Big Tech pokušava prikriti emisije od potrošnje struje utjecajem na međunarodno tijelo

Big Tech kompanije, uključujući Amazon, Metu i Google, na računovodstveno kreativan način prikazuju klimatski trošak vlastite potrošnje struje, uglavnom u golemim podatkovnim centrima. Pritom su i financirale istraživanja koja podupiru njihova stajališta te lobirale Protokol o stakleničkim plinovima, nadzorno tijelo za računovodstvo ugljika, sve kako bi utjecale na budućnost računovodstva emisija. O tome je nedavno izvjestio Financal Times temeljem dokumenata u koje je imao uvid.

Meta, na primjer, kaže da je već dosegla “neto nultu” emisiju u potrošnji energije. Ali FT-jeva analiza njihovog izvješća o održivosti za 2023. pokazuje da su Metine stvarne emisije CO₂ od potrošnje energije prethodne godine bile 3,9 milijuna tona, u usporedbi s 273 neto tone navedene u izvješću. Golemi jaz između stvarnih emisija i deklariranog ugljičnog otiska uočili su i kod Microsofta, Amazona, Applea i tek nešto manji kod Alphabeta, odnosno Googlea.

Spomenuti Protokol o stakleničkim plinovima (GHG protokol) služi uspostavljanju međunarodnih standarda za brojanje emisija. Ti standardi odnose se i na manipulacijama podložan offset, brojanje izbjegnutih ili nadoknađenih emisija, kao i dodjelu certifikata za obnovljivu energiju, odnosno REC.

Kupujući REC na tržištu, korporacije plaćaju relativno malen iznos namijenjen obnovljivim izvorima energije, nakon čega mogu tvrditi da koriste obnovljivu električnu energiju iz izvora niske ili nulte emisije. Za razliku od offseta, REC ne podliježe daljnjim provjerama te je podložan dvostrukom prikazivanju izbjegnutih emisija, primjerice i od strane proizvođača struje i kupca certifikata. Svaki REC predstavlja proizvodnju jednog megavat sata (MWh) obnovljive energije. A kako piše FT, njihova cijena se tipično kreće oko 5 dolara i ovisi o vrsti elektrane iz koje dolazi – solarne, one na vjetar, geotermalnu energiju, vodu ili biomasu.

Sadašnji režim za izvješćivanje o emisijama datira iz 1990-ih, kada su neprofitne skupine uključujući globalnu istraživačku organizaciju World Resources Institute (WRI) osnovale spomenuti GHG protokol. Pravila protokola o obračunu ugljika citiraju se u izvještajima EU-a i Komisije za vrijednosne papire i burze za veće tvrtke, ali i na drugim razinama poput inicijative Science Based Targets, koja je dobrovoljno nadzorno tijelo za klimatske ciljeve korporacija.

Kako brojanje funkcionira?

Prema sadašnjim računovodstvenim pravilima, energija koju podatkovni centar koristi tijekom noći u regiji bogatoj ugljenom i plinom kao što je Virginia može se poništiti kupnjom certifikata vezanog za solarnu energiju proizvedenu tijekom dana u regiji s čišćom mrežom, kao što je Nevada.

No, istraživači kažu da je u oba slučaja previđena ključna metrika koju niti jedan pristup ne rješava, a to je dodatnost. Naime, nitko ne provjerava rezultiraju li te investicije u certifikate stvarnim dodatnim kapacitetima za proizvodnju čiste energije, kao ni bi li čista energija bila proizvedena da certifikat nije prodan.

Štoviše, akdemici i stručnjaci s Princetona, Harvarda i Instituta za upravljanje stakleničkim plinovima pokazali su da kupnja certifikata obično nije potaknula ni novu ponudu obnovljivih izvora energije ni pad emisija, piše FT.

Kako kupiti REC?

Svaki put kada vjetroelektrana, solarna ili hidroelektrana proizvede jedinicu čiste energije, njen vlasnik može izdati certifikat o energetskim svojstvima, koji je u SAD-u obično poznat kao certifikat za obnovljivu energiju ili REC. Tvrtke mogu kupiti REC-ove “kako bi umanjile svoj utjecaj na okoliš”, koje mogu doći “u paketu” s ugovorom za čistu energiju ili se mogu kupiti zasebno od proizvođača ili tržišnih posrednika.

Kupci na taj način pokazuju da financiraju čistu energiju i usmjeravaju ulaganja u njen razvoj. Isto tako, takva kupovina certifikata smatra se “razumnim kompromisom”, iako tvrtke ne mogu u potpunosti kontrolirati sastav mreža na koje su spojene, a u kojima se “čista” energija ne može razlikovati od “prljave”.

Međutim, i vrijeme i lokacija važni su u smislu stvarnih emisija. Jedan potencijalni kupac spojen na mrežu koja ovisi o ugljenu i drugi na mnogo čišćoj mreži mogao bi kupiti isti certifikat kako bi nadoknadio jedan megavat sat potrošnje energije — iako će se emisije koje proizlaze iz te upotrebe razlikovati u svakoj mreži.

