Kako je Danska uvjerila poljoprivrednike da prihvate porez na emisije stakleničkih plinova

Diljem Europe zadnjih smo mjeseci gledali prosvjede poljoprivrednika, potaknute između ostalog bijesom zbog pokušaja da se njihov proizvodni proces regulacijom usmjeri prema većoj okolišnoj održivosti. Uslijed svega toga, u Danskoj su se odvijali pregovori između predstavnika poljoprivrednika, ekoloških aktivista i države.

Usklađivanje stavova trajalo je mjesecima, ali na koncu je uspjelo: Danska će uskoro postati prva država svijeta koja će oporezivati poljoprivredni sektor na osnovu količine proizvedenih stakleničkih plinova. Uvođenje novog poreza prihvatili su svi sudionici pregovora, uključujući i predstavnike danskih stočara, dakle skupine koju nova regulacija najviše opterećuje.

Kako je Danskoj uspjelo postići kompromis oko tako teške teme? Zbog čega su danski političari bili uspješniji od svojih kolega u drugim europskim državama, gdje su pokušaji uvođenja manje ambicioznih klimatskih politika naišli na žestok otpor?

Razgovorima do kompromisa

Za početak, treba istaknuti dobro osmišljen i vođen proces. Danske vlasti bile su dovoljno zrele da posjednu sve zainteresirane strane za isti stol, saslušaju njihove argumente i pronađu rješenje s kojim svi mogu živjeti. Redoviti sastanci održavani su tijekom pet mjeseci, prije nego je postignut kompromisni dogovor.

U razgovorima su sudjelovali predstavnici poljoprivredne industrije, organizacija čiji je rad posvećen očuvanju klime i okoliša te danske države. Danski mediji ovaj su format prozvali “Zelenim tripartitom”. Sastancima je predsjedao Henrik Dam Kristensen, ugledni danski političar, socijaldemokrat koji se iz aktivnog bavljenja politikom povukao 2022. Prije toga bio je predsjednik parlamenta.

Danskim poljoprivrednicima je prihvaćanje poreza zasigurno olakšala činjenica da će se porezno opterećenje uvoditi postepeno, a mnogi će ga poljoprivrednici moći sasvim izbjeći ako uspiju inovacijama u proizvodnji smanjiti emisije stakleničkih plinova (posebno metana i dušikovog oksida, stakleničkih plinova koje u velikoj mjeri generira upravo poljoprivredna industrija, a koji u atmosferi zadržavaju znatno više topline nego najrašireniji staklenički plin, ugljični dioksid).

Postoje različiti načini na koje se to može napraviti, npr. većim korištenjem obnovljivih izvora energije, drugačijom prehranom stoke, što može smanjiti količinu metana koji nastaje u probavnim sustavima preživača, ili promjenama u načinu uporabe zemljišta, čime se (barem u slučaju Danske) omogućuje obnavljanje močvarnih područja koja mogu pohraniti velike količine ugljika.

Dio dogovora o novom porezu odnosi se upravo na poticanje održivije uporabe zemljišta. Danske vlasti pristale su poljoprivrednicima plaćati poticaje za obnovu prirode; ako poljoprivrednici odluče da dio svoje zemlje neće koristiti za proizvodnju, država će im to financirati. U tu svrhu bit će formiran fond za isplatu poticaja poljoprivrednicima u koji će danska država uložiti oko 5,3 milijarde eura (40 milijardi danskih kruna).

“Farmer u Danskoj u budućnosti neće biti samo poljoprivrednik, već će zapravo biti upravitelj zemljišta i imat će neka područja koja će biti tradicionalna poljoprivredna zemljišta, šume i možda močvare. Tako će imati portfelj različitih vrsta zemljišta u svom posjedu koja će sva generirati neki prihod”, tumači u izjavi za Carbon Brief Martin Kristian Brauer, glavni ekonomist Danskog vijeća za poljoprivredu i hranu, najveće organizacije koja okuplja danske poljoprivrednike.

