Može li naftna kompanija biti kriva za ubojstvo (sve manje) prirodnom katastrofom?

Kako vrijeme i klimatska kriza odmiču, tužbe protiv naftnih kompanija postaju sve raznovrsnije – ovisno o gubicima nastalim zaoštravanjem vremenskih ekstrema. Među nedavnim slučajevima našla se i optužba za ubojstvo iz nehaja. Tri nevladine organizacije i osmero građana koji su preživjeli klimatske katastrofe proljetos su u Parizu tužili Total za nehotično ubojstvo, čime su postali prvi tužitelji za ovo kazneno djelo protiv naftaša.

Pojedinci među tužiteljima izgubili su članove obitelji u katastrofama poput oluje Alex 2020. godine, kada se na okolicu Nice u samo jednom danu sručila količina kiše uobičajena za polugodišnje razdoblje. Poplave su uništile čitava naselja i pristupne ceste zbog čega se stanovnicima nije moglo pomoći.

Francusku kompaniju, šestu u svijetu po emisijama stakleničkih plinova, terete zato što širi proizvodnju nafte i plina unatoč spoznajama o smrtonosnim posljedicama klimatskih promjena. Time namjerno ugrožava živote, navodi se u tužbi. Kao jedan od dokaza nude izvještaj sa godišnje skupštine Totala iz 2023. godine. Upravni odbor je čak pozvao svoje dioničare da glasaju protiv rezolucije o usklađivanju emisija TotalEnergiesa s Pariškim sporazumom. Ova ključna rezolucija je odbačena od strane 70% dioničara, argumentiraju tužitelji.

Odgovornima smatraju čelnika kompanije Patricka Pouyannéa, upravni odbor i glavne dioničare, uključujući Blackrock i Norges Bank. Osim za namjerno ugrožavanje života drugih i nehotično ubojstvo, terete ih i za zanemarivanje rješavanja katastrofe i uništavanje biološke raznolikosti. Cilj im je, navode, zaustavljanje ekspanzije naftnih operacija i zaustavljanje globocida, odnosno uništenja biosfere. Termin “globocid” skovao je njemački filozof i mislilac apokalipse Günther Stern alias Anders (1902.-1992.) kako bi označio istrebljenje ljudi atomskom bombom.

I moguće je da Total neće biti jedini kojemu se na teret stavljaju već ugašeni ljudski životi.

Problem atribucije

Ipak, za razliku od mjerenja srednje temperature zraka ili širine i debljine polarnoga leda, pripisivanje ekstremnih vremenskih uvjeta zagrijavanju klime manje je egzaktno i nedvosmisleno, a time i teže dokazivo na sudovima. Iako iskustveno znamo da je vreo zrak preduvjet raznih ekstrema – od suša, preko poplava, požara do leda i uragana, čovječanstvo raspolaže s malo vjerodostojnih podataka o tim događajima u prošlosti, govorimo li o čitavoj planeti. Više je razloga za to.

Jedan je taj što satelitski nadzor Zemaljske kugle imamo tek u zadnjih nekoliko desetljeća. Pa ako se nevrijeme i zbivalo negdje nasred Pacifika, daleko od naseljenih područja, ono je lako prolazilo ispod radara, odnosno daleko od našeg fokusa usmjerenog prema kontinentima i otočjima svijeta. Prije satelita nismo imali pojma o broju i intenzitetu ekstremnih vremenskih događaja na udaljenim područjima, premda smo raspolagali dugogodišnjim podacima o globalnoj temperaturi ili razinama CO2 u atmosferi.

Zato su kod ove parnice angažirani istraživači iz polja znanosti atribucije, grane stare niti 20 godina. Ona se bavi utvrđivanjem veze između toplijih temperatura te učestalosti i intenziteta ekstremnih vremenskih uvjeta i od samih početaka je prepoznata kao vrlo važna za klimatsku litigaciju. Međutim, ovi znanstvenici još nisu dobili priliku govoriti na sudu.

Otto: Napredak računalne snage dovodi do sve preciznijih rezultata

Klimatologinja Fredi Otto, jedna od vodećih svjetskih istraživača klimatske atribucije i viša je predavačica na Grantham Institutu za klimatske znanosti na Imperial Collegeu u Londonu. Tvrdi da je danas ipak moguće s većom sigurnošću reći koliko rast temperatura utječe na toplinske valove ili uragane, prenosi Lever News. Zato i u nekim američkim državama, od Oregona do Teksasa, odvjetnici razmatraju pokretanje tužbi za klimatsko ubojstvo.

