoci Sjevernog i Južnog kraka Gacke”, kaže nam.

Njegova inačica, pokazala je analiza Energetskog instituta Hrvoje Požar, jest skuplja kada je riječ o gradnji, ali u konačnici donosi veće prihode HEP-u.

Očekivani godišnji prihodi od prodaje električne energije za odabranu verziju projekta iznose 75,29 milijuna eura, odnosno povećanje godišnjih prihoda iznosilo bi 24,21 milijuna eura. U slučaju alternativne inačice koja ne uključuje potapanje, prihodi od prodaje bi iznosili projiciranih 85,38 milijuna eura i povećanje prihoda od 27,39 milijuna eura u odnosu na postojeće stanje izgrađenosti.

Pinčićev prijedlog prihvatljiviji je i organizacijama za zaštitu okoliša koje više od desetljeća upozoravaju da će se potapanjem Kosinjske doline učiniti nepovratna šteta za okoliš.

Jedna od njih, Zelena akcija, navodi kako alternative izgradnji HES Kosinj nisu ozbiljno razmatrane, ni pri izradi studije utjecaja na okoliš i javne rasprave, kao ni u smislu alternativnih lokacija za hidroelektranu ili alternativnih scenarija za razvoj tog kraja koji bi eventualno uključili i postavljanje nekih drugih obnovljivih izvora energije.

“Ta je inačica svakako poželjnija od trenutnog projekta u smislu da ne predviđa potapanje nikakvih naselja, dok o njenim utjecajima na prirodu ne bismo željeli spekulirati bez detaljnijih istraživanja”, kažu nam.

Manjkava studija

Unazad 15 godina, Zelena akcija uspješno je izvršila pritisak na tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva da odbaci Studiju procjene utjecaja na okoliš za hidroelektranu Kosinj iz 1988. godine. Zbog nedostataka u novoj studiji, napravljenoj 2016. godine, te manjkavosti postupka procjene utjecaja na okoliš, u lipnju 2018. godine podnijeli su tužbu Upravom sudu u Rijeci.

Još jednu tužbu podnijeli su u kolovozu 2021. godine povodom odluke Vlade da se projekt da se proglasi strateškim. Obje su odbijene.

“Veliki nedostatak nove studije bio je taj što se ona u mnogim poglavljima i dalje oslanjala na podatke i stručne podloge stare i po nekoliko desetljeća. Osim toga, postoji osnovana sumnja da u studiji na nekim mjestima namjerno nisu korišteni najnoviji dostupni podatci, iako obavezu njihovog korištenja propisuje i domaće i EU zakonodavstvo”, kažu nam u Zelenoj akciji.

Kao primjer navode kako su u dijelu studije koji se bavi sociološkom analizom korišteni podatci iz 2013. godine, iako je Institut Ivo Pilar 2016. napravio noviju analizu, koja je obuhvatila veći broj stanovnika iz većeg broja naselja na koja će zahvat imati utjecaj, a koja je razmatrala i alternativne scenarije razvoja Kosinjske doline.

Zelena akcija smatra da su u studiji nedovoljno obrađeni rizici koji se odnose na nepredviđene utjecaje na ponašanje podzemnih voda, budući da se radi o krškom terenu čije podzemlje, navode, još nedovoljno poznajemo.

“Naime, kako bi se osigurala vododrživost akumulacije u takvom poroznom terenu, studija utjecaja na okoliš navodi da se planira izgradnja šest kilometara duge injekcijske zavjese, odnosno, upumpavanje 75.000 tona cementa u podzemne otvore. Osim spomenutog rizika vezanog uz gibanje podzemnih voda, nedovoljno poznavanje podzemlja moglo bi rezultirati i znatnim povećanjem cijene čitavog projekta u slučaju ozbiljnog podcjenjivanja ukupne količine betona koja će biti potrebna kako bi se spriječili neprihvatljivi gubitci vode iz akumulacije. Naravno, da ni ne spominjemo štetu podzemnim ekosustavima koju će sve to uzrokovati. Konačno, tu je i određeni rizik od akcidenata u vidu pucanja brane i/ili injekcijske zavjese, koliko god on bio procijenjen kao zanemariv”, navode.

Klimatska ranjivost

Osim toga, u Zelenoj akciji smatraju da smanjenje oborina koje klimatski modeli prognoziraju za ovaj dio Europe svakako predstavlja ozbiljan rizik te da bi diverzifikacija izvora energije trebala bi imati prioritet u odnosu na izgradnju još jedne hidroelektrane.

Njihove tvrdnje potvrđuje i sama studija utjecaja na okoliš u kojoj se navodi kako je projekt najranjiviji, odnosno ima ocjenu “visoko ranjiv”, na promjene temperature i količine oborina te dostupnost vode.

Hidrološki podaci na kojima se projekt temelji odnose se na period od 1971. do 2014. godine.

Rizici koji se odnose na klimatske promjene, stoji u dokumentu, ponajprije su vezani za smanjenje proizvodnje električne energije prvenstveno zbog smanjenja dotoka vode u akumulaciju uslijed promjene režima oborina na području Like. Osim utjecaja direktnih oborina na površinu akumulacije Kosinj, promjene režima oborina utjecat će na čitavo slivno područje akumulacije Kosinj.

Manji rizik po proizvodnju električne energije vezan je za gubitke vode iz akumulacije Kosinj uslijed isparavanja kao posljedice globalnog zagrijavanja.

