Globalni sporazum o plastici gradi se kilavo i bez prisustva javnosti

Ususret završnih pregovora o globalnom sporazumu o plastici koji će se u studenom održati u Južnoj Koreji, ovaj tjedan u Bangkoku traju radni sastanci na kojima se “pegla” završni nacrt sporazuma. Sastanci Međuvladinog pregovaračkog odbora (INC) su pak zatvoreni za one koji su itekako zainteresirani za tu problematiku; ekologe, predstavnike autohtonih domorodačkih zajednica, ali i same lobiste industrije plastike (AP).

Više od 140 organizacija tim je povodom početkom kolovoza poslalo otvoreno pismo Programu Ujedinjenih naroda za okoliš pod čijim se okriljem održavaju pregovori. U pismu navode kako su tajni sastanci u suprotnosti s procedurom koja se odnosi na sklapanje međunarodnih ugovora o zaštiti okoliša te da oni moraju biti transparentni, uz sudjelovanje zainteresirane javnosti.

Izvršna tajnica INC-a Jyoti Mathur-Filipp odgovorila im je u pismu da za omogućiti tako nešto nije ovlaštena, jer se države nisu složile oko sudjelovanja promatrača. Naknadno je za AP izjavila da je radni sastanak u Bangkoku manje formalan od pregovora o sporazumu, dodavši da su promatrači važni za ugovore o zaštiti okoliša te da se “vrlo naporno radi” da bi oni mogli sudjelovati.

Protokol sastanaka u Bangkoku omogućuje prisustvovanje sastancima samo članovima nacionalnih delegacija i onima koji su pozvani kao tehnički stručnjaci. Zbog toga su neke države, kao Iran i Kina, piše AP, dovele predstavnike industrijskih udruženja i dužnosnike nacionalnih naftnih kompanija kao dio svojih delegacija.

Neke druge države su pak, umjesto predstavnika industrije, u svoje delegacije odlučile uključiti neprofitne organizacije i znanstvenike, kao što su to napravili Urugvaj, Filipini i Cookovi otoci (AP).

Tempo pregovora

Svijet ima ogroman problem s plastikom; svake godine u svijetu se proizvede preko 462 milijuna tona plastike, od kojih se 90 posto ne reciklira i tako zagađuje planet.

Ako se ne poduzmu hitne mjere, globalno onečišćenje plastikom moglo bi se utrostručiti do 2060. Plastika šteti biljnim i životinjskim ekosustavima te ljudskom zdravlju. Posebno su na udaru oceani gdje godišnje završi oko između 9 i 14 milijuna tona plastičnog otpada (WWF).

U pregovore oko globalnog sporazuma o plastici krenulo se nakon što je Skupština UN-a za okoliš u kenijskom Nairobiju 2022. godine izglasala rezoluciju za zaustavljanje onečišćenja plastikom.

Šefovi država, ministri okoliša i drugi predstavnici iz država članica UN-a dogovorili su sklapanje međunarodnog, pravno obvezujućeg sporazuma, a rezolucijom je uspostavljen Međuvladin pregovarački odbor. INC je s radom započeo krajem 2022. godine, s ciljem dovršetka nacrta sporazuma do kraja 2024. (UN).

Prvi međuvladin pregovarački sastanak održan je u urugvajskom Punta del Esteu, a rezultirao je time da je više od 145 zemalja javno podržalo uspostavu globalnih pravila za zaustavljanje onečišćenja plastikom. Na drugom sastanku održanom početkom 2023. u Parizu, 134 vlade su se složile kako se ta pravila trebaju odnositi na cijeli životni vijek plastike. Iste godine u rujnu objavljen je nulti nacrt pregovora, da bi dva mjeseca kasnije u Nairobiju predstavnici država sastavljali tekst koji će se dodati nultom nacrtu (WWF).

Četvrti pregovarački sastanak održan je u Ottawi u travnju ove godine, a na njemu se raspravljalo o razvoju pravila za zabranu problematičnih plastičnih proizvoda. Ostalo je otvoreno pitanje hoće li sporazum uključivati ​​mjere za smanjenje proizvodnje i potrošnje plastike.

Na tom je sastanku ujedno dogovoren i dodatni rad prije petog pregovaračkog sastanka u Južnoj Koreji.

Nulti nacrt

Nacrt sporazuma uključivao je odredbe koje pokrivaju sve faze životnog puta plastike, od proizvodnje primarnih polimera do gospodarenja otpadom. Države, koje su se složile da je zagađenje plastikom problem, još se zapravo nisu uspjele dogovoriti oko toga kada i gdje zapravo počinje životni ciklus plastike.

Jedan dio njih smatra da životni ciklus plastike započinje proizvodnjom primarnih plastičnih polimera, druge pak navode da ugovor ne bi trebao ograničiti proizvodnju plastičnih polimera, već se usredotočiti na borbu protiv onečišćenja.

Nulti nacrt globalnog sporazuma o plastici promiče bolji dizajn proizvoda kako bi se smanjila uporaba plastike i poboljšalo recikliranje. Budući da se plastika uvelike koristi za pakiranje, nulti nacrt sporazuma promovira dizajn koji ne uključuje veće količine tog materijala. Nadalje, države članice složile su oko toga da sporazum uključuje odredbu o proširenoj odgovornosti proizvođača za promicanje veće mogućnosti recikliranja proizvoda. To znači povećanje odgovornosti proizvođača i uvoznika za sigurno i ekološki prihvatljivo upravljanje plastikom i plastičnim proizvodima tijekom njihova životnog ciklusa i u međunarodnim opskrbnim lancima.

