UN upozorava na “ogromnu dezinformacijsku kampanju” fosilne industrije

Industrija fosilnih goriva koristi “ogromnu dezinformacijsku kampanju” kako bi “usporila tranziciju” prema obnovljivim izvorima energije i napuštanje fosilno intenzivne ekonomije, poručeno je iz Ujedinjenih naroda.

Izjavio je Selwin Hart, pomoćnik glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa. Hart je ujedno i posebni savjetnik UN-ovog glavnog tajnika za klimatsku akciju i pravednu tranziciju.

“Postoji ta prevladavajuća priča – a uvelike je guraju industrija fosilnih goriva i njihovi pomagači – da je klimatska akcija preteška, preskupa. Apsolutno je ključno da [politički] lideri, kao i svi mi, uzvratimo i objasnimo ljudima vrijednost klimatske akcije, ali i posljedice nečinjenja”, poručuje Hart [The Guardian, Nine News].

Većina želi brzu tranziciju, manjina se želi što duže bogatiti

Fosilna industrija, smatra klimatski savjetnik glavnog tajnika UN-a, pokušava proizvesti otpor prema klimatskim politikama i uvjeriti globalnu javnost kako je taj otpor ono što ljudi žele. Međutim, Hart ukazuje na rezultate nedavno provedenog istraživanja javnog mnijenja koji pokazuju da to nije točno.

Istraživanje koje je za UN provedeno u 77 država pokazalo je da su građani svijeta duboko zabrinuti zbog posljedica klimatskih promjena na njihove živote. Pa tako npr. 80% Kineza i 76% Indijaca želi što brže napuštanje fosilne ekonomije, isto kao i 54% Amerikanaca, 75% Saudijaca, 69% Australaca, 76% Nijemaca, 78% Španjolaca, 79% Koreanaca, 79% Južnoafrikanaca…

Gledano kumulativno, od 75 tisuća sudionika istraživanja, njih 80% želi ambicioznije klimatske politike, a 86% smatra da bi vodeće svjetske države trebale staviti na stranu svoje međusobne nesuglasice i zajedno raditi na rješavanju civilizacijskog problema koji predstavljaju klimatske promjene. Ukupno 79% ispitanika misli da bi bogatije države trebale više pomagati siromašnijim državama u suočavanju s klimatskom krizom.

Drugim riječima, građani svijeta u velikoj su većini svjesni dubine problema koji predstavlja klimatska kriza te shvaćaju da se od ekstrakcije, proizvodnje i potrošnje fosilnih goriva mora čim prije odustati, kao i da treba sanirati već nastalu štetu.

“Ovi bi podaci trebali služiti kao upozorenje za političke lidere – oni koji su ambiciozni nisu samo na pravoj strani povijesti, već su i na strani svog naroda”, poručuje pomoćnik glavnog tajnika UN-a te ističe kako većina političkih lidera trenutno nije dovoljno fokusirana na razvoj adekvatnih klimatskih politika.

Selwin Hart naglašava i kako se posljedice klimatske krize već uvelike osjećaju; siromašnije države su pogođenije razornim posljedicama klimatskih promjena, ali ni stanovnici bogatih zemalja nisu pošteđeni. Ali uzorak je, ističe Hart, svugdje isti: većina snosi cijenu krize, a manjina se nastavlja bogatiti.

“[Posljedice klimatske krize] su izravan rezultat korištenja fosilnih goriva. Obični ljudi prisiljeni su snositi cijenu klimatske krize, dok industrija fosilnih goriva nastavlja ubirati ogromne profite i još uvijek prima goleme državne subvencije”, kaže Hart.

Napadi na činjeničnu stvarnost

Industrija fosilnih goriva, naime, već desetljećima zna da staklenički plinovi koji nastaju ekstrakcijom i korištenjem fosilnih energenata zagrijavaju Zemljinu atmosferu. Prve naznake problema pojavile su se 1950-ih, a do 1970-ih su i sami znanstvenici koje je upošljavala fosilna industrija nepobitno potvrdili da je globalno zagrijavanje skrivena cijena ogromnih profita koje ostvaruju fosilne kompanije.

Umjesto da se suoče s tom činjenicom, lideri fosilne industrije uložili su ogromna sredstva u obmanjivanje javnosti: fabricirali su znanstvena istraživanja, financirali hajku na znanstvenike koji su upozoravali na problem nastajuće klimatske krize, vodili propagandne i dezinformacijske kampanje kako bi svjetskoj javnosti prodali laž da su fosilna goriva sasvim sigurna.

