Copernicus: Svijet zadnjih 12 mjeseci za 1,5 °C vrući nego u predindustrijsko doba

Temperature zabilježene u proteklih 12 mjeseci bile su za 1,5 °C više od prosjeka iz predindustrijskog doba. Podsjećamo, najambiciozniji cilj Pariškog klimatskog sporazuma je upravo ograničenje porasta prosječne Zemljine temperature ispod te granice.

Prema najnovijim podacima Copernicusa, opservatorija koji djeluje kao dio svemirskog programa Europske unije, lipanj 2024. bio je topliji od bilo kojeg drugog zabilježenog lipnja i 12. mjesec zaredom s temperaturama 1,5 °C višima od prosjeka perioda između 1850. i 1900. godine. 

“Globalna prosječna temperatura u proteklih 12 mjeseci najviša je zabilježena, s 0,76 °C iznad prosjeka 1991.-2020. i 1.64°C iznad predindustrijskog prosjeka 1850.-1900.”, stoji na stranici Copernicusa. 

Bit će još gore

Svakih mjesec u protekloj godini počinjao je vijestima da je onaj prethodni topliji od prosjeka.

Europske temperature bile su najviše iznad prosjeka u jugoistočnim regijama i Turskoj, ali blizu ili ispod prosjeka u zapadnoj Europi, Islandu i sjeverozapadnoj Rusiji. Izvan Europe, temperature su bile najviše iznad prosjeka u istočnoj Kanadi, zapadnom dijelu Sjedinjenih Država i Meksiku, Brazilu, sjevernom Sibiru, Bliskom istoku, sjevernoj Africi i zapadnom Antarktiku. 

Vremenski ekstremi doveli su i do brojnih prirodnih nepogoda koje su završavale ljudskim žrtvama (poput velikih poplava u Brazilu, Pakistanu ili Libiji). 

Komentirajući podatke o prosječnoj temperaturi, direktor Službe za klimatske promjene Copernicusa Carl Buontemp rekao da je da oni jasno ukazuju na pomak u klimi. 

“Čak i ako ovaj specifični niz ekstrema završi u nekom trenutku, sigurno ćemo vidjeti rušenje novih temperaturnih rekorda zbog zagrijavanja klime. Taj je scenarij neizbježan, osim ako ne prestanemo emitirati stakleničke plinove u atmosferu i oceane”, rekao je. 

Još uvijek nije kasno

Podsjetimo, Pariški sporazum iz 2015. ujedinio je zemlje svijeta u cilju smanjenja emisija stakleničkih plinova kako bi se zagrijavanje zadržalo ispod 2°C u odnosu na predindustrijske razine, s ambicijom da se ograniči na 1,5°C. 

To je važno jer svaka desetinka stupnja dodatnog zagrijavanja pogoršava klimatske uvjete za život na Zemlji. 

Prema Međuvladinom panelu za klimatske promjene (IPCC), svakih dodatnih 0,1 °C uzrokuje uočljiv porast intenziteta i učestalosti ekstremnih temperatura, padalina i suša [1, 2]. 

Ipak, mjesečna i godišnja prekoračenja od 1,5°C još uvijek ne znače da svijet nije uspio postići glavni cilj Pariškog sporazuma, koji se odnosi na dugoročno povećanje temperature tijekom desetljeća, a ne pojedinačnih mjeseci ili godina. 

Naime, dugoročne promjene temperature obično se promatraju na desetogodišnjim vremenskim skalama. Osim toga, temperature za svaki pojedinačni mjesec ili godinu variraju zbog raznih prirodnih fenomena, uključujući El Niño/La Niñu i vulkanske erupcije (prirodni fenomen El Niño, koji je službeno započeo u lipnju 2023. te uzrokovao brojne klimatske ekstreme u zadnjih godinu dana, trebala bi zamijeniti La Niña, koja donosi nešto hladnije temperature). 

Međutim, prekoračenja od 1,5°C u svakom mjesecu tijekom godine dana rani je znak približavanja prekoračenju dugoročno opasne granice. Ujedinjeni narodi (UN) navode kako je to jasan poziv na povećanje klimatskih ambicija i ubrzanje djelovanja u ovom kritičnom desetljeću.  

“Ovo je kriza”

Aditi Mukherji, jedna od koautorica najnovijeg izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), kazala je za The Guardian kako ovi podaci nisu dobra vijest. 

Zagrijavanje od 1 °C usporedila je s blagom groznicom, a ono od 1,5 °C sa srednjom do visokom temperaturom. 

“Zamislite ljudsko tijelo s tom temperaturom godinama. Hoće li ta osoba više normalno funkcionirati? To je trenutno stanje Zemljinog sustava. To je kriza”, rekla je. 

Prekoračenje granice od 1,5°C moglo bi potaknuti nekoliko klimatskih prijelomnih točaka kao što su poremećaji oceanskih cirkulacijskih sustava, naglo otapanje permafrosta i izumiranje tropskih koraljnih grebena. Ako se ne krene djelovati odmah, posljedice klimatskih promjena kao što su podizanje razine mora zbog otapanja ledenih ploča, nestanak planinskih ledenjaka i zakiseljavanje oceana bit će stvarnost generacijama koje dolaze [1, 2]. 

Kako bi se smanjili gubici i štete koje donose klimatski ekstremi, ključno je što prije smanjiti emisije stakleničkih plinova. To prvenstveno znači da se mora hitno ograničiti potrošnja fosilnih goriva te reformirati način upravljanja zemljištem kako bi se prestale krčiti šume zbog stvaranja novih pašnjaka za uzgoj stoke.