Države su se složile i oko osiguranja pravedne tranzicije pa je tako u sporazum unesena odredba koja navodi da će “svaka strana promicati i omogućiti pravednu, pravičnu i uključivu tranziciju za ranjivo stanovništvo, s posebnim osvrtom na žene i ranjive skupine, uključujući djecu i mlade”.

Naime, dio zemalja u razvoju smatra da će ugovor utjecati na njihovo gospodarstvo i ljude zaposlene u industriji plastike, te na gospodarski rast i prosperitet. Ljudi koji skupljaju otpad, poput PVC ambalaže, u pravilu su lošeg socijalnog statusa. Nerijetko su to žene, mladi i osobe s invaliditetom čiji život ovisi o prikupljanju plastike i drugih materijala za recikliranje (1, 2).

Odgovor na nacrt: Povećati odgovornost proizvođača

Koalicija znanstvenika za učinkovit sporazum o plastici, grupa od 300 neovisnih znanstvenika sa stručnim znanjem o zagađenju plastikom, objavila je svoj odgovor na nulti nacrt koji je sastavljen unazad godinu dana.

Znanstvenici kažu da budući globalni ugovor o plastici mora imati pet ključnih zahtjeva. Primarno mora sadržavati vremenski ograničene, pravno obvezujuće ciljeve smanjenja proizvodnje polimera, kriterije sigurnosti, održivosti i transparentnosti za sve materijale, pokretanje sektorskih strategija i akcijskih planova, namjenski multilateralni fond, naknade za onečišćenje plastikom i obvezu produljenja odgovornosti proizvođača.

Preporuka je stručnjaka da se sporazumom o plastici odrede kriteriji sigurnosti, održivosti i transparentnosti za fosilne sirovine, kemikalije, polimere te njihove zamjene. Alternativa za plastiku trebala bi biti podvrgnuta istim pravilima kao i konvencionalna plastika, a kriteriji za procjenu trebali bi se uspostaviti kako bi se odredili popisi zabranjenih, ograničenih i dopuštenih skupina materijala.

Izbacivanje bojila i viška kemikalija

Jedan važan aspekt za koji znanstvenici kažu da mora biti uključen u sporazum je pojednostavljenje kemikalija kako bi se smanjili negativni učinci koje imaju na ljude i druge žive organizme. U proizvodnji plastike koriste se kao aditivi, punila i bojila koji kompliciraju napredak prema kružnosti; te se kemijske mješavine kombiniraju i postaju složenije za recikliranje te potencijalno opasne.

Druga važna točka je dizajn plastičnih proizvoda koji je ključan ako se želi razviti kružno plastično gospodarstvo. Održiviji dizajn uključuje plastiku na biološkoj osnovi te onu koja sadrži reciklirane polimere. Pritom je kemijsko pojednostavljenje, odnosno, smanjenje broja korištenih kemikalija, ključno.

Kako navode znanstvenici, samo vrlo mali postotak kemikalija koje se koriste u plastici reguliran, a to je uglavnom ograničeno na zemlje koje se nalaze na globalnom sjeveru. Upravo bi to trebao promijeniti globalno obvezujući sporazum koji bi uspostavio ujednačenu regulativu. Osim toga, smatraju da tekst ugovora jasno treba odrediti da životni ciklus plastike počinje u fazi nabavke sirovine te završava njenim uklanjanjem iz okoliša i sanacije kontaminiranih ekosustava (Renewable Matter).

Ekološke organizacije: Ograničite proizvodnju

Organizacija WWF pak navodi kako sporazum mora uključivati postupno ukidanje svih nepotrebnih plastičnih proizvoda koji predstavljaju veliki rizik od onečišćenja, uključujući predmete za jednokratnu upotrebu i prekomjernu ambalažu. Nadalje, on treba postaviti obvezujuće i posebne zahtjeve za dizajn plastičnih proizvoda koji bi doveli do smanjenja potrošnje plastike. Također, treba uskladiti obvezujuće mjere kako bi se omogućila provedba, ali i pravedna tranzicija.

Rješenje, navode, svakako treba podrazumijevati novi skup pravno obvezujućih i pravednih globalnih sporazuma koji definiraju opipljive korake i vremenske rokove potrebne za promjenu načina na koji proizvodimo i trošimo visokorizičnu plastiku.

Slično navodi i organizacija Greenpeace koja smatra da bi sporazum o plastici trebao biti ambiciozan tako da se njime zabrani vađenje nafte i plina iz zemlje za proizvodnju plastike. Sporazum bi, osim ograničenja proizvodnje i upotrebe plastike, trebao i promijeniti način na koji korporacije isporučuju svoje proizvode kupcima te staviti fokus na višekratnu uporabu.

Osim toga, trebao bi osigurati od zahtijevati od bogatih zemalja da preuzmu vodstvo u prelasku na sustav bez plastičnog otpada te da u tome pomognu ostalima. Nužno je, zaključuju, osigurati i da se čuje glas domorodačkih naroda, najviše pogođenih zajednica, sakupljača otpada i ugroženih radnika prilikom osmišljavanja pravednoga prelaska na gospodarstvo temeljeno na višekratnoj uporabi.