Ali Mohamed: Afrika više nema vremena za čekanje

Ali Mohamed, posebni poslanik za klimu vlade u Keniji i predsjednik Afričke grupe pregovarača o klimatskim promjenama, uoči konferencije COP29 objavio je članak na portalu African Arguments. Članak preveden uz pomoć velikog jezičnog modela ChatGPT 4o prenosimo u cijelosti.

Klimatska kriza, kakvoj nikada prije nismo svjedočili, bjesni diljem našeg kontinenta. U posljednjih nekoliko tjedana svjedočili smo užasnim poplavama, klizištima i strašnim toplinskim valovima koji su ubili stotine naše afričke braće i sestara te uništili živote tisućama ljudi.

Kada su se prošlog mjeseca predstavnici iz cijelog svijeta okupili u Bonnu, Njemačka, kako bi dva tjedna pregovarali o tome kako će svijet rješavati posljedice ovih ekstremnih vremenskih događaja, osjećala se nada da će se postići napredak prema konkretnim odlukama koje će biti usvojene na nadolazećoj klimatskoj konferenciji u Bakuu, Azerbajdžan (COP29).

No, taktike koje su neke strane koristile za prebacivanje odgovornosti, reinterpretaciju dogovorenih stavova i nesposobnost da se uvaže stvarnosti drugih nastavile su odražavati duboko nepovjerenje. To je rezultiralo gubitkom vremena i prepirkama oko izvora, vrsta i korisnika prijeko potrebne podrške za rješavanje klimatskog hitnog stanja.

Neprijateljski i odugovlačeći pristupi koje usvajaju neke strane ometaju učinkovitost i djelotvornost klimatskih pregovora. Mi, Afrikanci, ne možemo si više priuštiti ove taktike odugovlačenja. Naši ljudi pate.

Naše potrebe za klimatskim financiranjem

Ključni problem ove godine je klimatsko financiranje i mobilizacija sredstava za spašavanje života kako bi se omogućilo zajednicama na prvoj crti da se prilagode promjenjivoj klimi. Na dnevnom redu je i podrška za pravednu tranziciju ekonomija s razvojnih putanja koje se temelje na ugljiku na čisti, zeleni i klimatski pozitivan rast temeljen na obnovljivoj energiji.

S obzirom na to da su naši ljudi minimalno pridonijeli emisijama ugljika koje su zagrijale planet i uzrokovale klimatske promjene, duboko je nepravedno da se moramo nositi s posljedicama prilagodbe novom načinu života. No, prilagodba je naša jedina nada za preživljavanje. Moramo težiti prosperitetu koji je otporan na klimatske promjene i ugljično neutralan.

Trošak prilagodbe stalno raste i procjenjuje se na stotine milijardi dolara godišnje. To je novac koji su naše vlade prisiljene preusmjeriti s pružanja osnovnih usluga kao što su zdravstvena zaštita i obrazovanje. To dodatno smanjuje naše proračunske alokacije za prijeko potreban gospodarski rast i razvoj. Ovi problemi temeljno destabiliziraju naš kontinent i svijet.

U međuvremenu, našem kontinentu potrebno je oko 1,3 bilijuna dolara godišnje kako bi se podržalo ranjive populacije i nadoknadilo gubitke i štete koje rutinski trpimo zbog klimatskih promjena. Također nam je potrebno klimatsko financiranje za opsežnu energetsku tranziciju koja će Afriku pretvoriti u supersilu obnovljive energije.

Zbog toga Afrika traži odgovarajuće i dostupno klimatsko financiranje te pravedan i jednak financijski sustav koji ne nagrađuje one koji zagađuju i ne kažnjava one koji ne zagađuju.

Prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Pariškom sporazumu iz 2015., razvijene zemlje imaju obvezu pružiti financijska sredstva zemljama u razvoju kako bi se prilagodile i ublažile klimatske izazove. Na COP28 u Dubaiju prošle godine, poseban dijalog o klimatskom financiranju bio je jedan od ishoda prve globalne procjene pod Pariškim sporazumom. Nažalost, u Bonnu je većina nesuglasica bila usredotočena na to kako nastaviti s ovim dijalogom koji je potreban za pojašnjenje novih ciljeva klimatskog financiranja.

Put do pravde

Iako naš kontinent ima najbolji potencijal za energiju Sunca i vjetra na svijetu, milijuni naših ljudi imaju ograničen ili potpuni nedostatak pristupa električnoj energiji. To je nepravda koja se mora hitno ispraviti.

Afričke zemlje, bogate neiskorištenim obnovljivim energetskim potencijalom, velikim nalazištima minerala ključnih za zelenu tranziciju, neiskorištenim obradivim zemljištem i prirodnim ponorima, imaju ogroman potencijal za otključavanje razvoja.

No, realizacija ovog potencijala ograničena je nedostatkom pravednog financiranja pod jednakim uvjetima. Zašto afričke zemlje plaćaju pet puta više za zaduživanje nego bogatije nacije? Zašto dopuštamo da percepcijski čimbenici rizika uzrokuju ovu nejednakost? To nas je ostavilo u začaranom krugu duga i otplate duga koji šteti ulaganju našeg kontinenta u zelenu tranziciju.

Za Afriku, klimatski pregovori trebali bi prije svega rješavati ove nepravde i pojačane klimatske učinke koji podrivaju naše ekonomske izglede. Moramo snažno zagovarati odgovarajuću podršku kako bismo otključali ogroman potencijal našeg kontinenta.

Teško je zamisliti osiguravanje klimatskog financiranja u mjeri u kojoj je Africi potrebno bez hitnih i opsežnih reformi međunarodnih financijskih institucija. Ove reforme su potrebne kako bi se ove institucije prilagodile svrsi. Samo opsežne reforme natjerat će ih da prioritiziraju afričke klimatske, energetske, adaptacijske i razvojne potrebe bez produbljivanja zaduženosti.

Na COP29 u studenom svijet bi trebao dogovoriti dugoročni financijski cilj – Novi kolektivni kvantificirani cilj. Međutim, minimalan napredak postignut u Bonnu izaziva zabrinutost. Ova nazadovanja sugeriraju da sve nacije moraju surađivati uz priznavanje preuzetih obveza prema klimatskim sporazumima.

Da bi uspješno pritisnule bogate nacije da ispune svoja obećanja, pan-afrički jedinstveni front je neophodan i hitan. Moramo stvoriti frontu u kojoj govorimo jednim jasnim glasom. Kolektivna moć ujedinjene Afrike jedini je put do klimatske pravde koja nam hitno treba.

Dobra vijest je da nismo sami na ovom putu. Našu poruku o klimatskom financiranju i klimatskoj pravdi dijele mnoge zemlje u razvoju i milijuni globalnih građana. Svi smo ujedinjeni u zahtjevu da veliki zagađivači prestanu blokirati napredak u klimatskim pregovorima i umjesto toga osiguraju financije koje će olakšati teret ljudima koji žive u stisci klimatskih promjena.

Zajedničkim radom, odlučnošću i vizijom mogli bismo preokrenuti situaciju na COP29 i proslaviti novu predanost klimatskom financiranju koja održava cilj ograničenja globalnog zagrijavanja na 1,5°C na životu i štiti one koji su sve više pogođeni učincima klimatskih promjena.

Zatvaranje financijskog jaza u zemljama u razvoju značajnim injekcijama javnih sredstava iz razvijenog svijeta bit će ključno za postizanje tranzicije i rasta potrebnog za ispunjavanje ciljeva iz Pariza i klimatske pravde. Također će osigurati mjeru klimatskih akcija potrebnih do 2030. i potom do 2050. za globalni cilj nulte emisije.