Novo istraživanje pokazuje zašto bi geoinženjering mogao biti vrlo opasan
Nova studija o geoinženjeringu putem osvjetljavanja morskih oblaka pokazuje da bi ova kontroverzna tehnologija mogla imati katastrofalne neželjene posljedice.
U sklopu rasprava o saniranju štete koju izazivaju klimatske promjene sve češće se spominje geoinženjering. Ovaj termin obuhvaća različite metode unošenja određenih čestica u atmosferu s ciljem smanjenja efekta staklenika, tj. smanjenja količine topline koja ostaje zarobljena u Zemljinoj atmosferi i tako podiže globalnu temperaturu.
Znanstvena zajednica je, međutim, krajnje skeptična prema metodama geoinženjeringa. Nedavno je Skupština Ujedinjenih naroda za okoliš odbila rezoluciju za koju se zalagala Švicarska, a koja je tražila da se oformi međunarodni stručni tim koji će se baviti geoinženjeringom kao potencijalnim rješenjem za složeni set problema koje klimatska kriza postavlja pred našu civilizaciju.
Neželjene posljedice
U časopisu Nature Climate Change u lipnju je objavljen znanstveni rad koji pruža dodatne argumente protivnicima geoinženjeringa. Znanstvenici s američkog Nacionalnog centra za istraživanje atmosfere i Sveučilišta California u San Diegu objavili su rad u kojem su modelirali potencijalne učinke tehnike geoinženjeringa poznate pod nazivom osvjetljivanje morskih oblaka. Njihov model sugerira da bi korištenje ove tehnike geoinženjeringa moglo imati katastrofalne posljedice.
Naime, ideja iza koncepta osvjetljavanja morskih oblaka je da bi raspršivanje sitnih kapljica morske vode u zraku dovelo do formiranja gušćih i refleksivnijih oblaka. Tako bi se, tvrde zagovornici ove metode, povećao albedo faktor oblaka, što je mjera količine svjetlosti i prateće toplinske energije koju oblaci reflektiraju natrag u svemir.
Model koji su u svom istraživanju objavljenom u časopisu Nature Climate Change opisali znanstvenici iz SAD-a pokazuje da se na ovaj način doista može postići efekt hlađenja. Međutim, samo na teritoriju na kojem se morska voda doista raspršuje. Istovremeno bi na drugim lokacijama osvjetljavanje morskih oblaka moglo izazvati razorne toplinske valove.
Prema njihovom istraživanju, raspršivanje morske soli iznad zapadnog dijela SAD-a doista bi na tom području znatno smanjilo šanse za razvoj toplinskih valova. Međutim, istovremeno bi došlo do suprotnog učinka na drugom kraju svijeta: vjerojatnost od toplinskih valova porasla bi u Europi i Africi.
Argumenti protiv geoinženjeringa
Kritičari geoinženjeringa tako su dobili još jedan argument protiv ove kontroverzne tehnologije. Naime, različiti znanstvenici već dugo upozoravaju da je geoinženjering opasan na više razina. Dva su centralna argumenta zbog kojih smatraju da u pokušajima borbe protiv klimatskih promjena nipošto ne bi trebalo posezati za tehnologijom modificiranja vremenskih uvjeta.
Prvi argument je onaj u čiju korist idu i rezultati opisane studije: Zemljina klima je izuzetno složen sustav pa je vrlo teško sa sigurnošću predvidjeti učinke ubrizgavanja različitih tvari u atmosferu. U jednom dijelu planete to bi doista moglo dovesti do željenog učinka, ali teško je predvidjeti na koji način bi takvo narušavanje delikatne ravnoteže Zemljine atmosfere utjecalo na neki drugi dio planete.
Drugi argument je prvenstveno etičke prirode. Mnogi kritičari ideje geoinženjeringa smatraju da je već i sam takav način razmišljanja moralno nedopustiv, jer nas odvraća od stvarnih napora za preveniranje i saniranje štete od klimatskih promjena, poput reformiranja naših energetskih, transportnih i poljoprivrednih sustava kako bi se u atmosferu emitiralo manje stakleničkih plinova i tako sasjeklo problem u korijenu. Geoinženjering u tom smislu može poslužiti kao svojevrsni alibi za nedjelovanje, tj. za usvajanje javnih politika i tehnoloških rješenja koja bi, iako često skuplja i zahtjevnija za provedbu, imala znatno konkretniji učinak na ograničavanje rasta globalne temperature.
Geoinženjering je problematičan i na trećoj razini, s obzirom na to da se radi o tehnologiji koja služi kao pogonsko gorivo za različite teorije zavjere (npr. one o tzv. chemtrailsima ili kontroliranju vremenskih uvjeta sustavima poput HAARP-a), čime se dodatno narušava povjerenje javnosti u klimatsku znanost. Redovito se naime događa da se na društvenim mrežama vijesti vezane za planove eksperimentalne primjene tehnologije geoinženjeringa koriste kao “dokaz” u prilog tezi da je modificiranje vremenskih uvjeta moguće i da se takvi projekti u tajnosti već odvijaju.