Sadnja šuma – klimatska akcija koja se može pretvoriti u nalijevanje kerozina na vatru

Sjevernom hemisferom ovih dana haraju šumski požari – kako u Sibiru, tako i u Europi te u Sjevernoj Americi. Postapokaliptične scene izgorjele stoljetne šume na Biokovu neće biti jedine takve zabilježene u Hrvatskoj ove sezone. Požare najčešće uzrokuje čovjek, premda manji dio nastaje kombinacijom prirodnih faktora. I sami požari su prirodna pojava, poučit će nas vatrogasci, kojom se uklanja višak gorive mase iz šuma te se sprječavaju veći i razorniji požari u budućnosti. Učinkovitom protupožarnom zaštitom, ljudi su na neki način spriječili šume da se riješe viška goriva.

Međutim, čovjek je svojim utjecajem na klimu već učinio puno, puno više: požarne sezone sve su dulje zbog visokih temperatura, koje pritom isušuju tlo, a grmljavinsko nevrijeme u stanju je započeti požare u područjima daleko od čovjekove ruke.

Šumski požari u obalnom dijelu Hrvatske tijekom ljetnih mjeseci često poprimaju katastrofalne razmjere. Uništavaju šume i poljoprivredna zemljišta, a nerijetko ugrožavaju naseljena mjesta i ljudske živote, piše Državni hidrometeorološki zavod u Osmom nacionalnom izvješću Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), objavljenom lani. Uvjeti za nastanak i širenje požara raslinja uslijed klimatskih promjena postaju sve povoljniji, čak i u područjima koja nekada nisu bila toliko ugrožena od požara raslinja.

Za procjenu meteorološke opasnosti od požara raslinja globalno se koristi kanadski model Canadian Forest Fire Weather Index, a sezonska žestina (SSR) posljednja je komponenta kanadskog modela i koristi se kao pokazatelj potencijalne sezonske meteorološke opasnosti od požara raslinja.

Iz prostorne razdiobe srednje sezonske žestine tijekom požarne sezone koja traje od 1. lipnja do 30. rujna u razdoblju 1991.-2020. vidi se da je u Hrvatskoj najugroženije područje od požara raslinja Dalmacija. Razlog tome su dugotrajna sušna razdoblja tijekom ljetnih mjeseci, praćena visokim temperaturama zraka, kao i lako zapaljiv mediteranski biljni pokrov.

“Karta anomalije SSR-a ukazuje nam na znatan porast SSR-a u novijem klimatološkom razdoblju 1991-2020 u odnosu na starije klimatološko razdoblje 1961-1990. Porast je intenzivniji u sjevernom dijelu Jadrana i u kontinentalnom dijelu zemlje, a u kontinentalnom dijelu zemlje mjestimice je u prosjeku došlo do dvostrukog povećanja SSR-a tijekom novijeg klimatološkog razdoblja u odnosu na starije”, piše u izvještaju.

Zombi požari

Tema požara teško će biti zaobiđena i u jednom nacionalnom ili nadnacionalnom mitigacijskom dokumentu. Požari ne haraju samo u toplim dijelovima svijeta, kao što je Mediteran, već i za ovo doba godine hladnijem sjeveru. Vatrogasci ondje tvrde da su posljednjih godina suočeni s novom vrstom gotovo neugasivog podzemnog požara, kojeg nazivaju zombi požarom. On izbija kada se zapali treset, organski sloj nastao razgradnjom mahovina, trave i stabala u močvarama hladnih predjela – u Kanadi, Aljasci, Sibiru i na sjeveru Europe. Gore i do pet metara pod zemljom.

Dok je stajao pored jednog takvog sibirskog požara koji tinja već petu godinu, Grigorij Kuksin, raniji suradnik Greenpeacea i stručnjak nevladine organizacije koja se bavi prevencijom požara, tvrdi da im je uzrok upravo zagrijavanje klime.

“Klasičan šumski požar traje nekoliko sati do dana, dok požar treseta može trajati nekoliko mjeseci, obično do sredine zime. Ovdje požar vidljivo gori već pet godina… Klimatske promjene su dovele do pada razina podzemnih voda, a suša je jako smanjila razine vode u rijekama. I sada imamo požare u područjima koja nisu gorjela ranije”, kazao je Kuksin AFP-u prije tri godine.

Emisije požara su goleme i to izaziva zabrinutost da bi se šume sjevera mogle transformirati iz ugljičnog odvoda u neto emitera CO2. Naime, ruski istraživači upozoravaju da su emisije ugljika od požara visokog intenziteta – onih koji nastaju kada su vremenski uvjeti vrući, suhi i vjetroviti – više nego udvostručene od 2000. godine. Ovisno o sezoni, sibirske šume doprinose ukupnom ugljičnom otisku Rusije, četvrtog globalnog emitera, između 5 i čak 20 posto.

Zašto saditi šume?

U tom kontekstu, nije na odmet zapitati se – trebamo li uopće saditi šume? Ova metoda “odvoda” CO2 iz atmosfere vrlo je popularna ne samo zato što je prirodna i zato što poboljšava kvalitetu života, već i zato što stabla snižavaju lokalnu temperaturu i neusporedivo su jeftinija od bilo kakvih postrojenja za sekvestraciju ugljika. Uz rast boja stabala, dolazi i do povećanja bioraznolikosti, bolje kontrole poplava, poboljšanja kvalitete tla, vode i zraka (Harper et al. 2018). No, kao što smo i ranije naglašavali vezano za offset ugljika sadnjom šuma, puno toga može poći po zlu – od otimačine tla do greenwashinga prljavih industrija. Zaštita šuma presudna je za uspjeh takvog offseta, a to nije jeftin sport.

