Olimpijske igre u doba klimatske krize

Toplinski val koji je početkom tjedna zahvatio Pariz i ostale francuske gradove natjerao je sportaše koji sudjeluju na Olimpijskim igrama da se za svoje medalje natječu u poprilično ekstremnim uvjetima.

Temperatura se ovih dana u većini olimpijskih gradova kretala od 34 do 38 °C, dok su u djelu gradova na jugu noćne temperature ostale iznad 25 °C. Kratko razdoblje vrućine, upozorili su početkom tjedna iz državne meteorološke službe Meteo-France, opasno je za ranjivo stanovništvo, one koji rade na otvorenom te one koji se bave fizičkim aktivnostima, što su svakako olimpijski sportaši (1, 2).

Dio njih, poput jedriličara na jugu Francuske gdje su temperature u utorak dosegle 41 °C, nosili su hladne prsluke kako bi se ohladili. Konjički timovi koji se natječu u okolici Pariza svoje su konje polijevali hladnom vodom te ih držali u hladu. Tenisači su pak negodovali zbog nedostatka hladne vode za vrijeme igre, dok se jedna američka gimnastičarka požalila na nepostojanje klime u autobusu. Na odbojkaškom igralištu u blizini Eiffelovog tornja volonteri su prskali gledatelje s hladnom parom (1, 2).

Visoke temperature za vrijeme Olimpijskih igara tema je o kojoj se, i prije njihova službenog početka, naveliko pričalo.

O njoj su često u javnosti govorili i sami sportaši koji na ove igre dolaze s iskustvom onih prošlogodišnjih. Naime, Olimpijske igre u Tokiju 2021. bile su najtoplije u povijesti, a obilježile su ih temperature koje su se penjale iznad 34 °C i vlaga koja je ponekad dosezala gotovo 70 posto, što je dovelo do brojnih zdravstvenih rizika za one koji su se natjecali.

Topliji svijet, topliji Pariz

Zadnje Olimpijske igre u Parizu su se održale točno prije sto godina, 1924. godine.

Svijet je tada emitirao znatno manje stakleničkih plinova. Razina CO2 u atmosferi na globalnoj razini za vrijeme zadnjih pariških Olimpijskih igara iznosila je oko 305 dijelova na milijun (ppm). Danas je 419 ppm, što je povećanje od skoro 40 posto. U odnosu na 1924. godinu, prosječna temperatura u glavnom gradu Francuske u periodu održavanja ljetnih OI porasla je za 3,1 °C, a godišnja za 1,8 °C.

Podaci su to koji se mogu naći u izvješću naziva “Vatreni prstenovi” koje su napisali klimatski znanstvenici i fiziolozi sa Sveučilišta Portsmouth u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Ekstremne vrućine postale su mnogo češće u Parizu otkako je grad posljednji put bio domaćin Olimpijskih igara.

Kako se navodi u izvješću,  godine 1924. bilo je 29 toplih dana, s maksimalnim temperaturama od 25 stupnja ili više te dva jako topla dana, kada su temperature dosezale 30 °C ili više. Statistika od prošle godine jasno potvrđuje kako se klima mijenja; lani je u Parizu bilo  86 toplih dana i 26 jako topla dana.

Vrućina u Parizu dodatno je pojačana efektom “urbanog toplinskog otoka” karakterističnog za gradove zahvaljujući betonu i asfaltu koji apsorbiraju više topline nego zelenilo u ruralnim područjima.

Koliko visoke temperature mogu biti opasne možda najbolje govori podatak da su ekstremne vrućine u kolovozu 2003. godine u Francuskoj ubile 15.000 ljudi, uključujući njih 735 u Parizu.  Studija iz 2016. zaključila je da je većina smrtnih slučajeva zbog toplinskog vala 2003. u Parizu rezultat ljudskog utjecaja na klimu (BBC).

