Zelene grupe i stočarski lobiji složili se da trebamo jesti manje mesa

Ne događa se često da “zeleni” aktivisti i stočarski lobisti imaju jednaki, zajednički stav oko poljoprivredne politike.

Dogodilo se to u nedavno, prilikom rada na izvješću “Zajednička vizija za poljoprivredu i hranu u Europi” koje je prošli tjedan stiglo na adresu Europske komisije, a koje bi trebalo usmjeravati njen rad u periodu koji dolazi.

Izvješće je rezultat radne skupine sastavljene od 29 dionika iz poljoprivredno-prehrambenog sektora, civilnog društva, sveučilišta i ruralnih zajednica, a koji su od siječnja ove godine, u sklopu Strateškog dijaloga o budućnosti poljoprivrede EU, sastavljali prijedloge smjernica nove poljoprivredne politike EU.

I poljoprivredno-prehrambeni lobiji i ekološki aktivisti složili su se da bismo, s ciljem održivije poljoprivrede, trebali jesti manje mesa te da bi trebalo mijenjati Zajedničku poljoprivrednu politiku Europske unije, odnosno usmjeriti subvencije od plaćanja po velikim poljoprivrednim površinama ka onim poljoprivrednicima kojima su najpotrebnije i koji se bave održivim poljoprivrednim praksama.

Zašto su potrebne promjene?

Naime, EU putem potpora ulaže puno više sredstava u uzgoj životinja nego u uzgoj biljaka. Pokazuje to studija objavljena u časopisu Nature u svibnju ove godine, a prema kojoj čak 80 posto subvencija ide na proizvode životinjskog porijekla. Veliki dio tih subvencija ubire stočarska industrija koja ima znatan ugljični otisak; emisije uzrokovane proizvodnjom stočne hrane, crijevnom fermentacijom, životinjskim otpadom i prenamjenom zemljišta čine 14,5 posto globalnih antropogenih emisija stakleničkih plinova.

Osim toga, stočarska industrija doprinosi s 30 posto globalnim emisijama metana te “guta” zemlju, što dovodi do gubitka bioraznolikosti i utječe na sposobnost apsorpcije ugljika. Govedini je za proizvodnju iste količine proteina, navodi studija, potrebno 20 puta više zemlje nego orašastim plodovima i 35 puta više nego žitaricama.

Da je krucijalno smanjiti emisije iz sektora stočarstva kako bi ograničili rast temperature za najviše 2°C s obzirom na predindustrijsko razdoblje, govori i nedavno istraživanje znanstvenika s Harvarda. Smanjenje konzumacije mesnih proizvoda, kao i broja životinja koje se uzgajaju na farmama, mogu znatno doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova, zaključak je Harvardovog istraživanja.

Smjernice za budućnost

“Ukupni trošak nedjelovanja za društva u cjelini bit će veći od cijene tranzicije i samo će se povećavati ako potrebni koraci budu odgođeni”, stoji u strateškom dokumentu Europske unije u kojem se navodi kako business as usual više nije opcija.

Naime, poljoprivrednici su među prvima koji osjećaju utjecaj klimatske i okolišne krize, dok istovremeno neodržive poljoprivredne prakse doprinose tim krizama. Održiva, pravedna i uključiva tranzicija europskog poljoprivredno-prehrambenog sustava, naglašava se u izvješću, odgovornost je cijelog društva.

Iako se dokumentu ne navode konkretni ciljevi i datumi njihova ispunjenja, autori naglašavaju kako postoji potreba za dogovorom o vremenskom okviru za “političko djelovanje koje je u skladu sa znanstvenim dokazima te uravnotežuje troškove daljnjeg odgađanja s troškovima tranzicije”.

U smjernicama izvješća stoji da prehrambena i poljoprivredna proizvodnja igraju stratešku ulogu u novom geopolitičkom kontekstu kao bitan dio europske sigurnosti.

Nadalje, poseban se naglasak stavlja na sustav potpore usmjeren ka mladim poljoprivrednicima, ali i potrošačima za koje se navodi kako bi trebalo osigurati da ne plaćaju dva puta cijenu tranzicije; prvi put kao porezni obveznici, a potom kao potrošači.

Autori dokumenta smatraju da bi trebalo pronaći djelotvorne poluge za poboljšanje provedbe postojeće legislative, konkretno Direktive o vodama, Direktive o pticama i staništima te Direktive o nitratima, kao i uvesti benchmarking sistem koji bi se trebao temeljiti na zajedničkim ciljevima i kriterijima te uspostaviti metrike i alate za praćenje.

Jedan od prijedloga izvješća je i stvaranje Fonda za pravednu tranziciju u poljoprivredno-prehrambenom sektoru koji bi nudio potpore za podršku poljoprivrednicima u prijelazu na održive prakse. Autori predlažu i uspostavu Europskog odbora za poljoprivrednu hranu koji bi bio zadužen za provedbu i praćenje napretka.

Promjena ZPP-a

Socioekonomski i ekološki ciljevi koji vode ka održivoj poljoprivredi trebali bi se provoditi i u okviru  posebnih instrumenata unutar Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), koja bi pak trebala doživjeti određene promjene.

