Žetva se pomiče unazad – krivo vrijeme sjetve i krive sorte znače smrt prinosa

Branje i dizanje kukuruza na čardake u Slavoniji sredinom devedesetih značilo je kombinaciju džempera i tople jakne, smrznute prste, vidljivi dah i, po završetku posla, kuhano mlado vino za odrasle. Šećerna repa i soja dolazili su isto tako, usred već dobrano prohladne jeseni; miris pečene sojine sačme pratio je kratke, sive i maglovite dane.

“Zadnje kukuruze znali smo skidat i za naš kirbaj, a sad vršimo praktički za Gospojinu. Promijenilo se, i mi se moramo mijenjati”, prisjeća se Prkovčanin Danijel Markanović. Kirbaj u Prkovcima je na Svetog Martina, 11. studenog. A Gospojina je, naravno, Velika Gospa, 15. kolovoza, možda i bitniji datum u godini za ovo selo. Tada se u špilji podno Crkve, u sjeni niza stoljetnih kestena, održava dvosatna pjevana misa; u ono vrijeme, misionari i mještani znali su pokisnuti onom kišom koja je značila opraštanje od kratkih rukava.

Ove je godine Gospojina prošla bez škopljenja s neba, u nešto rjeđoj sjeni kestena. Stabla su stradala u oluji koja je poharala Slavoniju prošloga ljeta i kod crkve su još dobro i prošla. Ispred škole su desetkovana. Ni kiše nije bilo, čak ni one ledene. Nakon iscrpljujućih mjeseci s temperaturama koje se danju ne spuštaju ispod 30 stupnjeva Celzijevih, trava više nije zelena, već potpuno spaljena i žuta. No, prizor koji još više čudi, a malo i plaši su polja kukuruza u istoj boji. Bez ijednog zelenog lista, neka su ovršena već u osmome mjesecu.

Danijelu Markanoviću je ove godine najviše podbacio suncokret, uranio je 20 dana. Što se kukuruza tiče, klip je daleko sitniji i očekuje pad prinosa od 15 do 20 posto s obzirom na neku prosječnu godinu. Ali, naglašava, i to je dobar prinos kakva je ova godina.

“Kukuruz je prezreo, a inače se vrši u desetom mjesecu”, govori nam Mato Debelić koji nas je proveo kroz svoje polje soje u Prkovcima. “Vlaga mu bude 14-15 posto, a sad je 11. Podbacio je kao i suncokret, soja, repa. Suncokret je na 4 posto vlage, a trebao bi biti na 8 posto, zrno je prazno. Mahune soje su prazne. Ako šta i ima, sitno je. Da je došla jedna kiša, soja bi se isplatila. Samo jedna kiša je trebala. I sada je tek najavljuju, za sljedeći tjedan. I to će biti problem za one koji još nisu ovršili, jer čim padne kiša sve će se mahune otvoriti”, objašnjava on.

Čudi se što već nije proglašena nepogoda zbog suše, jer ovakav pad u prinosima može uzrokovati samo teška suša. No, upravo u tom času, par desetaka kilometara istočnije, na poljima kukuruzima žutim dva mjeseca prerano pojavio se ministar poljoprivrede Josip Dabro. Najavio je da će elementarna nepogoda biti proglašena i da će se poljoprivrednicima pomoći u sanaciji štete. Kako bi jedinica lokalne samouprave zatražila proglašenje prirodne nepogode, potrebno je da su štete na prinosima, odnosno urodu u poljoprivredi, veće od 30 posto trogodišnjeg prosjeka prinosa/uroda.

Prema riječima Tomislava Sinkovića iz Gaboša u općini Markušica, suncokret sigurno spada u tu kategoriju.

“Prošli smo jako loše, sa 17, možda 18 kubičnih metara po jutru, a inače bude 24, 25. I ostalo je loše, sve se suši, a ovo je možda godina s najranijim žetvama do sad”, kaže nam on. Prethodne godine naučile su ga da uplaćuje osiguranje, i trenutno očekuje procjenu za neke od usjeva koji su podbacili. Isto tako, odustao je od sadnje repe, jer se ni prije nije isplatila. A ova godina je posebno loša.

