Međunarodni sud pravde od prosinca razmatra klimatske obveze država

Međunarodni sud pravde (ICJ) objavio je kako će se javna saslušanja na temu klimatskih obveza država održati 2. prosinca. Panel koji će činiti 15 sudaca iz cijelog svijeta nastojat će odgovoriti na dva glavna pitanja: što su zemlje dužne učiniti prema međunarodnom pravu kako bi zaštitile klimu i okoliš od emisija stakleničkih plinova koje uzrokuje čovjek te koje su pravne posljedice za vlade ako su svojim (ne)djelovanjem značajno naštetile klimi i okolišu.

Saslušanja se održavaju nakon što je UN-ov Međunarodni sud za pravo mora (ITLOS) u svibnju presudio da se antropogene emisije stakleničkih plinova mogu smatrati morskim zagađivačem te da su zemlje pravno obvezne provoditi mjere za ublažavanje njihovog utjecaja na oceane.

Mišljenje ITLOS-a, koje je zatražilo Povjerenstvo malih otočnih država za klimatske promjene i međunarodno pravo (COSIS), bio je prvi dokument takve vrste koji je izdao međunarodni sud. Iako nije pravno obvezujuće, mišljenje ima svoju težinu te će vjerojatno postaviti okvir za buduće pravne slučajeve koji se odnose na klimatsku pravdu.

Isto se odnosi i na klimatske obveze država koje bi trebao definirati ICJ. No, iako nemaju pravno obvezujuću težinu, pri donošenju odluka nacionalni sudovi ih neće tako lako moći ignorirati, jer je ICJ svjetski sud i vodeći autoritet za međunarodno pravo.

Dva najveća zagađivača drže se po strani

Mišljenje iz svibnja brojni su pozdravili kao povijesno jer ide u koristi devet malih otočnih država koje su zatražile povećanje zaštite svjetskih oceana. UN-ov pomorski sud utvrdio je kako zemlje zagađivači imaju “posebnu obvezu poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da emisije pod njihovom jurisdikcijom ili kontrolom ne uzrokuju štetu zagađenjem drugim državama i njihovom okolišu” (ITLOS).

Nešto ranije, krajem ožujka 2023. godine, Opća skupština UN-a izglasala je rezoluciju u kojoj stoji da će zatražiti mišljenje Međunarodnog suda pravde (ICJ) o obvezama zemalja u pogledu klimatske akcije. Tekst rezolucije već godinama promovira  mala otočna država Vanuatu, a supotpisuje ga niz članica UN-a diljem svijeta, među kojima je i Hrvatska.

Kina i Sjedinjene Države, dva najveća svjetska zagađivača, nisu podržali zahtjev UN-ovog suda prema ICJ-u. Američki predstavnik Nicholas Hill tom je prilikom rekao da više voli diplomaciju nego “sudski postupak”, te da su SAD zabrinute jer bi taj proces mogao zakomplicirati zajedničke napore u klimatskom djelovanju (France24).

Neproporcionalni teret na plećima otočnih država

Otočne države nadaju se da će mišljenje ICJ-a potaknuti vlade da ubrzaju akcije za zaustavljanje klimatskih promjena. Postoje vrlo jasni razlozi zašto ih se pitanje globalnog zatopljenja posebno tiče.

Iako su pacifički otoci odgovorni za samo 0,03 posto ukupnih globalnih emisija stakleničkih plinova, suočavaju se s nerazmjernim utjecajima klimatskih promjena. Najranjivije su na porast razine mora, salinizaciju i sve manju dostupnost slatke vode, pogađaju ih rastuće i intenzivnije tropske oluje, poplave, suše, zakiseljavanje oceana i izbjeljivanje koraljnih grebena.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, klimatske promjene u Pacifiku ugrožavaju zdravlje otočana i gospodarski i društveni razvoj, a ekstremne vremenske prilike raseljavaju stanovništvo, uzrokuju ozljede i psihičke traume te povećavaju rizike od zaraze i pothranjenosti. Nadalje, toplije i vlažnije klime povećavaju rizik od vektorskih bolesti, a katastrofe povezane s klimatskim promjenama ometaju pružanje zdravstvenih usluga i povećavaju rizike od bolesti i smrti među ranjivim skupinama, posebno malom djecom.

Procedura

Još nije jasno koliko će zemalja i organizacija tražiti govor na javnim raspravama niti koliko će one trajati. ICJ je zasad primio ukupno 91 pisanu izjavu organizacija za zaštitu okoliša i samih država, među kojima su Europska unija, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD i Brazil.

Jedna od organizacija koja se obratila ICJ je World Wildlife Fund (WWF). U podnesku WWF navodi da, uz obvezu rješavanja klimatske krize, zemlje također imaju zakonsku dužnost zaštititi i obnoviti bioraznolikost ugroženu emisijama stakleničkih plinova, jer je i raznolikost divljeg života također dio rješenja za osiguranje stabilne klime.

WWF poziva ICJ da utvrdi dužnost zemalja da prestanu nanositi štetu prirodi te da usvoji načelo “zagađivač plaća”. Na taj način bi zagađivači plaćali nadoknadu štete državama koje su pretrpjele značajne, često nepopravljive posljedice onečišćenja emisijama stakleničkih plinova.

„Već postoje zakonske obveze zemalja da se pozabave klimatskom krizom. Mišljenje Suda ima potencijal utvrditi ovo u međunarodnom pravu s više autoriteta od bilo koje prethodne sudske presude o klimatskim promjenama. Budući da većina zemalja nije ispunila svoje obveze smanjenja emisija te zaštite i obnove prirode, ovo savjetodavno mišljenje ima potencijal poslati snažan pravni signal da države moraju ispuniti obveze djelovanja”, rekao je Manuel Pulgar-Vidal, globalni voditelj WWF-a za klimu i energiju te predsjednik konferencije COP20 iz 2014. godine.

Nakon što završe saslušanja, sucima će vjerojatno trebati mjeseci za razmatranje iznesenoga. Očekuje se da će objaviti svoja mišljenja iduće godine.