Klimatski aktivisti satima blokirali prolaz LNG tankeru kod Krka, ovo je njihova poruka

Međunarodna grupa aktivistkinja i aktivista okupljena pod nazivom “Fossil Free Adriatic” noćas je u 4 sata isplovila kajacima pred tanker koji uvozi ukapljeni zemni plin, odnosno LNG, pri čemu su ušli i u prostor terminala. Satima su sprječavali njegovo privezivanje za LNG terminal u Omišlju.

Satima nakon akcije, poslali su priopćenje u kojemu navode da je nekoliko aktivista ozlijeđeno prilikom privođenja te da su neki od njih završili u bolnici. Policija tvrdi da su pozvali hitnu pomoć samo zbog jedne osobe, ali ne one prema kojoj su uporabljena sredstva prisile. Isto tako, tvrde da su ta sredstva bila isključivo prenošenje zbog pasivnog otpora.

U ranim su jutarnjim satima, nešto prije četiri sata zaprimili dojavu o više osoba na kajacima u blizini LNG terminala prilikom uplovljavanja tankera. Aktivisti su se namjeravali popeti na tanker, zbog čega su ih zaposleni i zaštitari odvraćali.

“Dolaskom na mjesto događaja policijski službenici su zatekli više osoba kojima se nije mogao provjeriti identitet jer kod sebe nisu posjedovale osobne dokumente radi čega je u službene prostorije privedeno 13 osoba“, priopćila je PU primorsko-goranska. Naknadno su utvrdili da se radi o četvero hrvatskih i devet stranih državljana.

Zbog neposjedovanja kod sebe osobnih isprava o identitetu, hrvatski državljani prekršajno su procesuirani zbog počinjenja prekršaja iz 1. stavka članka 16 Zakona o osobnoj iskaznici, a strani zbog prekršaja iz prvog stavka članka 35  Zakona o državljanima država članica EGP i članovima njihovih obitelji.

Jedan strani državljanin prekršajno je procesuiran zbog neovlaštenog snimanja iz članka 15. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dok je deset osoba procesuirano zbog počinjenja prekršaja iz članka 56 stavka 3 Pomorskog zakonika.

Optužba za ekocid

Aktivisti optužuju državu za ekocid te prozivaju i europske institucije zbog poticanja plina, usprkos studijama koje navode da je LNG zbog prekooceanskog transporta klimatski štetniji čak i od lokalno proizvedenog ugljena. Isto tako, prozivaju i europske naftne kompanije koje su se usred krvavog rata u Palestini pobrinule za dozvole bušenja Mediterana kod obale Gaze.

Pozivaju i na obustavu ekološki rizičnih i štetnih projekata na balkanskim rijekama, širenja plinske infrastrukture, kao i sve veće potrošnje električne energije. Uz jasnu antikapitalističku poruku, pozivaju na solidarnost s drugim sličnim borbama u Europi i svijetu protiv fosilne industrije.

Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.

Priopćenje Fossil Free Adriatica

Kad država u suradnji s privatnim kompanijama besramno nastavlja hraniti neutaživu glad za trgovanjem fosilnim gorivima sredinom ključnog desetljeća za spas klime, jedini je moralni i etički izbor udružiti se i pokušati ih zaustaviti. Zato je danas skupina ljudi iz ovih prostora i šire ušla u prostor LNG terminala na Krku morskim putem i kajacima satima sprječavala
privezivanje tankera s ukapljenim zemnim plinom na terminal u Omišlju. Blokiranjem dolaska tankera i ulaskom u prostor terminala poručili smo: No pasaran! Život mora biti vredniji od profita!

Dok je jedan broj ljudi kajacima ispriječio put privezivanju tankera, drugi su oko prostora LNG terminala izvjesili transparente koji su poručivali “Krk ljudima, a ne fosilnoj industriji!”, “Plinovod u klimatski pakao” i “Jedini fosil za spaljivanje je kapitalizam”.

Aktivistima/kinjama su ubrzo prepriječili put policijski i zaštitarski brodovi, nakon čega su na vrlo opasan i nasilan način priveli nekoliko aktivista/kinja, od kojih je nekoliko njih zbog zadobivenih ozljeda i hospitalizirano.