Društvene mreže pune su snimki polja gusto izraslih biljaka repe, koje su se potpuno osušile ili malih i natrulih korijena. I ovo nije priča samo o Slavoniji – isto je južno od Save u Bosni i Hercegovini, ali i istočno od Dunava, u Srbiji.

Kako izgledaju edukacije u organizaciji Ministarstva?

O preuranjenoj berbi i educiranju poljoprivrednika o nošenju sa sve češćim sušnim i vrelim ljetima, razgovarali smo s Anicom Pavičić iz Cerne, višom stručnom savjetnicom za ratarstvo iz stručne podrške Ministarstva poljoprivrede. Kazala nam je da u obveznom programu savjetovališta za poljoprivrednike ne postoji specifično obrazovanje vezano za prilagodbu promjeni klime, iako je istok Hrvatske iznimno ranjiv, za razliku od središnjeg, odnosno zapadnog dijela zemlje.

Poljoprivrednike upoznaju prvenstveno s njihovim obvezama vezanim za potpore i poštivanju nadležnih zakona, primjerice o zahvatu vode kod navodnjavanja, zatravljivanju, smanjenju pesticida, uporabi feromona u borbi s nametnicima i slično. Obvezne edukacije održavaju se u skladu s pravilnicima o potporama [1, 2] i korisnici potpora su dužni poslušati ih nekoliko sati godišnje.

“To su specifična predavanja o temama koje su odobrene od Ministarstva. U sklopu tih prezentacija, a bude ih puno, šest do deset, svugdje ima nešto malo i o klimi, nije da nema. Govorimo da se treba prilagođavati suši, o ranijim rokovima sjetve, izbjegavanju sorti kraće vegetacije, imali smo takvih tema, ali ništa što nadilazi osnovne informacije, jer te teme nisu zadane. No to je samo usput, dok se više može o tome čuti na neobaveznim predavanjima za koje, nažalost, nema interesa”, kaže nam Pavičić.

IAKS mjera za ruralni razvoj je, primjerice, itekako vezana za klimu. Iz nje se dodjeljuju potpore korisnicima “koji doprinose ublažavanju nepovoljnog učinka poljoprivrede na okoliš te potiču bioraznolikost i očuvanje genetskih resursa značajnih za poljoprivredu”. No, kao što se može vidjeti iz pravilnika, obveze pa tako i edukacije idu u smjeru zaštite klime od poljoprivrede, a ne obratno.

Pomicanje žetve unatrag

Pavičić se slaže da je svijest o promjeni klime itekako važna za očuvanje prinosa. Ova godina pokazala je koliko je istok Slavonije zapravo “u crvenom”, baš kao što je uz južnu Dalmaciju prikazana u dugoročnim prognozama koje proizlaze iz klimatskih modela. Da se situacija zaoštrava Pavičić također primjećuje iskustveno, već desetljećima. I sama se bavi poljoprivredom i dojam je da se svakih deset godina datum žetve pomakne barem 15 dana unazad.

“Sjećam se, kada sam rodila svoga sina prije 25 godina, sredinom 10. mjeseca, ležala sam u bolnici i znam da soju nismo ovršili, jer je bila zelena, zelena. Kiša je padala. Kukuruz smo brali u isto to doba, ali on je tada imao 30 posto vlage, zavisno od sorti, je li tip 600, 400 ili 300, šiška je bila zelena”, prisjeća se ona.

“Sada”, nastavlja, “kukuruz je sazrio mjesec i pol dana ranije i suh je potpuno, kao barut. Repa je trula, skuhana u zemlji. Temperature zemlje su uvijek veće nego temperature zraka. I već mjesec dana se zna da je katastrofa, jer bi vegetacija repe trebala trajati još uvijek, a ona se vadi već tjednima”, priča nam Pavičić.

Debelić nam je pričao da je korijen tako izvađene šećerne repe, ako i nije trula, veličine obične cikle. Pitali smo Pavičić zna li za takav slučaj.

