Klimatska kriza često se čini nerješivom. Ipak, postoje i dobre vijesti

Živa svaki dan uporno prelazi 30 stupnjeva na termometru, ponegdje i 40. More ključa i ne pruža ni osvježenje, niti odmor. Svijetom bjesne požari, poplave, suše i ostale pošasti, a iz Svjetske meteorološke organizacije stižu vijesti poput one da smo isuviše rano (i nadajmo se privremeno) premašili stupanj i pol Celzijev više u odnosu na temperaturni prosjek prije industrijske revolucije.

Zelene tehnologije su bojište trgovačkih ratova. Rudarenje sirovina bitnih za tranziciju širi obuhvat žrtvovanih zona, kako na  susjednu nam Srbiju, tako i na daleka nam prostranstva oceanskih bezdanih ravnica. U Hrvatskoj, pak, pod “zelenu energiju” pokušava se ugurati mala hidroelektrana tik do vrela Une, jedne od naših najljepših i najživljih rijeka.

Što su male hidroelektrane i zbog čega su štetne za okoliš?

Pozitivnih vijesti kao da nema – kao da je čovječanstvo otišlo previše daleko da bi nadoknadilo nepovratnu štetu okolišu i pritom se ne može otrgnuti obrascu svog razornog djelovanja, bez obzira na orijentaciju na nove tehnologije.

No napretka ipak ima. On je skroman, ali ga se ne treba previđati i možda nije loše prisjetiti ga se baš u ovim vrelim danima. Pojedini mainstream mediji, ali i oni specijalizirani, već godinama nastoje umanjiti klimatsku anksioznost u ovim godinama kada se tranzicija, koliko god da je užurbana u odnosu na prošla desetljeća, čini presporom i nedovoljnom.

Euronews tako svakoga mjeseca osvježava listu pozitivnih pomaka u napretku zelenih tehnologija i zaštiti okoliša, a HappyEcoNews radi upravo to što mu i naslov kaže – donosi vesele vijesti iz ekologije s ciljem da inspiriraju nadu, a time i akciju te da odaju priznanje ljudima koji se neprestano bore za naš zajednički planet, usprkos slaboj ili nikakvoj nagradi.

Neke od tih vijesti dolaze sa sudova, druge iz parlamenata, treće iz laboratorija i tvornica, a neke iz divljine.

EU je prvi puta proizvela više struje iz OIE, nego iz fosilnih goriva

Po prvi put, energija vjetra i sunca proizvela je više električne energije u EU nego fosilna goriva u prvoj polovici ove godine. Električna energija iz fosilnih goriva smanjila se za 17 posto tijekom istog razdoblja, unatoč tome što se potražnja oporavila od posljedica krize cijena plina. Stalni snažni rast korištenja energije vjetra i sunca u EU nadmašio je ovaj porast potražnje, a time je povećana i energetska neovisnost Europe.

Nova analiza energetskog think tanka Ember pokazala je da je električna energija iz vjetra i sunca narasla na rekordnih 30 posto u posljednjih šest mjeseci u usporedbi s 27 posto iz fosilnih goriva. Preostalih 43 posto dolazi iz kombinacije hidroenergije, nuklearne energije i drugih izvora.

Ove godine dogodilo se i to da su solarni paneli u jednom momentu proizvodili čak petinu globalne električne energije, to je značajan rast s obzirom na 16 % iz 2023. godine. Rekord je zabilježen sredinom lipnja, koji je najpovoljniji mjesec za iskorištavanje energije Sunca zbog dugih dana na sjevernoj hemisferi gdje se nalazi najveći dio instaliranih kapaciteta.

Međunarodna energetska agencija (IEA) procjenjuje da će čista energija uspjeti pokriti čitav porast potražnje za električnom energijom u svijetu do 2026. godine. Jednako dobra vijest je i da se bilježi pad emisija u sektoru proizvodnje električne energije. IEA procjenjuje da će udio fosilnih goriva u svjetskoj proizvodnji energije u 2026. pasti na 54%. Nikad ranije, a IEA evidentira te podatke od 1971. godine, fosilna goriva nisu bila ispod 60%.

