Uklanjanje riječnih barijera na plitvičkoj Bijeloj rijeci već pokazuje rezultate

Hrvatska se ove godine pridružila nizu europskih zemalja u kojima se uklanjaju riječne barijere, sve s ciljem vraćanja prirodne dinamike vodotocima i olakšavanja migracije ribama. Takvih bi projekata u budućnosti trebalo biti više, naročito kada se uzme u obzir da nedavno usvojena europska Uredba o obnovi prirode ima za cilj obnoviti 25.000 kilometara rijeka do 2030. godine.

Prvi takav projekt, onaj koji je organizacija WWF Adria započela u svibnju u Nacionalnom parku Plitvička jezera, polako se privodi kraju.

Uklanjanje prepreka s potoka 4,5 kilometara Bijele rijeke počelo je pet godina nakon što su u balkanskoj regiji uklonjene prve barijere s rijeka, odnosno kada su s crnogorske Vezišnice uklonjene tri riječne prepreke.

O ovoj inicijativi popričali smo s voditeljicom projekta u WWF Adria Mateom Jarak koja nam je otkrila da je, unatoč tome što radovi još nisu gotovi, pozitivan utjecaj na lokalnu bioraznolikost već vidljiv.

Vraća se dunavska pastrva

“Ostala je još jedna zadnja lokacija na kojoj se trebaju obaviti završni radovi. Radi se o mjestu gdje se potoci Bijela rijeka i Crna rijeka spajaju, i gdje su radovi odgođeni jer treba prvo obaviti manji zahvat obnove jednog starog mosta koji je građen suhozidnom tehnikom. Radovi su se vodili na ukupno osam lokacija na Bijeloj rijeci, negdje u obliku mehaničkog uklanjanja barijera, a negdje kroz uređivanje starog vodotoka, odnosno njegova osposobljavanja kako bi ga pastrve ponovo mogle koristiti za svoje migracije. Na jednoj lokaciji se razvilo stanište puzajućeg celera koji je ciljana vrsta Nacionalnog parka Plitvička jezera, i koji nećemo uklanjati, odnosno, nećemo riskirati jednu vrstu radi druge”, kaže nam.

Ciljana vrsta projekta jest dunavska pastrva, koja je unazad nekoliko stotina godina imala veliku populaciju na području Plitvičkih jezera. Međutim, zbog ribolova i barijera, ta je populacija drastično smanjena.

“Već sad su, nakon uklanjanja barijera, naši kolege s zagrebačkog PMF-a primijetili mlade jedinke dunavske pastrve koje koriste to novootvoreno područje. Nadamo se da ćemo nakon radova, kroz monitoring, zabilježiti veću populaciju koja koristi novi tok Bijele rijeke. Monitoring se provodi nakon što prođe neko vrijeme nakon izvođenja radova kako bi se eko sustav stabilizirao. Tek tad možemo dobiti neke referentne rezultate i zaključiti jesu li naše akcije bile uspješne”, kaže Jarak te dodaje kako imaju velike nade budući da su jedinke već uočene.

Začeci uklanjanja u Hrvatskoj

Zanimalo nas je koliko je zahtjevno organizirati jedan takav zahvat u zaštićenom području prirode.

“Iako mi ovdje uklanjamo barijere, što ima pozitivan utjecaj, svaki zahvat u prirodi je i dalje zahvat, stoga je potrebno proći sve procedure – napraviti studiju utjecaja na okoliš, tehničku dokumentaciju, elaborat o izvođenju radova itd. U tom smislu, procedure su jednake, što je poželjno jer, ponavljam, riječ je o zahvatu u prirodi. Neovisno o tome jesu li zaštićena područja ili ne, u prirodi se treba ponašati u skladu s nekakvim pravilima”, kaže

Ističe kako Hrvatskoj nedostaju izvođači radova s iskustvom rada na ovakvim zahvatima. Njih je malo jer do sada takvih zahvata i nije bilo u Hrvatskoj, zbog čega ekolozi iz WWF Adria rade i na tome da se uspostavi nekakav oblik informiranja ili edukacije potencijalnih izvođača.

“Moramo paziti na sedrene barijere, na zaštićene vrste, kao i na to da se obala prilagodi novom vodotoku. Generalno, moramo voditi računa o tome kakvog će utjecaja zahvat imati na okolinu. U sklopu takvih radova, često dođe do privremenog zamućivanja vode, o čemu se treba obavijestiti lokalnu zajednicu. Puno je tu sitnica, ali najbitnije je da imamo razumijevanje od institucija i lokalne zajednice i to je ono na čemu najviše radimo”, navodi.

Mapiranje i financiranje

U Hrvatskoj ne postoji karta svih riječnih barijera i prepreka. Postojeći podaci raštrkani su na više strana, a dio barijera uopće nije unesen u nikakve karte.

Trenutno na mapiranju rijeke Korane od izvora do ušća, u suradnji sa Zelenom akcijom i tvrtkom Biota, radi karlovačka udruga Eko Pan u sklopu projekta “Free Korana River”. Iako se ne planira uklanjanje barijera na 134 kilometra dugoj rijeci, projekt koji je započeo ove godine poslužit će kao dobar temelj za neku buduću akciju.

Katastar umjetnih pregrada na svim vodotocima u Hrvatskoj trebao bi biti i jedan od rezultata projekta “Improve River LIFE” koji koordinira Zavod za zaštitu okoliša. Na stranici zavoda stoji kako će rezultat također biti i lista prioritetnih lokacija za obnovu.