“Nema vlage, nema od čega biti krupna”, odgovara Pavičić. No, ove godine problem nije bio samo u samoj količini kiše, već u načinu na koji je padala. “Kada kiša konačno dođe, nastane poplava”, dodaje.

Što da se radi?

Stručna savjetnica objašnjava da čak ni ovakva ljeta ne moraju značiti totalnu štetu. Problematične su kasnije sorte, kojima je suša prekinula vegetaciju pa zrno nije naliveno. Drugim riječima, dehidrirano je i sitno, stoga su i prinosi katastrofalni.

“Rano posijane i rano ‘skinute’ sorte sigurno su prošle puno bolje, ako ne i dobro”, kaže Pavičić.

“Dobro sjeme i datum sjetve određuju jako puno”, kaže i Markanović. Jasno mu je da ono što je funkcioniralo nekada danas više ne vrijedi, no nije siguran da je prilagodba dovoljno brza.

“Uvodimo nove kulture i poljoprivrednu praksu, drugačije pristupamo obradi tla, ali to je posao koji se radi generacijama. Ne mogu se rezovi donositi danas do sutra. Mi moramo mijenjati obradu tla, kultura, agrotehniku, ići na kulture koje zadržavaju vlagu i u ovakvim uvjetima, da generativnu fazu imaju u proljeće, a ne na ljeto. Mi moramo ići u navodnjavanje. Ali tu mora i država odraditi svoj dio”, navodi Markanović. Po njemu je ključno da se krene u novo okrupnjivanje zemljišta i dovođenje vode na parcele, kako iz rijeka tako i iz bunara.

“Iskapanje ozbiljnog bunara košta 20 do 30.000 eura i to ako se dozvoli. Tifoni (strojevi za navodnjavanje, rolomati, op.a.) troše puno energije. Melioracija je kompleksna. Država mora staviti meliorativnu mrežu u funkciju. To je posao za pet mandata u vladi, a ne da svaki ministar vodi svoju politiku”, kaže Markanović.

Potop navodnjavanja

No, ako se pogleda povijest priče o navodnjavanju, ispada da ipak svi ministri [1, 2, 3, 4] već desetljećima vode istu ili barem sličnu politiku, nažalost. Svi pričaju o tome kako je navodnjavanje prioritet, fotografiju s obilježavanja milijunskog uloga države u mrežu ima svaki ministar, a dešava se skoro pa ništa.

Hrvatska je na začelju Europske unije po udjelu površina do kojih je proveden sustav navodnjavanja, iako i u Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu lijepo piše kako je ono – prioritetno. I spominje se više od 20 puta, kao što i jasno piše da je Slavonija, uz Dalmaciju, najranjivija na zagrijavanje klime.

Ipak, trenutno na području Vukovarsko-srijemske županije postoje samo četiri javna sustava za navodnjavanje: Blata-Cerna (550 ha), Ervenica (738 ha), Lipovac (720 ha) i Sopot-Vinkovci (730 ha). Sama županija pohvalit će se da je to čak 3.000 hektara navodnjavanje površine. No sukladno strategiji to je tek 3.000. Više od 60 posto ili 150 tisuća hektara VSŽ stavljeno je u funkciju poljoprivrede. Radi se mahom o oranicama, koje čine desetinu od ukupnih milijun i pol hektara obrađenih površina u Hrvatskoj.

Strategija u tablici “Prioritet 2. – 2 Mjere visoke važnosti” piše kako je Hrvatskoj potrebno navodnjavanje za najmanje 100.000 hektara.

Do tada, poljoprivrednicima na istoku preostaje da se bace u potragu za informacijama i novim tehnikama, “južnjačkim” sortama, kao i da plaćaju osiguranje, nadajući se da će im biti isplaćena šteta u slučaju vremenskih ekstrema i pada prinosa. Naime, na pitanje hoće li isplate potpore nakon proglašenja elementarne nepogode u Vukovarsko-srijemskoj barem donekle kompenzirati štetu od dvomjesečnog prženja njihovih oranica, svi naši sugovornici unisono odmahuju rukom.