Studija: Električna vozila zaista smanjuju zagađenje zraka

Studija koju je proveo kalifornijski Berkeley u Zaljevu San Franciska pokazala je da su emisije CO2 u padu zadnjih godina i najviše zasluga pripisuju brzom usvajanju električnih vozila. Upravo se u području Zaljeva trenutno događa najbrže prihvaćanje električnih vozila u SAD-u, premda bi za pravovremeno smanjenje ugljičnog otiska tog područja trebalo biti bar dvostruko brže.

Znanstvenici očekuju da će se ovo smanjenje zagađenja ispušnim plinovima iz automobila s unutrašnjim izgaranjem odraziti i na javno zdravlje, pogotovo kada se govori o bolestima respiratornog sustava. Inače, na području Zaljeva je u srpnju ove godine u rad pušten prvi katamaran pogonjen na vodik i bit će besplatan za sve putnike pola godine.

Višestruke pobjede natrijskih baterija

U svijetu koji očajnički želi povećati pohranu električne energije i elektrificirati promet, a istovremeno zaustaviti štetne industrijske prakse poput rudarenja rijetkih ili teško dostupnih metala od kojih se te baterije prave, natrijeve baterije konačno zadnjih godina dobivaju više pažnje. Nazivaju ih i održivim “klonom litijskih baterija“, koji koristi do tisuću puta dostupniji natrij, a pritom su sigurnije, brže se pune, jeftinije su i, za razliku od litijskih, otporne su na cjenovne šokove zbog problema u nabavi rijetkih metala; natrijeva baterija ne treba ni litij, ni kobalt, niti nikal.

Ove godine dogodilo se više važnih inovacija u njihovoj arhitekturi [1, 2, 3]. Primjerice, istraživači Laboratorija za pohranu i pretvorbu energije na Sveučilištu UChicago stvorili su prvu natrijevu bateriju u čvrstom stanju bez anoda. Ovo bi joj trebalo smanjiti težinu, volumen i cijenu [Nature]. No, još uvijek se očekuju proboji u gustoći energije natrijeve baterije, što je važno za njihovu širu upotrebu, koja je zasad prilično ograničena u odnosu na litij. Kad se to dogodi, proizvodne pogone za litijske baterije relativno je jednostavno prilagoditi proizvodnji natrijskih.

I masovna proizvodnja se konačno pokreće. Najpoznatiji kineski proizvođač električnih automobila koji je izrastao iz proizvodnje litijskih baterija, BYD, investirao je  početkom godine 1,28 milijardi eura u izgradnju novog pogona za izradu natrij-ionske baterije. Američki Natron otvorio je svoju novu tvornicu u Hollandu u državi Michigan, u travnju ove godine.

Dok ne postanu znatno lakše, natrijeve baterije još neko vrijeme neće moći u potpunosti zamijeniti litij, no zato nema razloga da se litij i dalje koristi u stacionarnim baterijama za pohranu obnovljive energije. Tako je u provinciji Hubei ove godine na mrežu priključena dosad najveća natrijeva baterija, koja može opskrbljivati strujom 12 tisuća kućanstava tijekom jednoga dana.

Kineski CATL, pionir u proizvodnji baterija, također je objavio da razvija drugu generaciju natrijevih baterija, pogodnih i za vozila koja se polako pojavljuju u tvornicama. Ipak, najvažnija vijest iz CATL-a ove godine je što su litijskoj bateriji podigli gustoću energije sa do sada prosječnih 250 na čak 500 vat sati po kilogramu. To znači da će uskoro automobili s manjim baterijama moći prevaljivati udaljenosti veće od 1500 kilometara na jednom punjenju, kao i da će se baterije moći primjenjivati u – avijaciji.

Hyperloop

Važna senzacija iz Kine ove godine je i novo uspješno testiranje vlaka nove generacije “maglev” vlakova, tzv. hyperloopa. Koncept se pripisuje milijarderu Elonu Musku, ali već deset godina se gotovo ništa nije realiziralo, ne samo u Kaliforniji, nego i u ostatku bijeloga svijeta. Najozbiljnije rezultate opet ima Kina, koja obećava da će njihov hyperloop uskoro dostići brzinu tek nešto nižu od brzine zvuka, odnosno nevjerojatnih tisuću kilometara na sat.