Otto je 2015. osnovala grupu međunarodnih znanstvenika nazvanu World Weather Attribution, koja kvantificira kako klimatske promjene utječu na intenzitet i vjerojatnost katastrofa gotovo u stvarnom vremenu, zaobilazeći dugotrajan akademski proces koji obično traje godinama. Većina studija provodi se brzo, neposredno nakon ekstremnih vremenskih događaja – ili čak dok se još uvijek događaju. Do danas su napravili oko 50 studija atribucije o toplinskim valovima, ekstremnim kišama, sušama, poplavama, požarima i hladnim valovima širom svijeta.

Napredak u računalnoj snazi, tvrdi Otto, povećao je točnost i preciznost klimatskih modela te olakšao njihovo kombiniranje, povećavajući povjerenje u njihove rezultate.

“Prije nekoliko godina, mnogi su ljudi još uvijek mislili da je to neizvjesno”, kaže ona, “i mislim da se to promijenilo.”

U skladu s tim, WWA u svojim studijama za pojedine toplinske udare navodi da bi bili “praktički nemogući” bez promjene klime, jer su, među ostalim, “ekstremni do te mjere da su daleko izvan raspona povijesno zabilježenih temperatura”. Radi se o prilično odrješitom jeziku. Nadalje, za recentni toplinski val na Mediteranu u srpnju ove godine također navode da se “ne bi se dogodio bez klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem”.

Sudovima je trebalo vremena da usvoje DNK kao dokaz

Delta Merner, vodeća znanstvenica za klimatske parnice u  američkoj Uniji zabrinutih znanstvenika, koja razvija znanstvene dokaze za podršku pravnim slučajevima protiv naftaša, podsjeća kako sudnice često zaostaju za znanošću. Trebalo je, naime, mnogo godina da se DNK dokazi uvedu u kaznene slučajeve.

“Znanstvena zajednica mora razmišljati o potrebama pravne zajednice,” kaže Merner, “postavljajući relevantna pitanja na vrijeme kako bi bila značajna za sudske slučajeve.”

I zato se sve veći broj znanstvenika bavi prikupljanjem dokaza za ovakve vrste pravnih argumenata. Godine 2017., Mernerovi kolege koristili su atribucijsku analizu kako bi utvrdili da je 90 kompanija doprinijelo s više od polovice ukupnog globalnog porasta temperature. Pritom je više od polovice tih emisija proizvedeno je nakon 1986. godine, što je period “u kojem su klimatski rizici sagorijevanja fosilnih goriva bili dobro utvrđeni”.

Merner je prošle godine objavila rad u kojem je otkrila da su emisije sličnog popisa fosilnih kompanija odgovorne za više od trećine ukupne površine spaljene u šumskim požarima u Sjevernoj Americi. To je ekvivalent površini čitave države Maine, koja, tvrdi ona, inače možda ne bi izgorjela.

Odluka do kraja mjeseca

Ovo nije jedina tužba protiv TotalEnergiesa. Nedavno ih je tužio i poljoprivrednik Hugues Falys čime je postao prvi pojedinac u Belgiji koji je tužio multinacionalnu korporaciju za štetu koju je pretrpio zbog klimatskih promjena. Falysov slučaj, koji također uključuje Greenpeace i druge neprofitne organizacije, traži naknadu štete i zahtjeva da Total prestane s novim investicijama u fosilne projekte te smanji proizvodnju nafte i plina za 47% do 2030. godine.

Tuže ih, također, i zbog greenwashinga, odnosno kršenja Europske direktive o nepoštenim praksama.

No, prođe li tužba za ubojstvo iz nehaja, mogao bi doći kraj glatkoj plovidbi naftnih kompanija kroz dosadašnju klimatsku krizu. Samo 2022. godine, ExxonMobil je ostvario rekordan profit od skoro 56  milijardi američkih dolara, odnosno više od 100.000 dolara svake minute. Prošle su godine ExxonMobil, Chevron i Shell kolektivno zaradili novih 85.6 milijardi — proizvodnjom više nafte i plina u SAD-u nego ikad prije.

Hadrien Goux, aktivist neprofitne organizacije Bloom koja je stala iza tužbe protiv Totala, kaže kako se nada da će istraživanja atribucije poput onih koje je radila Merner pokazati da su naftne kompanije direktno odgovorne za smrti u katastrofama pogoršanim i/ili više učestalim zbog zagrijavanja planete.

“Ova uzročna veza mogla bi na kraju biti dokaz za suce o povezanosti aktivnosti fosilnih kompanija i utjecaja klimatskih promjena,” kaže Goux. Odluka o prihvaćanju ili odbacivanju tužbe za ubojstvo iz nehata očekuje se do kraja mjeseca.