Što je Sporazum o svjetskim morima i zašto nam je potreban?

UN-ov Sporazum o očuvanju i održivoj uporabi morske bioraznolikosti i područja izvan nacionalnih nadležnosti (BBNJ), poznat i kao Sporazum o svjetskim morima, usvojen je u lipnju prošle godine, no dosad ga je ratificiralo svega osam zemalja, od njih 60 koliko je potrebno da bi stupio na snagu.

Na sporost vlada diljem svijeta da odredbe sporazuma implementiraju u svoja nacionalna zakonodavstva upozoravaju brojne ekološke organizacije, među kojima je i Greenpeace Hrvatska čiji su članovi u Zadru, na Morskim orguljama, postavili instalaciju hobotnice s porukom “More se čuvati mora”.

Aktivisti Greenpeace Hrvatska poručili su kako će UN-ov sporazum pružiti pravni okvir za rješavanje mnogih propusta u upravljanju otvorenim morima te poslužiti kao putokaz u zaštiti biološke raznolikosti. Navode kako, iako Jadransko more nije otvoreno more, globalno prisutni problemi kao što su klimatske promjene, onečišćenje plastikom, prekomjeran izlov te eksploatacija nafte i plina ga na jednak način ugrožavaju.

“Hrvatska bi, kao zemlja vrlo ovisna o moru, ovoj temi trebala dati prioritet. Kao članicu Koalicije velikih ambicija, pozivamo Vladu da što prije uputi prijedlog zakona o ratifikaciji u Hrvatski sabor, a Sabor da stavi ovu temu među prioritete i u što kraćem roku ratificira globalni sporazum”, poručila je Petra Andrić iz Greenpeacea.

Glavni cilj sporazuma koji je potpisalo više od 90 zemalja jest uspostava globalne mreže zaštićenih morskih područja, odnosno, zaštita najmanje 30 posto svjetskih mora do 2030. godine, što je cilj dogovoren 2022. godine na UN-ovoj Konferenciji o bioraznolikosti COP15 u Montrealu.

Sporazum se također dotiče i obveze provođenja procjene utjecaja na okoliš za potencijalno štetne projekte na otvorenom moru te dijeljenja dobiti od morskih genetskih resursa.

Što donosi sporazum?

Naime, posljednji međunarodni sporazum o zaštiti oceana potpisan je prije više od 40 godina, 1982. godine, kada je usvojena UN-ova Konvencija o pravu mora. Njome je uspostavljeno područje otvorenog mora, međunarodnih voda u kojima sve zemlje imaju pravo loviti ribu, ploviti i istraživati podmorje.

Novi sporazum omogućava proglašenje zaštićenih područja na otvorenom moru, tj. područjima koja su izvan nacionalne jurisdikcije, a koja čine dvije trećine globalnog mora. Ta se morska prostranstva ne mogu zaštiti bez međunarodnoga sporazuma o provedbi njihove zaštite. Svega 1,2 posto tog područja jest zaštićeno.

Uspostavljanje morskih zaštićenih područja u praksi bi trebalo izgledati ovako: država, ili skupina država, moći će podnijeti prijedlog za uspostavom zaštićenih područja, koji bi trebao sadržavati zemljopisne granice područja koje se želi zaštititi, informacije o ugrozama koje se pojavljuju na određenom području te nacrt plana upravljanja s predloženim mjerama upravljanja.

Jedno od bitnijih pitanja tijekom pregovora (oko kojeg se i najviše sporilo) bila je pravedna raspodjela financijske koristi od morskih genetskih resursa.

Genetski resursi (biljni, životinjski i mikrobiološki genetski resursi) su važni za brojna područja znanstvenih istraživanja od poljoprivrede (npr. u oplemenjivanju biljaka), hortikulture, botanike, botaničke medicine do industrijskih sektora, uključujući farmaceutsku, prehrambenu i kozmetičku industriju.

Naime, pronađu li se genetski resursi ili važni biološki spojevi u dubokom, otvorenom moru, oni bi mogli donijeti određenu ekonomsku korist onome tko ih je pronašao.

Prema novom sporazumu, takva bi se dobit trebala pravednije dijeliti među nacijama. Kako navodi časopis Nature, dogovor je važan jer su bogate nacije previše zastupljene na otvorenom moru, budući da to područje zahtijeva goleme količine energije i sredstava za pristup resursima (gotovo 97 posto svih industrijskih ribarskih brodova na otvorenom moru je pod zastavom zemalja s višim prihodima).

Sporazum tako uspostavlja protokol za dijeljenje ekonomske dobiti povezane s otkrićem morskih genetskih resursa. Nakon što sporazum stupi na snagu, razvijene države bit će dužne u financijski mehanizam uplaćivati ​​paušal na korištenje otkrivenih resursa.