Time bi se obesmislio međugradski avionski promet na relacijama gdje je položena infrastruktura za hyperloop, jer sam pogon vlaka ne iziskuje gotovo nikakav utrošak energije. Najviše se energije troši za ubrzavanje, što se može anulirati regenerativnim kočenjem, a neznatna količina koristi se za grijanje, hlađenje i rasvjetu. Energija se gubi i prilikom otpora zraka, što bi u uvjetima niskog vakuuma trebalo biti svedeno na minimum.

Nije objavljeno kolika je brzina stvarno postignuta prilikom testiranja ovih dana na sjeveru Kine. Poznato je da vlak u cijevi s niskim tlakom dugoj dva kilometra “postigao kontroliranu navigaciju, stabilnu suspenziju i sigurno zaustavljanje, u skladu s unaprijed određenom krivuljom”. Prije toga, isti je tim znanstvenika testirao “maglev” u uvjetima normalnog tlaka, dakle bez niskog vakuuma, i postigao je brzinu od 623 kilometra na sat.

Očuvanje vrsta

Ova godina bila je značajna i za povratak pojedinih ugroženih životinjskih vrsta u divlja staništa. Među ostalim vijestima odjeknula je ona da su u škotskom nacionalnom parku Cairngorms snimljeni prvi divlji mačići okoćeni nakon što su divlje mačke puštene u divljinu. Iberski ris, zahvaljujući naporima konzervatora, više nije ugrožena vrsta.

Rijetki mongolski ili przewalskii divlji konji ponovo žive u kazahstanskoj Zlatnoj stepi. Pušteni su u svoje davno stanište nakon 200 godina iz zoološkog vrta u Pragu i pokazali su da mogu preživjeti u divljini.

U uvali Galapagosa otkriveno je i gdje morski psi mlatovi gaje svoje mlade, što bi trebalo pomoći njihovoj zaštiti. Na isti otok pod upravom Ekvadora vraćeno je jato zeba, lokalne vrste koju je naširoko opisivao Charles Darwin u “Porijeklu vrsta”.

Znanstvenici i veterinari prenijeli su dva embrija južnog bijelog nosoroga u surogat majku u rezervatu u Keniji i u siječnju ove godine potvrdili trudnoću od 70 dana. Gestacija kod bijelih nosoroga traje godinu i pol. Ovoj vrsti prijeti potpuno istrebljenje, budući da su na svijetu preostale samo dvije ženke koje nisu sposobne za razmnožavanje. Posljednji mužjak eutanaziran je 2018. godine.

Vijeće EU je ove godine također usvojilo Zakon o obnovi prirode koji ima za cilj uvođenje mjera za obnovu najmanje 20 posto kopnenih i morskih područja EU-a do 2030. i svih ekosustava kojima je potrebna obnova do 2050. godine.

Zakoni, uredbe i ugovori

Pored spomenutog Zakona o obnovi prirode, odbor za okoliš Europskog parlamenta usvojio je i nacrt stajališta o Zakonu o praćenju tla, kojim bi se države obvezale na praćenje i poboljšanje kvalitete tla koje je u lošem stanju. EP je usvojio i Uredbu o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR). Radi se o novim obvezujućim ciljevima za ponovnu upotrebu, prikupljanje i recikliranje ambalaže. Zabranili su i niz jednokratnih plastičnih omota, mini bočica i vrećica koje se smatraju nepotrebnima, čija se količina treba smanjiti za 5 posto do 2030. godine, 10 % do 2035. i 15 % do 2040. godine. Ovo, ipak, treba uzeti sa zrnom soli, jer nevladine organizacije smatraju da se radi o još jednoj formi greenwashinga.