Na otoku Krku već postoji povijest borbe protiv LNG terminala. U 2018. su u Rijeci i Omišlju tisuće ljudi prosvjedovale protiv njegove izgradnje i destruktivnih posljedica na okoliš i lokalnu zajednicu. Nakon što je volja ljudi eksplicitno ignorirana, Krk je postao središte gradnje klimatskog pokreta koji se sve direktnijim akcijama bori protiv samovolje šačice profitera. Želje i energetske potrebe stanovništva Krka u direktnoj su opreci s fosilnom infrastrukturom koja im se nasilno nameće. Otok Krk naime do 2030. planira postati ugljično neutralan, no mještani svjedoče kako LNG projekt njihove ekološke planove izvrgava ruglu.

Tvrtka LNG Croatia u procesu čišćenja cijevi u more ispušta izrazito štetne kemikalije koje su dovele do potpunog pomora ježinaca i uništenja ekosustava. Nakon što se pokušala zatražiti zabrana korištenja tih kemikalija tadašnje ministarstvo energetike i “održivog” razvoja taj je zahtjev odbilo, usprkos mogućnosti uporabe manje štetnog, mehaničkog ispiranja cijevi.

Ova odluka, kao i mnoge druge, eksplicitno nam dokazuju da je država ekocidno tijelo, koje će svojim procesima legalizacije i zakonskog uređenja opravdavati uništenja životne sredine, masovni pomor živog svijeta, te, kako ćemo vidjeti, sve veće ekonomske nepravde u svrhu stjecanja moći i kapitala.

Hrvatska je Vlada između ostalog donijela i promptni zakon koji legalizira izvlaštenje zemlje za potrebe projekta, koji će u slučaju svoje neisplativosti biti subvencioniran novcem poreznih obveznika. LNG je naime u najvećoj mjeri financiran javnim novcem – porezni obveznici plaćaju cijenu štetnog projekta od kojeg korist imaju privilegirane zemlje EU, privatni poduzetnici te korporacije. Osim toga LNG terminal neće smanjiti cijene plina za domaće potrošače, već ih ostavlja na milost i nemilost globalnim geopolitičkim nemirima i labilnom globalnom tržištu.

Također, Hrvatska je vlada u kolovozu 2022. godine donijela odluku o pokretanju projekta proširenja terminala te paralelno i odluku o proširenju plinovoda Zlobin-Bosiljevo, čija je gradnja neminovno i čin destrukcije kilometara i kilometara šuma, livada i poljoprivrednih zemljišta te sveg živog svijeta koji tamo obitava. Pritom Hrvatska već uvozi tri puta više plina nego što su njezine energetske potrebe, što pokazuje da je riječ isključivo o profitnom interesu trgovanja tim energentom.

Prema istraživanju Sveučilišta Cornell ukapljeni prirodni plin (LNG), ako se transportira po svijetu, ima čak tri puta veće stakleničke emisije od onih koje nastaju paljenjem (lokalno iskopanog) prljavog, odavno otpisanog ugljena. A da je fosilni plin tranzicijsko gorivo, mit je koji nam od 2010. pet plinskih i naftnih giganata – Shell, BP, Total, ExxonMobil i Chevron serviraju kroz 250 milijuna eura potrošenih na lobiranje u Europskoj Uniji.

EU, usprkos svom deklarativnom cilju o borbi protiv klimatskih promjena, subvencionira plinsku infrastrukturu. Tako
je od 2014. godine u plinske projekte uloženo više od 1,6 milijardi eura. Ukapljeni plin nije tranzicijsko niti zeleno gorivo, već ubojica klime i života na zemlji, a svako ulaganje u plinski infrastrukturu osuđuje nas na put u klimatski pakao.