U zaključku se navodi kako analiza ukazuje da je za investitora korisno detaljnije razmotriti rizike vezane za globalno zatopljenje i promjene režima oborine na području zahvata, prije svega radi utjecaja na proizvodnju električne energije.

Povodom pisanja ovog teksta popričali smo i s Josipom Rubinićem, hidrologom koji je radio na prijedlogu Strategije za prilagodbu klimatskim promjenama, kao i na izvješću “Definiranje ekološki prihvatljivih protoka Gacke i Like: hidrološke i hidrogeološke podloge prisutnih trendova” iz 2021. godine.

Zanimalo nas je kako će se klimatske promjene reflektirati na vodni režim. Kaže nam kako je teško dati kvantificirane ocjene jer na području Like i Gacke takve procjene još nisu rađene.

“No, na temelju rezultata istraživanja u studiji iz 2021. vidljivo je da, za razliku od mnogih drugih područja u Hrvatskoj, za sada situacija i nije toliko kritična u smislu prisutnosti značajnijih trendova opadanja oborina i protoka. Čak imamo i situaciju blagog porasta oborina za razdoblje od 1961. do zadnje analizirane 2019. godine. No, zbog izraženog trenda porasta temperature zraka, više se oborina od strane vegetacije utroši na evapotranspiraciju, tako da su na području sliva Like i njenih pritoka prisutni trendovi smanjenja karakterističnih godišnjih protoka”, kaže nam.

Isplativost hidroelektrana u svijetu klimatske krize

Hidroenergija je jedan od čistih oblika energije budući da nema znatan doprinos emisijama stakleničkih plinova. Međutim, kako navodi Međunarodna organizacija za energiju, klimatske promjene vjerojatno će promijeniti riječne protoke te utjecati na dostupnost vode i proizvodnju električne energije. Sve nestalnije padaline zbog klimatskih promjena već sada ometaju proizvodnju hidroelektrana u mnogim dijelovima svijeta [1, 2].

Studija u časopisu Water navodi kako će do 2050. godine 61 posto hidroenergetskih brana u svijetu biti u riječnim slivovima s visokim do ekstremnim rizikom od nestašice vode, poplava ili oboje. Autori studije navode da se buduće brane često planiraju na temelju povijesne hidrologije, što je rizičan pristup, te da bi odluke o tome hoće li se brane graditi trebale uključivati sveobuhvatno razumijevanje rizika u narednim desetljećima.

Hidrolog Rubinić navodi da, ako promatramo akumulacije kao sastavne dijelove hidroenergetskih sustava, one onemogućavaju preraspodjelu vodne ravnoteže i uravnoteženje proizvodnje energije, tj. čuvanje vodnih zaliha kad ih ima puno više nego li se tada energetski mogu iskoristiti za proizvodnju u periodima suše.

“U tom smislu, energetski gledano, akumulacije pridonose jačanju otpornosti na izazove koje nose klimatske promjene. S druge strane, u sve većoj mjeri prisutni su i ekološki pogledi da se riječni tokovi ne pregrađuju branama jer to nosi negativne promjene, prije svega u smislu defragmentacije staništa i prirodnih tokova, te da se ide i u smjeru uklanjanja prepreka i brana u koritima rijeka, sve kako bi se dobio kontinuitet njihovog prirodnog toka i revitalizirala prirodna funkcija rijeka”, kaže.

Rubinić smatra kako i jedan i drugi stav imaju svoja opravdanja te da je nužno pažljivo odvagati gdje je što nužno i moguće. Osim toga, kaže kako nije moguće dati neki jednoznačni sud “za” ili “protiv” brana i akumulacija.

S jedne strane, gradnjom hidroelektrana prekidaju se prirodni tokovi te segmentiraju staništa, a akumulacije (zbog procesa u njima) ipak generiraju manje količine stakleničkih plinova. One, objašnjava hidrolog, mogu imati negativne utjecaje na rijeku i na nju vezano dolinsko područje, a uslijed rušenja ili krivih manipulacija regulacijskim objektima na branama, mogući su i povećani rizici od poplava.

Osim toga, kod većih akumulacija mijenjaju se i mikroklimatske značajke područja gdje su izgrađene.

S druge strane, brane i njima formirane akumulacije koje imaju energetsku namjenu neizostavno imaju i funkciju zadržavanja velikih voda kako bi se na nizvodnom području smanjili rizici od poplava, tj. služe kao dio sustava zaštite od poplava.

“Stoga hidroenergetska rješenja treba gledati u kontekstu vremenskih okvira u kojima su izgrađeni, preispitivati njihovu funkciju i utjecaje na društvene prilike i okoliš, te ih adaptirati na novije prilike i očekivane promjene. To ponekad znači i njihovo uklanjanje. No, sigurno takve radikalne mjere ne mogu biti pravilo već je nužno za svaku lokaciju periodički preispitati njihovu funkcionalnost, lokalne uvjete i pritiske te moguće promjene koje će u većoj mjeri adaptirati prirodnom i društvenom okruženju”, kaže Rubinić.

Pritom dodaje kako postoji realan rizik da će se Hrvatska, bez promjene u načinu korištenja zemljišta, zaokreta u turističkom sektoru koji stvara pritisak na vodne resurse preko granice održivosti te smanjenja gubitka vode u vodoopskrbnim sustavima, dovesti u situaciju u kojoj će biti apostrofirana izgradnja novih akumulacija čak i bez njihove primarne energetske svrhe. Jer će biti potrebno čuvati vodu za periode kad je neće biti dovoljno.