Unija je također glasala za ratifikaciju Ugovora o otvorenom moru, usmjernog na zaštitu mora koje nije pod nacionalnom jurisdikcijom, kao i morskoga dna. Zasad su ga ratificirale tek dvije države – Čile i Palau. Usvojena je i Direktiva o kvaliteti zraka, kojom će EU uskladiti standarde kvalitete zraka sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) u nastojanju da se postigne nulta stopa zagađenja do 2050. godine.

Sudovi

Ove godine dobiveno je više pravnih bitki. Europski sud za ljudska prava prepoznao je klimatsku krizu kao egzistencijalnu prijetnju za sve nas i potvrdio da su lideri dužni trenutno djelovati da bi zaštitili ljude svih dobnih skupina od sve većih šteta. Presuda se smatra ključnim alatom za pritisak na vlade da smanje emisije. Tome treba pridodati odluku ESLJP-a u korist tužiteljica iz Švicarske, koje tvrde da se neaktivnošću vlade krše ljudska prava građana, poput prava na zdravlje.

Nadalje, sud UN-a za pomorsko pravo, Međunarodni sud za pravo mora (ITLOS), utvrdio je da se antropogene emisije stakleničkih plinova mogu smatrati morskim zagađivačem. Također je naveo da su zemlje pravno obvezne provoditi mjere za ublažavanje njihovog utjecaja na oceane. Odluka se smatra velikom pobjedom malih otočnih nacija.

Država Havaji proglašena je krivom za kršenje ustava zbog upravljanja prometnim sustavom na način koji šteti klimi i narušava pravo djece na čisto i zdravo okruženje. Nadalje, sud u Ekvadoru presudio je da je zagađenje prekršilo prava rijeke Machángara, koja prolazi kroz glavni grad, Quito.

Potencijalno najvažnija vijest

Izostavili smo s ove liste još niz zanimljivih novotarija iz svijeta inovacija [1, 2, 3, 4], kao i brojne pobjede manjih sredina u Europi i šire [1, 2, 3, 4, 5, 6]. Sve te vijesti su divne, ali povijest nas poučava da s tehnooptimizmom i, još gore, tehnokratskim optimizmom treba oprezno. Zato, ništa nije gotovo, i niti može biti bez daljnjeg pritiska građana, iako nas je zbroj napredaka diljem svijeta doveo do potencijalno prijelomne 2024.

Međunarodna energetska agencija (IEA) računa da će emisije CO2 izgaranjem fosilnih goriva – koje su daleko najveći izvor svih emisija – doseći vrhunac prije 2025. na temelju trenutnih politika. To je prema Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama presudno za zadržavanje temperature ispod razine koja bi bila pogubna za ljude. Štoviše, krajem ove godine znat ćemo je li vrhunac dosegnut već lani po tome jesu li ukupne emisije rasle ili su konačno počele padati.

Naime, unatoč instalaciji brojnih termoelektrana na ugljen u Kini, Indiji i drugim zemljama koje se još nisu razvile na štetu klime, procjena je da je ugljen dosegao svoj vrhunac već lani – 2023. Vrhunac korištenja plina mogao bi biti ove godine, a nafte već iduće, 2025. godine. Oko ovog zadnjeg ne postoji konsenzus; naprotiv – spominje se i 2045. te čak 2050. godina [1, 2, 3] – pa treba imati na umu da su ranija predviđanja vrhunca korištenja nafte često su bila spektakularno pogrešna.

Američki think-tank Climate Analytics procjenjuje čak i da nam ove godine po prvi puta smiješi mogućnost da smo dosegli vrhunac emisija stakleničkih plinova. No da bi se ijedan od optimističnih scenarija zamišljenih za 2024. obistinio, ubrzanje energetske tranzicije, obuzdavanja metana, oživljavanje tla i razvoj elektrifikacije ne smiju usporiti.

“Procjenjujemo da postoji 70% šanse da će emisije početi padati u 2024. ako se nastave trenutni trendovi rasta čiste tehnologije i ako dođe do napretka u ograničavanju emisija stakleničkih plinova koji nisu CO2. To bi učinilo 2023. godinom vrhunca emisija stakleničkih plinova”, optimistično procjenjuju autori analize koju je objavio Climate Analytics.