Kako je vrijeme promicalo, tako su laži fosilne industrije postajale sve besramnije. Detaljnije o tome možete čitati u našem serijalu o povijesti negiranja klimatske krize (koji u formi audio podcasta možete slušati i na Spotifyju).

Upozorenje s vrha UN-a, zajedno s drugim recentnim događanjima, svjedoči da industrija fosilnih goriva i dalje koristi iste prljave trikove kako bi izbjegli odgovornost za štetu koju su prouzročili i nastavili gomilati profite.

Među znanstvenicima koji su razotkrivali dezinformacijsko-propagandne metode fosilne industrije prednjači povjesničarka znanosti s britanskog Harvarda Naomi Oreskes. Ona je nedavno, s još šestero uglednih znanstvenika s vodećih američkih, britanskih i australskih sveučilišta, u časopisu Humanities and Social Sciences Communications objavila članak naslovljen “Lažljivci znaju da lažu: razlikovanje dezinformacija od neslaganja”.

U članku konstatiraju da je znanstveno polje istraživanja fenomena dezinformacija i njihovog društvenog utjecaja pod napadima s dvije strane. S jedne strane su političari koji tvrde da je cilj istraživanja dezinformacija zapravo cenzuriranje konzervativnih glasova. U pitanju je narativ koji je konstruirala američka Republikanska stranka, a usvojili su ga brojni politički akteri diljem svijeta, mahom pripadnici populističke desnice. S druge strane su tvrdnje nekih znanstvenika koji dovode u pitanje korisnost istraživanja dezinformacije, tvrdeći da se ne radi o naročito alarmantnom problemu.

“Ovdje opovrgavamo te tvrdnje. Tvrdimo da je širenje dezinformacija — posebno namjernih dezinformacija — dokazano štetno za javno zdravlje, donošenje politika temeljenih na dokazima i demokratske procese. Također pokazujemo da se dezinformacije i očite laži često mogu identificirati i razlikovati od dobronamjernih političkih sporova. Zaključujemo prikazujući kako se štetni učinci dezinformacija mogu barem djelomično ublažiti korištenjem različitih empirijski potvrđenih metoda koje čuvaju prava i ne uključuju cenzuru”, stoji u članku koji uz Oreskes potpisuju Stephan Lewandowsky, Ullrich K. H. Ecker, John Cook, Sander van der Linden, Jon Roozenbeek i Lee C. McIntyre.

Što kad nitko ne vjeruje u ništa?

Argumentirajući svoje tvrdnje, ova skupina znanstvenika poziva se na tri paradigmatska slučaja: dezinformacijsku kampanju duhanske industrije s ciljem prikrivanja štetnih zdravstvenih posljedica pušenja, dezinformacijsku kampanju bivšeg, a moguće i budućeg američkog predsjednika Donalda Trumpa o krađi predsjedničkih izbora 2020. te dezinformacijsku kampanju fosilne industrije s ciljem prikrivanja činjenica o klimatskim promjenama.

Naglašavaju da se trenutni napadi na znanstvenike koji se bave izučavanjem fenomena dezinformacija odvijaju po istom obrascu po kojem su maltretiranju ranije bili izloženi znanstvenici koji su upozoravali na štetnost pušenja ili na posljedice upumpavanja ogromnih količina stakleničkih plinova u atmosferu.

“U svim slučajevima znanstvenici su bili izloženi osobnim napadima, njihova e-mail korespondencija je hakirana ili izložena na sudu, a optužbe su sastavljene od isječaka dekontekstualiziranih radnji ili događaja”, navodi se u članku, u kojem se naglašava važnost razotkrivanja dezinformacija, educiranja javnosti o ovom problemu te daljnjih istraživanja koja će nam omogućiti jasniji uvid u to kakav je zapravo utjecaj dezinformacija te kako se najbolje protiv njih boriti.

Kako bi naglasili zbog čega to smatraju izvanredno bitnom temom, rad zaključuju citirajući publicistkinju, filozofkinju i povjesničarku Hanu Arendt čije opservacije o prirodi totalitarizma ostaju relevantne i desetljećima nakon što su zapisane:

“Ako vam svi stalno lažu, posljedica nije da vjerujete u laži, već da više nitko ne vjeruje u ništa… A narod koji više ne može vjerovati u ništa ne može donijeti odluku. On je lišen ne samo svoje sposobnosti da djeluje, već i svoje sposobnosti da misli i prosuđuje. A s takvim narodom možete tada raditi što god želite.”