Uvoz fosilnih goriva, poglavito ukapljenog zemnog plina kao najveće strateške investicije Vlade na naredbu EU, raskrinkava eksploatacijske i kolonijalne politike na kojima unija i države već stoljećima grade svoje temelje. Od stjecanja neovisnosti i nametanja kapitalizma Hrvatska se pretvara u priljepak zapadnim zemljama također donoseći ubilačke odluke da bi se ogrebla za komad imperijalističke torte. Svjetski sukobi i ljudska patnja odavno se lože budućom ekstrakcijom fosilnih goriva iz zaraćenih zemalja, a energetski projekti koji ostavljaju devastirajuće dugoročne posljedice opravdavaju se percipiranom ‘nestašicom’ – zapravo ne oskudicom nužnog, već strahom od smanjenja profita koji veze nema s našim životnim potrebama.

Rat u Ukrajini već je nekoliko godina izlika za širenje plinske infrastrukture, u Iraku i Afganistanu ljudi su ubijani zbog nafte, a fosilni giganti BP i Eni prvi će profitirati od genocida u Palestini kroz svoje plinske projekte u pojasu Gaze. Nije slučajnost da fosilni kapitalizam i sve žešća militarizacija idu ruku pod ruku, te da i Hrvatska, opet slijedeći države EU, ponovno uvodi vojni rok i troši milijune na vojnu opremu.

Iako se svaka mogućnost preživljavanja uništava na globalnoj razini, klimatske katastrofe ne pogađaju sve u jednakom mjeri – disproporcionalno će utjecati na ljude s globalnog juga i marginalizirane zajednice. Kolonizacijskim praksama uvoza zemnog plina, europska pa tako i hrvatska energetska politika radi svog luksuza prisiljava Alžir, Trinidad i Tobago, Mozambik, Egipat i Nigeriju na sudjelovanje u vlastitoj pogibelji.

Osim iz navedenih zemalja, LNG Hrvatska uvozi zemni plin koji se većinom frakira u SAD-u. Posljedice frakiranja dovode do dugoročnih posljedica koje godišnje ubiju više od milijun ljudi, uzrokuju rak i različite respiratorne bolesti. Također disproporcionalno pogađa rasno i ekonomski marginalizirane zajednice koje desetljećima aktivno pružaju otpor nasilnom
oduzimanju zemlje te okolišnoj devastaciji.

Ta borba protiv LNG-a kao nasilno nametnutog, ratno profitirajućeg energenta bukti diljem svijeta, oko svakog dijela opskrbnog lanca. Na mjestima frakiranja zajednice se organiziraju protiv te destruktivne ekstrakcije od Palestine do Alžira, neumorna borba autohtonih naroda u Kanadi i SAD-u protiv plinovoda kojima im se oduzima zemlja s kojom inače žive u skladu i s uzajamnim poštovanjem nešto je čemu bismo svi trebali težiti, a uvozu zemnog plina ne protivi se samo Krk – u Rotterdamu i na otoku Ruegen u Njemačkoj također su aktivne kampanje protiv LNG terminala koje kroz prosvjede i direktne akcije jasno daju do znanja – nećemo biti suučesnici u perpetuiranju tuđe patnje, a ni vlastite pogibelji.

2023. u Beču su se također održali masovni prosvjedi i direktne akcije protiv godišnjeg, dotad skrivenog sastanka plinaša na kojem su se, iza zatvorenih staklenih vrata prestižnih hotela donosile odluke koje nas sve cementiraju u fosilnu energetiku i sigurnu smrt. Svaki pokušaj otpora dočekan je sve brutalnijim odgovorom država i njihovih nemilosrdnih represivnih aparata. To uključuje policiju, vojsku i privatne zaštitarske kompanije u službi fosilne industrije odnosno kapitala.

Ako već stvari gledamo iz vlastite perspektive, a ne iz činjenice da imamo dužnost barem ublažiti, i koliko možemo, popraviti sve ono što smo uništili i ubili, onda ćemo ovako – da bismo uopće uspjeli preživjeti, moramo iz korijena reevaluirati naš odnos prema gotovo svakom aspektu ‘moderne’ organizacije društva u kojem su kratkoročni ciljevi posredstvom kapitalističko konzumerističkog sustava, koji funkcionira po principu neprestane eksploatacije svega oko sebe, postavljeni kao najbitniji. Umjesto nepromišljenog zagovaranja rasta u svakom smislu, nužno je da redefiniramo naše ciljeve u skladu s ograničenjima planete te da zabranimo proizvodnju i potrošnju koja je fokusirana na profit malog broja ljudi, a ne na zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba. Krajnje je vrijeme da shvatimo da privremeni luksuzi nisu vrijedni
kolektivne patnje.