Ako se ne izvede kako treba, upozoravaju znanstvenici u časopisu Environmental Chemistry Letters, sadnja šuma može se negativno odraziti na klimu.

“Šume se suočavaju s rizicima od prirodnih katastrofa kao što su požari, suše i bolesti, kao i od ljudskih aktivnosti poput krčenja šuma, što može ugroziti integritet skladištenja ugljika. Za razliku od skladištenja u geološkim formacijama, biogeno skladištenje ima mnogo kraći životni vijek, zbog čega je važno zaštititi šume i upravljati njima na održiv način (Fuss et al. 2018). Nadalje, projekti pošumljavanja zahtijevaju značajne količine zemljišta, koje se mogu natjecati s drugim načinima korištenja zemljišta”, navode oni.

Nadalje, crnogorične šume, one na visokim geografskim širinama, zapravo mogu ubrzati lokalno zagrijavanje i gubitak ledenog i snježnog pokrivača, zbog smanjenja albedo efekta. Zato su tropska područja prikladnija za takve projekte.

Uklanjanje lako zapaljive biomase, odnosno oboljelih ili vjetrom oborenih stabala i drugog raslinja, može pomoći u sprječavanju budućih požara. Pored preventivnih požara koji su vatrogasna mjera, no ipak emitiraju ugljik u obliku dima, postoji i opcija transformacije u biougljen ili drveni ugljen. On se dobiva pirolizom, gorenjem bez prisutnosti kisika, nakon koje ostaje lagani crni ostatak, koji se sastoji od ugljika i pepela. Takav ugljik je stabilan, a pohranjen u zemlji može obogatiti tlo.

Zdravlje šuma je važno

Odjel za energiju i zaštitu okoliša savezne države Connecticut nabraja više aktivnih pristupa upravljanju šumama, a koji promiču zdravlje šuma, otpornost i zadržavanje ugljika.

Jedna mjera je produljene rotacije, odnosno povećanje vremena između sječe kako bi se uzgojila veća stabla. Druga je prorjeđivanje radi poboljšanja rasta preostalih stabala. Ova mjera smanjuje konkurenciju za svjetlost i druge resurse. Poboljšanje strukturne složenosti obično se postiže oponašanjem prirodne raznolikosti u rasporedu, veličini, starosti i razmaku između stabala. Pritom naglašavaju važnost zadržavanja starih stabala, kao i regeneraciju šume kroz povećanje udjela mlađih starosnih klasa.

Među ostalim, tu je i povećanje raznolikosti vrsta. Kao i sa strukturnom složenošću, raznolikost vrsta promiče zdravlje šuma, otpornost i prilagodljivost. Može povećati zalihe ugljika i druge funkcije šuma jer se više niša popunjava i funkcionalna raznolikost sastojine poboljšava.

Očuvanje kroz ljudski oprez

Sprječavanje požara zahtjevan je zadatak u našoj zemlji, budući da se gotovo polovica kopna nalazi pod šumama. U Hrvatskoj se protupožarna zaštita provodi sukladno Strategiji prilagodbe RH klimatskih promjena. Glavni odgovorni su Ministarstvo unutrašnjih poslova, vatrogasna zajednica, DHMZ, Hrvatske šume, Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne ustanove za zaštićena područja na nacionalnom i županijskom nivou.

Predstavnici vatrogasaca i prognostičara počeli su se sastajati davno prije početka požarne sezone, a sredinom lipnja s radom je počelo i Operativno vatrogasno zapovjedništvo (OVZ) Republike Hrvatske. Tom prilikom rečeno je kako je Vlada RH kroz bespovratna sredstva iz EU projekata uložila u opremu, tehniku i ljudstvo 600 milijuna eura za razvoj vatrogastva i drugih sastavnica sustava zaštite od požara. Kroz nekoliko godina, nabavit će se dva nova protupožarna zrakoplova Canadair u vrijednosti 100 milijuna eura.

Instaliran je videonadzor u vrijednosti od 1,4 milijuna eura, čime se broj kamera u šumama županija najriskantnijim za požar popeo na 220. U ovoj godini odobreno je zapošljavanje 1131 sezonskih vatrogasaca te 27 domicilnih vatrogasaca.

Kod gašenja, iznimno je važno i poznavanje obilježja goriva – njegove mogućnosti odgode zapaljivosti, trajanja gorenja i sadržaj vlage, u čemu pomažu podaci koje prikuplja DHMZ.

Mnogi dionici protupožarne zaštite krenuli su i u kampanje informiranja javnosti. Naime, oko 90 % svih vatrogasnih intervencija vezanih za vatru u šumama moglo bi se izbjeći da ljudi više brinu o svojim postupcima u prirodi. Među glavnim uzrocima šumskih požara su opušci cigareta te predmeti poput odbačenog stakla ili izgubljenog upaljača. Posebno su opasni neugašen plamen te iskrenje kod rada strojeva. Apelira se na građane i da prijave požar čim ga primijete, vatrogascima na 193 ili Centru 112.

U 2023. godini u 3013 požara raslinja izgorjelo je više od pet tisuća hektara. Visoke temperature ove godine izazivaju bojazan da bi se mogla ponoviti, ako ne i premašiti lanjska požarne sezona, koja je na vrhuncu upravo u kolovozu. Godišnji prirast drvne zalihe u Hrvatskoj iznosi 10,1 milijuna kubičnih metara godišnje, što šume čini važnim odvodom ugljika. Pustiti ih da se pretvore u dim i pepeo nije gubitak samo za stanovništvo koje promatra kako stabla proždire plamen, već novi spremnik kerozina za ostale šumske ekosustave kroz doprinos zagrijavanju cijele planete.