Klimatske promjene počele su se sve više odražavati na sportska natjecanja. Zbog toga je u predgovoru nedavno objavljenog izvješća predsjednik Svjetske atletske organizacije Lord Sebastien Coe napisao da bi se rast globalnih temperatura trebao promatrati kao “egzistencijalna prijetnja sportu”.

Utjecaj na sportaše

Najugroženiji su, dakako, sami sportaši. Prema studiji British Medical Journala, oko 1 od 100 natjecatelja patio je od bolesti povezanih s vrućinom tijekom Olimpijskih igara u Tokiju.

Na primjer, tenisačice Zarina Diyas i Paula Badosa odustale su usred meča zbog iscrpljenosti od vrućine, a Badosa je s terena odvedena u invalidskim kolicima. Rusu Danilu Medvedevu u četvrtfinalu bila su potrebna dva medicinska prekida meča, a suca je na tom meču upitao tko će preuzeti odgovornost ako umre na vrućini.  Tenisač je nakon utakmice rekao kako nije mogao disati te je osjećao mrak u očima. Zbog vrućine, vlage i ustajalog zraka, srpski tenisač Novak Đoković je rekao kako su uvjeti na Olimpijskim igrama u Tokiju bili teži od bilo čega što je doživio u 20-godišnjoj karijeri. Ruska streličarka Svetlana Gomboeva liječena je zbog toplinske iscrpljenosti, a odbojkaši na pijesku rekli su da je pijesak bio gotovo prevruć da bi se na njemu moglo stajati (The Guardian).

Vrućina i vlaga znatno utječu na izvedbu sportaša te na mogućnost zdravstvenih rizika kao što su opekline od sunca, toplinski grčevi te toplinski udar.

Mike Tipton, koautor izvješća “Vatreni prstenovi” i profesor fiziologije na Laboratoriju za ekstremna okruženja Sveučilišta u Portsmouthu u Velikoj Britaniji, za BBC kaže kako uz rast temperatura dolazi do smanjenja performansi.

“Toplina otežava protok krvi u crijevima i dovodi do pretjeranog znojenja, što može uzrokovati dehidraciju, grčeve, iscrpljenost i nesvjesticu. Mišićni glikogen, pohranjeni oblik glukoze u tijelu, troši se brže kada je vruće, što smanjuje izdržljivost. Vrućina mijenja vašu kognitivnu funkciju u smislu donošenja složenih odluka, čini vas razdražljivim i uznemirenim, smanjuje motivaciju i raspoloženje”, kaže.

Mjere prilagodbe

Vrućina utječe i na raspored Olimpijskih igara pa se tako događaji koji se odvijaju na otvorenom, poput triatlona i maratona, počinju rano ujutro kako bi se izbjegao najtopliji dio dana. Organizatori su procijenili rizik za svaki sport te postavili ograničenja u kojima se igra ne može nastaviti ako se pređu određeni temperaturni pragovi.

S ciljem smanjenja ugljičnog otiska cijele sportske manifestacije, u Olimpijskom selu u kojem boravi 10.000 sportaša nisu postavljeni klima uređaji već se prostori hlade geotermalnim sustavom. Ipak, sportskim je timovima ostavljena mogućnost da o svom trošku naruče prijenosne klima-uređaje koji bi bili instalirani u sobama njihovih sportaša za vrijeme trajanja Igara.

Prije početka natjecanja, u Olimpijskom selu posađeno je preko 9000 stabala kako bi se osiguralo prirodno hlađenje (BBC).

Zaštita od vrućine i dehidracije nije potrebna samo sportašima, već i posjetiteljima. Željeznički i metro operater na području Pariza ovih dana je distribuirao 2,5 milijuna spremnika vode na više od 70 željezničkih postaja i drugih stanica u svojoj mreži, kao i na autobusnim postajama. Osim toga, oko 300 dodatnih fontana postavljeno je diljem Pariza kako bi posjetitelji osvježili i izbjegli dehidraciju (1, 2).