Realnost problema

Brauer kaže da nije bilo lako postići kompromis oko novog poljoprivrednog poreza te ističe kako u Danskoj još uvijek ima stočara koji se ne slažu s onim što je dogovoreno. Međutim, većina prihvaća realnost; poljoprivredni sektor odgovoran je za oko 28 posto danskih emisija stakleničkih plinova (veći utjecaj ima jedino energetska industrija) pa Danska ne može ostvariti svoje klimatske ciljeve bez smanjenja tih emisija. Cilj je do 2030. smanjiti emisije za 70 posto s obzirom na razine iz 1990. godine.

Važno je istaknuti i da su danski poljoprivrednici dobro educirani o klimatskim promjenama i njihovim posljedicama. Shvaćaju da se radi o problemu čije se rješavanje ne može izbjeći, jer će u suprotnom uzgoj hrane trpjeti sve veću štetu od porasta globalne temperature i posljedičnog povećanja učestalosti ekstremnih vremenskih pojava, kao i od porasta razine mora.

A tu je i problem nestanka bioraznolikosti, neraskidivo povezan s klimatskim promjenama, koji je s poljoprivrednom proizvodnjom u svojevrsnoj povratnoj sprezi; suvremena poljoprivreda značajno doprinosi gubitku bioraznolikosti, a gubitak bioraznolikosti dovodi do smanjenja poljoprivrednih prinosa te u budućnosti potencijalno ugrožava našu sposobnost da proizvedemo dovoljno hrane da bi prehranili čitavu svjetsku populaciju.

“Po putu smo imali par kriza. To je tako. Jedino što je tijekom pregovora izgledalo još teže su posljedice koje će nastati ako se ne budemo mogli dogovoriti. Zbog toga sam sretan što smo uspjeli”, izjavio je nakon postignutog dogovora predsjednik Danskog vijeća za poljoprivredu i hranu Søren Søndergaard [Copenhagen Post].

Temelj za cjelovito rješenje umjesto parcijalnih mjera

Na koncu, pregovori su bili uspješni jer su sve tri strane prihvatile da je dogovor nužan i da se kompromis mora postići. To uključuje i dansku državu, koja nije tvrdoglavo inzistirala na parcijalnoj mjeri, poput jednostavnog uvođenja novog poreza.

Danski političari shvatili su da se mora razgovarati o širem setu javnih politika, koje će istovremeno doprinositi cilju smanjenja stakleničkih plinova i pomoći poljoprivrednicima da se prilagode na novi način proizvodnje, rada i razmišljanja.

Tekst postignutog sporazuma stoga ne predstavlja samo dogovor o uvođenju novog poreza. U njemu stoji da je cilj “stvoriti bazu za dugoročnu transformaciju i povijesnu reorganizaciju upravljanja zemljištem i proizvodnjom hrane u Danskoj”.

Novi porez stoga je samo dio mjera koje će se poduzeti da se ostvare zacrtani ciljevi.

Osim što će se dio poljoprivrednog zemljišta prenamijeniti kako bi se na njemu obnovila raskrčena priroda, danska država je preuzela obvezu zasaditi 250 tisuća hektara novih šuma i zaštititi 140 tisuća hektara močvarnih područja do 2045. godine. Provodit će se i mjere za smanjenje korištenje dušičnih gnojiva, s ciljem zaštite danskih rijeka i obalnih voda.

Poticat će se i proizvodnja obnovljive energije u poljoprivrednom sektoru, kao i druge tehnološke inovacije koje mogu doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova.

Drugim riječima, Danska je uspjela postići dogovor s poljoprivrednicima i izbjeći prosvjede protiv klimatskih politika zato što su problem promatrali cjelovito, omogućili su raspravu u kojoj su sve zainteresirane strane dobile priliku da iznesu svoje argumente i pojasne što ih brine te tako stvorili prostor za politički dogovor koji će državi omogućiti ispunjenje preuzetih klimatskih ciljeva, a poljoprivrednicima olakšati planiranje budućnosti tako što će im pomoći da transformiraju svoj način proizvodnje i učine ga održivijim.

Kao i kod većine stvari koje se tiču rješavanja problema klimatske krize, pokazalo se da je ključ u dugoročnom planiranju i razmišljanju.