Bioplastika – rješenje ili novi problem?
Petrokemijska industrija tvrdi da je bioplastika sigurna zamjena za konvencionalnu plastiku. Dostupni podaci pokazuju da to baš i nije točno.
Plastika je svuda oko nas.
Od početka proizvodnje sredinom 20. stoljeća pa do 2017. u svijetu je ukupno proizvedeno 10 milijardi tona plastike.
U samim počecima, količina je bila relativno skromna; sredinom 1960-ih proizvodilo se 15 milijuna tona godišnje. Danas se približavamo godišnjoj količini od 500 milijuna tona.
Ako nastavimo istim tempom, do 2040. će količina proizvedene plastike rasti za oko 70 posto s obzirom na sadašnje količine.
Potpuno je jasno da to nije održivo; zatrpavanje okoliša pretjeranom količinom plastike već sada ima fatalne utjecaje na bioraznolikost, a dokazana i raširena prisutnost mikroplastike u hrani, vodi i ljudskom organizmu može dovesti do niza zdravstvenih komplikacija za ljude.
Sve ove podatke moguće je pronaći u recentnom istraživačkom izvještaju američke nevladine ekološke organizacije Beyond Plastics, čiji je rad posvećen upravo borbi protiv zagađenja plastikom.
U izvještaju iz srpnja 2024. ova se organizacija pozabavila temom tzv. bioplastike, kako bi odgovorila na pitanje može li ovaj relativno novi proizvod doista biti sigurno i održivo rješenje koje će zamijeniti postojeću, “običnu” plastiku.
U najkraćim crtama, odgovor je – ne može.
Što je zapravo bioplastika?
Prije nego dođemo do razloga zbog kojih bi “bioplastika” mogla biti jednako štetna kao i konvencionalna plastika, potrebno je pojasniti o čemu se zapravo radi.
Bioplastika, biorazgradiva plastika i plastika za kompostiranje su termini kojima se opisuju različiti plastični proizvodi koji su potpuno ili djelomično napravljeni od biljnog materijala. Međutim, iako je biomasa temeljna sirovina za proizvodnju ove vrste plastike, u proizvodnom procesu se i dalje koriste brojne kemikalije čije unošenje u okoliš može imati štetne posljedice.
“Nedavna istraživanja o sigurnosti bioplastike nisu obećavajuća. Pokazuju da neke vrste bioplastike mogu biti čak i toksičnije od konvencionalne plastike jer sastav proizvoda sadrži nove, neidentificirane kemikalije. Istovremeno, istraživanja također pokazuju da sastav nekih vrsta bioplastike nije toksičan te da sastavi unutar određene vrste materijala mogu značajno varirati. Poznavanje kemijskog sastava određene bioplastike potrebno je za procjenu njezinih potencijalnih utjecaja na okoliš i ljudsko zdravlje, ali proizvođači te informacije strogo čuvaju”, navodi se u izvještaju organizacije Beyond Plastics uz zaključak:
“Termin bioplastika sije pomutnju, a u nekim slučajevima služi namjernom greenwashingu, zbog čega je teško sa sigurnošću znati je li određeni proizvod doista bolji za okoliš”.
Kako kompostirati bioplastiku?
Dodatni problem predstavlja obmanjujuća priroda tvrdnje da se radi o vrsti plastike koju je moguće kompostirati. To uglavnom nije točno; samo neke vrste bioplastike doista se mogu kompostirati, ali ne u kućnim kompostanama, već isključivo u modernijim industrijskim postrojenjima za kompostiranje. Međutim, neka takva postrojenja u SAD-u ipak odbijaju prihvatiti tzv. plastiku za kompostiranje, jer strahuju od zagađenja proizvedenog komposta mikroplastikom.
Na koncu, u izvještaju se ističe da je tzv. bioplastika još uvijek relativno novi proizvod pa ne postoji regulacija koja bi nametnula standarde sigurnosti u proizvodnji. Najutjecajniji akteri ove tržišne niše još uvijek su cehovska udruženja proizvođačkih firmi, dakle lobisti koji promiču interese proizvođača plastike. Primjerice, u SAD-u u odboru tijela koje izdaje certifikate kojima se potvrđuje da je proizvod napravljen od “plastike za kompostiranje” sjede predstavnici petrokemijskih giganata kao što su BASF, Eastman Chemical Company, TotalEnergies Corbion i Danimer Scientific.
“Ukratko, bioplastika dolazi s mnogim izazovima. Iako industrije plastike i pakiranja forsiraju priču o zamjeni jedne vrste plastike drugom, to bi bilo kratkovidno. Najbolja opcija je potpuno zaustaviti proizvodnju jednokratne plastike svih vrsta, bilo da je konvencionalno proizvedena ili napravljena od biljnih materijala”, smatraju u organizaciji Beyond Plastics.
Jednokratnu plastiku treba zabraniti što prije
Međunarodna zagovaračka kampanja za zabranu jednokratne plastike traje već desetljećima, a rezultati pristižu vrlo sporo. Nedavno smo tome mogli svjedočiti na primjeru Europske unije, čiji su politički lideri nedavno napokon uspjeli postići dogovor o zabrani jednokratne plastike, da bi u propisu kojim se to regulira ostavili jednu ogromnu rupu: i dalje će biti dozvoljeno korištenje tzv. kompozitne ambalaže, koja sadrži određeni udio plastike i jednako je komplicirana za zbrinjavanje kao i obična plastična ambalaža.
Međutim, iz organizacije Beyond Plastics smatraju da alternative nema. Ističu nužnost potpune zabrane korištenja jednokratne plastike te uvođenja ambalaže koja se može ponovno koristiti (posebno za pakiranje hrane). Štoviše, ističe kako studije slučaja pokazuju da takav pristup poduzetnicima u konačnici štedi novac.
“Eliminacija jednokratne plastike, zamjena plastike sustavom za višekratnu upotrebu ili dopunjavanje, ili zamjena plastike održivijim proizvodom od papira ili kartona bi morali biti razmotreni prije nego što se posegne za bioplastikom. Kada je plastika doista nužna i ne može se eliminirati, polimeri na biološkoj bazi ponekad mogu biti poželjniji zbog razarajućih učinaka plastike proizvedene iz fosilnih goriva na okoliš, ljudsko zdravlje i okolišnu pravdu, ali to treba procijeniti za svaki pojedini slučaj te zahtijeva objavu cjelokupnog kemijskog sastava proizvoda”, navodi se u izvještaju.