“Potrebno je još terenskog izviđanja situacije, a bilo bi potrebno jako puno vremena da cijelu Hrvatsku sami evidentiramo. Zbog toga nam je bitno da se i lokalne zajednice uključe. Stoga je ovo i poziv građanima da se, ako primijete riječne barijere na svom području, jave WWF-u. Svaka takva informacija nam puno znači”, kaže Matea Jarak.

Osim različitih donatorskih programa koji financiraju uklanjanje te europskih projekata, u Hrvatskoj ne postoji kontinuirano financiranje ovakvih aktivnosti.

Iz WWF-a navode kako i dalje misle koristiti sredstva iz privatnog donatorskog programa Open Rivers, koji uklanja barijere na području Europe.

“Istovremeno, tražimo partnere u javnim ustanovama i općinama koje su prepoznale da u rijekama i potocima u svojoj okolini imaju barijere koje bi bilo dobro ukloniti. Nadamo se da ćemo do kraja ljeta uspjeti definirati nekoliko njih i nastaviti dalje s programom”, kaže.

Raste broj uklonjenih barijera

Prema izvješću inicijative Dam Removal Europe, europske rijeke rascjepkane su s više od 1,2 milijuna riječnih barijera u 36 europskih zemalja.

Trenutno ih se najviše uklanja u zapadnoj i sjevernoj Europi, područjima gdje je njihova gustoća najveća. Tako je u protekloj godini najviše brana uklonjeno u Francuskoj, a zatim u Švedskoj, Španjolskoj i Danskoj. Gotovo 80 posto uklonjenih barijera bilo je niže od dva metra.

Riječ je o ukupno 487 prepreka koje su uklonjene u 15 europskih zemalja, čime je 4300 km toka rijeka oslobođeno barijera.

Uklanjanje umjetnih barijera diljem Europe pokazuje rezultate.

Unazad tri godine, kada su građevinski radnici započeli s rušenjem niza brana na rijeci Hiitolanjoki u Finskoj, u njene se vode vratio losos kojeg godinama nije bilo. Nakon prvih radova, u 2021. godini, uočeno je pet gnijezda za mrijest, a godinu dana kasnije broj lososa dosegnuo je rekordan broj (200 riba po jutru).

Jedan od najvećih projekata obnove rijeke odvio se na francuskoj rijeci Sélune u Normandiji. Brane koje se radile od početka 20. stoljeća blokirale migraciju atlantskog lososa, lampuga i europskih jegulja. Uklanjanjem dviju velikih brana između 2019. i 2023. otvoreno je 60 km rijeke, nakon čega su ubrzo uočene vrste kojih dugo nije bilo u vodama rijeke (BBC).

Prepreke koje su se gradile stoljećima, objašnjavaju znanstvenici za BBC, uzrokuju gubitak bioraznolikosti, sprječavaju protok hranjivih tvari te imaju negativan utjecaj na ribarstvo.

Nadalje, barijere mijenjaju razine vode u rijeci, što pak utječe na punjenje podzemnih rezervoara vode. Isprekidanost toka rijeke mijenja njen tok i temperaturni režim, a brane također predstavljaju prepreku za razmnožavanje vrsta koje migriraju.

Osim što utječu na bioraznolikost, niske brane predstavljaju i opasnost za ljude jer utječu na nastanak jakih podzemnih struja, što može uzrokovati utapanje.

Inicijativa Dam Removal Europe tako je diljem Europe identificirala 82 incidenta u 16 europskih zemalja koji su, od 19. stoljeća naovamo, rezultirali sa 129 smrtnih slučajeva koji se mogu povezati s riječnim preprekama. Ljudi uključeni u incidente bavili su se različitim aktivnostima na/u vodi, kao što su plivanje, vožnja kanuom, rafting, ribolov itd.

Uklanjaju se stare brane

Prema izvješću iz 2021. godine, preko 150.000 prepreka na europskim rijekama, koje su se gradile u industrijske, energetske ili poljoprivredne svrhe, smatraju se zastarjelima.

Brane koje se trenutno uklanjaju u Europi i svijetu jesu one koje već dugo nisu u funkciji i koje su izloženije opasnosti od urušavanja zbog neodržavanja.

Njihovo uklanjanje ne nailazi uvijek na podršku lokalnog stanovništva. Kada je Poljska uklonila svoju prvu veliku branu 2021., većina ljudi u tom području usprotivila se unatoč rizicima za njihovu sigurnost zbog loše izgradnje.

Za kraj, zanimalo nas je kako je stanovništvo koje živi u blizini potoka Bijele rijeke reagiralo na ovakav oblik zahvata.

“Lokalno stanovništvo je bilo s nama od početka cijelog tog procesa. Uključeni su u razgovore te im je prezentirano što će se raditi. Njima je njihov potok Bijela rijeka jako bitan, tako da mislimo da su zadovoljni što on sada teče bez ikakvih prepreka. Istovremeno smo zadržali tradicionalnu vizuru tog područja i nismo uklanjali mlinice; one su i dalje tamo i podsjećaju na kulturu tog područja koja traje već nekoliko stoljeća”, kaže nam Matea Jarak.

Navodi kako je područje Plitvičkih jezera, gdje su izvođeni radovi, zaštićeno pa tamo nije dozvoljen ribolov. No brojna istraživanja govore da se, na područjima koja nisu pod zaštitom i gdje su uklonjene barijere, obnavlja populacija i riblji fond, stoga ovakav tip akcija može imati pozitivan utjecaj na lokalnu zajednicu.

“Često pitanje ribolovaca je hoće li se uklanjanjem barijera osloboditi putevi da riba ode. To, međutim, nije slučaj”, kaže Jarak.