To uključuje i naš odnos s energijom čiju je potrošnju potrebno radikalno smanjiti jer već odavna uviđamo da gotovo svi izvori dobivanja energije, bili oni održivi ili ne, dolaze s posljedicama za klimu, okoliš i sva živa bića. Poznato je da su fosilna goriva kobna, ali bitno je shvatiti da su obećana održiva i obnovljiva rješenja također štetna ako nastavljaju business as usual.

Hidroelektrane značajno mijenjaju tokove rijeka i uništavaju njihove ekosustave, solarni paneli vrlo su kratkog životnog vijeka bez mogućnosti recikliranja te se baziraju na litijskim baterijama čije rudarenje uključuje eksploataciju okoliša, ljudskih života i rada, i u potpunosti negira prava na zdrav okoliš. Upravo je to trenutno vidljivo u Srbiji, gdje kompanija Rio Tinto želi nasilno izbaciti stanovništvo iz njihovih domova te ekstrakcijom litija zauvijek uništiti tu za preživljavanje
najplodniju regiju Srbije. A sve pod krinkom ”obnovljivih izvora energije”.

Slična se situacija dešava i u Bosni gdje se agresivnom i prekomjernom gradnjom hidroelektrana uništava vodotok rijeka, život oko njih te dovodi do daljnje nepotrebne proizvodnje energije koja će se potom ponovno preliti u kapitalističke profite, odnosno koriste se isključivo kako bi korporacije i njihovi oligarški čelnici nezasitno punili džepove.

Nije nam nužna dodatna energija i društvo rasta, potrebna nam je ponovna procjena koliko nam je energije zaista nužno za preživljavanje i tko plaća cijenu našeg ”uživanja”.

Da bi onemogućili takvu samovolju moćnih pojedinaca, moramo ukinuti autoritete i hijerarhije u donošenju odluka koje se tiču svih nas. Nužno je da težimo lokalnoj samoupravnoj energetskoj neovisnosti, kako bismo zadovoljili osnovne potrebe svih. Na sreću, ljudi se bude i slušaju vapaje prirode, od Une, Neretve i Jadra do Rajne i Dunava, i sve se manje boje pokazati
otpor vlasti i njenim organima reda i moći. Direktno zaustavljanje lokalnih štetnih projekata kroz organizaciju zajednice, koje se replicira i množi, jedini su nam spas da obranimo teritorije koje još nisu uspjeli do kraja eksploatirati. Žubor borbe ne staje, narod se talasa – promijenimo tok krvave nam povijesti, a ne divnih rijeka – jer priroda ne pita – mjesečne oluje rušit će sve više stabala, godišnje poplave odnositi sve više auta i sve će više usjeva i vegetacije pomrijeti zbog žeđi i suša.

Dok se diljem regije i Europe kriminalizira borba zabrinutog stanovništva za dobrobit njihove životne sredine, drugih bića koja tamo obitavaju, plodnog tla i predivnih rijeka, poslovanje ubilačke fosilne industrije hvali se kao nacionalno spasenje. Nemojmo dozvoliti da nas svojim političko-poslovnim odlukama kontinuirano osuđuju na prženje na 40 stupnjeva, kompletno nepredvidive vremenske katastrofe, devastaciju životnih sredina, gubitak bioraznolikosti i prolongiranu, ali sigurnu smrt.

Solidariziramo se s borbom u Rotterdamu, Ruegenu i svim ostalim mjestima u svijetu koja pružaju otpor uništenju koje sa sobom nosi LNG.

Zaustavimo fosilni kapitalizam, vrijeme je za ekocentrizam i međusobnu solidarnost jer priroda ne poznaje granice!

DOPUNA: Ovaj tekst dopunjen je 23. i 27. kolovoza očitovanjem policije.