Što zagovaraju Meta i Amazon?

Lobistička grupa u kojoj su Meta i Amazon predlaže da se kompanzacija struje može dogoditi bilo gdje i bilo kada na svijetu, pa i u Indiji čija mreža se uvelike oslanja na ugljen. Filantropska organizacija vlasnika Amazona, The Bezos Earth Fund dala je gotovo deset milijuna dolara na istraživanja WRI-ja, a financirala je i istraživanja koja se slažu sa stavom da bi se kompenzacija električne energije mogla dešavati bilo kad i bilo gdje u svijetu.

Amazon i Meta također su poslali osoblje na sastanak iza zatvorenih vrata s akademicima u lipnju u Nacionalnom laboratoriju za obnovljivu energiju (NREL) Ministarstva energetike, gdje su zagovarali fleksibilnost u pravilima o kupnji certifikata, kaže jedan sudionik. Energetska konzultantska tvrtka E3 predstavila je izvješće koje je sponzorirala Meta podupirući tu ideju, za koju je E3 rekao da je u skladu s njezinim prethodnim stavom.

Google je u ovom slučaju pošteniji, jer predlažu da se zagađenje od potrošnje energije nadoknađuje certifikatima za energiju proizvedenu u istoj mreži i u istom satu.

Na posao došao biciklom

Matthew Brander, profesor na Sveučilištu u Edinburghu, kaže da je trenutni sustav sličan tome da od kolege koji je došao biciklom na posao kupite pravo da kažete kako ste i vi stigli biciklom, iako ste se zapravo vozili svojim benzincem. Cijeli sustav zove “Trojanskim konjem knjigovodstva emisija”, jer se hipotetske izbjegnute emisije koriste da ponište one koje se događaju u stvarnosti.

Trenutačno certifikati moraju dolaziti iz iste definirane geografske regije kao onečišćenje koje kompenziraju, kao što su Europa i Sjeverna Amerika, ali ne iz iste mreže i ne u isto vrijeme. To znači da bi čista energija koja nadoknađuje emisije mogla biti proizvedena u drugoj zemlji, u drugo doba dana – ili čak u prošlosti.

“Osnovna je činjenica da uz današnje računovodstvo možete biti napajani solarnom energijom cijelu noć, a to je apsurdno”, kaže Killian Daly, izvršni direktor Energy Taga, neprofitne grupe.

Reforma sustava vjerojatno neće biti finalizirana do 2026., no ishod bi mogao imati široke posljedice. Protokol također razmatra koliko daleko tvrtke mogu ići u raznim vrstama kompanzacija, odnosno Offseta, kada računaju izravne i neizravne emisije.

Emisije rastu

Inače, lobiranje vezano za GHG protokol nije jedina kontroverza inače klimatski osviještene Mete, krovne kompanije društvenih mreža Facebook i Instagram.

Usprkos svom objavljenom ratu protiv klimatskih dezinformatora, Meta u rujnu sufinancira događaj na kojemu će gostovati Barry Cooper. Ovaj politolog sa Sveučilišta u Calgaryju jedan je od znanstvenika koji su sudjelovali u snimanju filma “Otkazana klimatska katastrofa” iz 2007. godine [1, 2] i koji je tvrdio da postoji “rastući znanstveni skepticizam” o tome uzrokuju li ljudi zagrijavanje klime.

Štoviše, Meta je “zlatni sponzor” spomenutog događaja u Alberti sljedećeg mjeseca, uz Koch Industries, naftnu i plinsku kompaniju čiji je vlasnik milijarder Charles Koch, zajedno sa svojim pokojnim bratom Davidom, od 1997. dao više od 100 milijuna dolara organizacijama koje osporavaju ili niječu klimatsku znanost, prema izračunima Greenpeacea.

Također, ne treba zaboraviti da ova kompanija, kao i neke drugi vlasnici društvenih mreža, uredno uzimaju novac za oglase od naftnih kompanija i udruženja fosilne industrije, pri čemu se to oglašavanje najpreciznije može nazvati dezinformiranjem.

Big Tech je inače industrijska grana koja se deklarativno veoma zalaže za borbu protiv klimatskih promjena i upravo su oni nadaleko najčešći kupci REC-ova. Međutim, kao što je pokazala analiza FT-ja, razlika između stvarnih i deklariranih emisija raste. To znači da Big Tech sve više zagađuje, ali sve više i “nadoknađuju” kroz spomenute metode, za koje se kao u slučaju offseta, tako i kod REC-a, često ispostavlja da se radi tek o kreativnom knjigovodstvu.

To se donekle može objasniti i utrkom u razvoju umjetne inteligencije, AI-ja koji troši nevjerojatne količine energije. Međunarodna agencija za energiju (IEA) predviđa da će se potrošnja struje podatkovnih centara do 2026. više nego udvostručiti i da će biti ekvivalentna potrošnji čitavog Japana. Većina tog rasta dogodit će se u SAD-u, čija je mreža itakako ovisna o fosilnim gorivima.