Hoće li klimatska znanstvenica izabrana za predsjednicu Meksika imati hrabrosti za ozbiljne klimatske politike?

Meksički birači proteklog vikenda izabrali su novu predsjednicu. Po prvi put u povijesti tu će funkciju u Meksiku, državi u kojoj živi skoro 130 milijuna ljudi, obnašati jedna žena.

Claudia Sheinbaum ranije je bila gradonačelnica Mexico Cityja, a klimatski aktivisti od nje imaju velika očekivanja. Sheinbaum je, naime, prva klimatska znanstvenica koja je izabrana za lidericu jedne države.

U svojoj karijeri Sheinbaum se može pohvaliti suradnjom s Međunarodnim panelom o klimatskim promjenama (IPCC). Sudjelovala je u izradi dva IPCC-jeva izvješća, što je svrstava u krug klimatskih znanstvenika kojima je za njihov rad dodijeljena Nobelova nagrada za mir.

Ima ogromnu moć, ali živi u sjeni obožavanog prethodnika

U meksičkom političkom sustavu predsjednik može biti izabran samo jednom, na mandat od šest godina te ima velike ovlasti: imenuje članove vlade, glavnog državnog odvjetnika, diplomate, visoko rangirane vojne časnike i suce Vrhovnog suda. Sheinbaum i njena stranka, Meksički pokret obnove (Morena), pritom će uživati dvotrećinsku podršku parlamentarnih zastupnika, što joj daje i mogućnost da mijenja ustav.

Drugim riječima, novoizabrana meksička predsjednica, po obrazovanju elektro-energetičarka s doktoratom zarađenim na prestižnom američkom Sveučilištu Berkeley, u rukama će imati sve poluge moći koje su joj potrebne za implementaciju ambicioznih klimatskih politika. Međutim, pitanje je hoće li se doista odvažiti na tako nešto.

Naime, Sheinbaum je u predsjedničku fotelju zasjela uz podršku svog prethodnika Andrésa Manuela Lópeza Obradora, poznatijeg kao AMLO po inicijalima svog punog imena. Nominalni ljevičar AMLO spada među najpopularnije meksičke lidere u novijoj povijesti. Naklonost birača kupio je obilatim socijalnim transferima; povećao je minimalnu plaću, mirovine, socijalna davanja i broj obveznih dana godišnjeg odmora za meksičke radnike. Međutim, problem klimatske krize nikad nije bio visoko na njegovoj listi prioriteta.

Tijekom AMLO-ovog mandata je u državnu naftnu kompaniju Pemex uloženo više od 80 milijardi dolara; ulagalo se u razvijanje novih fosilnih izvora i gradnju rafinerije. Suspektne su i AMLO-ve okolišne politike; po dolasku na vlast ukinuo je financiranje organizacijama civilnog društva fokusiranih na zaštitu okoliša, smanjio je budžet ustanova koje upravljaju meksičkim nacionalnim parkovima za 75 posto, ministarstvo zaduženo za zaštitu okoliša ostalo je bez 35 posto svog proračuna, a u AMLO-vom mandatu donošeni su i različiti propisi kojima su se degradirali ranije postignuti standardi zaštite okoliša.

Sve to je njegova stranačka kolegica, novoizabrana meksička predsjednica Claudia Sheinbaum, šutke promatrala. Iako se predstavlja kao pragmatična klimatska znanstvenica koja važne odluke donosi na temelju relevantnih podataka, njeni kritičari smatraju da se neće usuditi znatnije odstupati od politike svog mentora AMLO-a, s obzirom na to da bi joj gubitak podrške izuzetno utjecajnog bivšeg predsjednika znatno zakomplicirao politički život.

Ambiciozna klimatska liderica ili AMLO-va marioneta?

“Neupitno je da je njena predanost problemu klimatskih promjena stvarna i to je dobrodošla promjena s obzirom na ono što smo gledali do sada. Međutim, proganjat će je duhovi Lópeza Obradora – njegovo naslijeđe znači da se ne može znatno odmaknuti od dosadašnjih politika, jer će je njegovi ljudi pomno promatrati. Za ambicioznije zelene politike bi morala platiti političku cijenu. Zasad nije pružila nikakav dokaz da se u to namjerava upuštati”, kaže meksički analitičar Carlos Ramirez za Climate Home News.

Slične kritike upućuje i Xochitl Cruz Núñez, klimatska znanstvenica koja je na Nacionalnom autonomnom Sveučilištu Meksika surađivala s novoizabranom predsjednicom. Tvrdi kako je već u njenom gradonačelničkom mandatu u Mexico Cityju bilo vidljivo da joj klimatske politike nisu visoko na listi prioriteta.

Meksički publicist José Luis Sabau za američki je Politico uoči izbora napisao opsežan profil nove meksičke predsjednice. Predstavio ju je kao podijeljenu ličnost – s jedne strane pragmatična znanstvenica, s druge ideološki obojena ljevičarska aktivistkinja.

“Pitanje koje se ovdje postavlja je: koja od dvije strane njene osobnosti će dominirati? Neki misle da će ona biti meksički pandan Angele Merkel — znanstvenica po obrazovanju koja će staviti učinkovitost ispred ideologije za dobrobit nacije. Drugi je vide kao puku marionetu Lópeza Obradora, koja će slijediti njegove ljevičarske poteze, povećavajući financiranje za socijalne programe i boreći se protiv Vrhovnog suda. Najizglednije je da će se naći negdje u sredini”, napisao je Sabau.

Meksiko je jedina država G20, grupe najbogatijih svjetskih zemalja, koja nema strategiju postizanja klimatske neutralnosti. Prema planu iz 2022. godine, Meksiko bi do 2030. trebao smanjiti emisije stakleničkih plinova za 35 posto; ne postoje nikakvi planovi s ciljevima za dugoročnije razdoblje (npr. do 2050. ili dalje).