Nadalje, sporazum uključuje i obvezu provođenja procjena utjecaja na okoliš za potencijalno štetne projekte na otvorenom moru te će se primjenjivati i na aktivnosti kao što je geoinženjering. U skladu s tim, države su se obvezale razviti standarde i smjernice za provođenje takvih postupaka procjena utjecaja na okoliš.

Praćenje i financiranje

Uspjeh svakog globalnog sporazuma, pa tako i ovog, ne ovisi samo o ratifikaciji, već i o daljnjem monitoringu. Statistika govori kako se svega sedam posto oceana kontinuirano prati te kako je 91 posto oceanskih vrsta još neklasificirano.

Tu će ulogu imati Globalni sustav za promatranje oceana (GOOS) koji djeluje pri Međunarodnoj oceanografskoj komisiji (IOC). GOOS na globalnoj razini koordinira praćenje oceana putem svojih 13 mreža za monitoring. Razvili su metodu za praćenje bioraznolikosti kroz promatranje populacija mikroba, fitoplanktona, morskih ptica, morskih sisavaca itd.

Karen Evans, supredsjedateljica GOOS-ovog Stručnog odbora za biologiju i ekosustave, kaže kako je još potrebno odrediti što se točno želi zaštiti kako bi se odredile zone zaštićenih morskih područja.

“Slično tome, ne možemo provesti procjene utjecaja na okoliš bez podataka koji pokazuju na što se utječe i kako. Što se tiče genetskih resursa, njima ne možemo upravljati bez prethodne identifikacije”, kazala je (UNESCO).

Financije za provedbu sporazuma crpit će se iz tri izvora: dobrovoljnog zakladnog fonda za potporu zemljama u razvoju, posebnog fond za alokaciju sredstava iz dijela sporazuma o morskim genetskim resursima te iz zaklade Globalnog fonda za okoliš [The Nature Conservancy].

Prilikom usvajanja ugovora u lipnju Björn Olog Skoog, šef delegacije Europske unije, rekao je kako će EU podržati ranu provedbu sporazuma sa 40 milijuna eura.

Ribolov i rudarenje kao otvoreno pitanje

Ono što stručnjaci također ističu jest da je sporazum napisan preširoko te da su neke stvari ostale nerazjašnjene.

Na primjer, pitanje komercijalnog ribolova se jako malo spominje u tekstu sporazuma, dijelom jer se ekonomski interesi različitih nacija ostvaruju nauštrb zaštite okoliša. Zbog toga sporazum ne zabranjuje komercijalni ribolov u budućim zaštićenim područjima na otvorenom moru te sadrži formulaciju koja dopušta njegovo “održivo” provođenje u skladu s dogovorenim ciljevima očuvanja [Nature].

Isto tako, sporazum vjerojatno neće zaštiti morsko dno od rudarenja u dubokom moru.

Pokazuje to slučaj Norveške, čiji je parlament u siječnju 2024. odobrio kontroverzni prijedlog otvaranja istraživanja morskog dna s ciljem iskopavanja minerala. Taj su potez oštro kritizirali znanstvenici, nevladine organizacije i međunarodni partneri, naročito jer je Norveška potpisala sporazum koji nalaže temeljitu procjenu utjecaja rudarskih aktivnosti na okoliš, ali još ga nije ratificirala. Vijeće EU-a nedavno je izrazilo zabrinutost zbog te odluke i podsjetilo na međunarodne obveze Norveške te nužnost provođenja temeljite procjene utjecaja rudarskih aktivnosti na okoliš [WWF].

Koliko će proći vremena prije nego Sporazum o svjetskim morima stupi na snagu – nije poznato. No, izgledno je da će potrajati; usporedbe radi, ratifikacija UN-ove Konvencije o pravu mora trajala je gotovo 12 godina, prije nego je konačno stupila na snagu 1994. godine.

Dosada su sporazum ratificirale države Paluu, Čile, Belize, Sejšeli, Monaco, Kuba, Mauricijus i Mikronezija. Kako bi se krenulo s konkretnim akcijama, minimalno 60 država bi ga trebalo ratificirati do lipnja iduće godine, kada se planira prvi COP (konferencija stranaka) o oceanima koji će se održati u Nici.

Oceani pak nemaju vremena za čekanje. Preko 1.550 od 17.903 morskih biljnih i životinjskih vrsta su u opasnosti od izumiranja. U više od 40 posto slučajeva njihova je ugroženost povezana s klimatskim promjenama [IUCN].

“O zdravlju oceana ovisi stabilnost klime, a time i životi milijardi ljudi. Oceani omogućuju polovinu kisika koji koristimo za disanje, apsorbiraju 90 posto viška topline klimatskog sustava i gotovo trećinu emisija metana i ugljičnog dioksida u atmosferu. Oceani su pluća Zemlje, a naša sudbina blisko je povezana sa sudbinom oceana”, poručili su članovi Greenpeacea sa zadarske rive.