Naime, buduća ZPP trebala bi se usredotočiti na pružanje socioekonomske potpore poljoprivrednicima kojima je ona najpotrebnija, promicanje pozitivnih ekoloških i društvenih ciljeva te jačanje ruralnih područja. Nova poljoprivredna politika trebala bi osigurati ciljanu potporu za aktivne poljoprivrednike, a ta bi ciljana potpora, navode autori izvješća, trebala spriječiti da se za napuštene farme ubiru poticaji. Poseban se naglasak stavlja na potporu malim gospodarstvima i mladim poljoprivrednicima. Sredstva ZPP-a, ističe se, ne bi se trebala dodjeljivati za poticanje praksi koje su štetne za okoliš.

Zajednička poljoprivredna politika EU, mehanizam prvi put predstavljen 1962. godine, nudi subvencije koje dolaze u dolaze u dva glavna oblika: „vezana potpora” kojom se poljoprivrednici plaćaju po jedinici proizvoda i „osnovna plaćanja” koja su glavni oblik dohodovne potpore, a poljoprivrednicima se plaća fiksni iznos po hektaru zemlje koju obrađuju. Na drugi tip potpore odlazi više od 70 posto proračuna ZPP-a.

Nevladine organizacije za zaštitu okoliša, ali i brojni znanstvenici i ekonomisti, desetljećima kritiziraju oba oblika subvencija jer je poznato da potiču intenzivnu poljoprivredu štetnu za okoliš. Već godinama je njihova preporuka da bi se proračun CAP-a trebao koristiti za poticanje i nagrađivanje poljoprivrednika koji promoviraju održive poljoprivredne prakse, one prihvatljive za prirodu i klimu, ali i vodne resurse.

Dosadašnji ZPP nerijetko je subvencionirao ulaganja u navodnjavanje te u ponekim slučajevima doveo do povećanog pritiska na vode resurse, unatoč tome što pretjerano zahvaćanje vode, popraćeno klimatskim promjenama, prijeti opstanku same poljoprivrede u nekim dijelovima Europe [1, 2]. Zbog toga je unazad četiri godine više od 3600 znanstvenika potpisalo izjavu kojom su poručili da ZPP ne uspijeva zaštititi bioraznolikost, klimu i tlo, a doprinosi i socio-ekonomskih izazova pa bi je trebalo mijenjati.

Više od 80 posto europskog novca za poljoprivredu ubire 20 posto najvećih poljoprivrednika. Osim toga, istraživanje Deutsche Wellea pokazalo je kako su u osam zemalja koje su bile predmet analize, velike tvrtke i javne institucije glavni korisnici potpora, a često se pojavljuju i investitori koji nisu iz agrarne branše. Na primjer, u Austriji i Poljskoj velike iznose dobiva Katolička crkva [Deutsche Welle, EUFactCheck].

“Zajedničko mišljenje članova strateškog dijaloga vrlo je jasno: javni novac ne treba trošiti na one koji ga ne trebaju”, rekao je profesor Peter Strohschneider, predsjedavajući grupe koja je radila na dokumentu.

Zdravija prehrana

Kako se navodi u izvješću, prosječni unos proteina u Europljana, posebno iz životinjskih izvora, premašuje prehrambene preporuke javno zdravstvenih tijela. Sudionici strateškog dijaloga tako ističu važnost smanjenja konzumacije proizvoda životinjskog podrijetla te povećan unos proteina biljnog porijekla.

Budući da će ta promjena utjecati na prihode stočara i proizvođača mesnih proizvoda, preporuka je radne skupine da se im se tranzicija olakša uz pomoć sredstava iz fonda koji je namijenjen toj svrsi.

Autori izvješća naglašavaju potrebu i razvijanja interesa za održivom hranom i zdravom prehranom kod samih potrošača, što bi se moglo učiniti kroz obrazovni program koji bi se fokusirao na poboljšanje prehrambene pismenosti.

Jedna od preporuka je i da Europska komisija do 2026. godine razvije Akcijski plan za hranu biljnog podrijetla koji bi jačao poljoprivredno-prehrambene lance temeljene na biljkama, od poljoprivrednika pa sve do potrošača.

Radna skupina savjetuje i da se EU uhvati u koštac s reklamiranjem nezdrave hrane te da do 2026. godine objavi izvješće o učinkovitosti trenutnih mjera i obveza industrije koje se odnose na reklamiranje hrane s visokim udjelom masti i šećera usmjereno ka djeci, a nakon toga izradi i zakonski prijedlog koji bi takvo reklamiranje ograničio.

Što slijedi?

U Europi postoji veliki otpor poljoprivrednika prema klimatskim politikama EU, što je razlog zašto su u više navrata, početkom ove godine, održani prosvjedi u više europskih zemalja.

U Njemačkoj su se poljoprivrednici bunili planiranog smanjenja subvencija za dizel, dok su u Poljskoj i drugim istočnoeuropskim zemljama blokirali ceste i granične prijelaze jer su htjeli spriječiti uvoz jeftinih proizvoda iz Ukrajine. Veliki prosvjedi održani su u veljači u Briselu gdje su poljoprivrednici traktorima blokirali pristup EU institucijama zbog mjera i ograničenja u području zaštite okoliša u sklopu Zelenog plana.

Europski poljoprivrednici, odnosno grupacije koje lobiraju u njihovo ime, bunili su se i protiv Uredbe o obnovi prirode za koju su navodili da će smanjiti broj dostupnog poljoprivrednog zemljišta.

Pitanje je koliko će ove preporuke postati dio službene politike EU. Predstavljajući izvješće u Briselu, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen je rekla da će ono poslužiti kao vodič za novi, službeni dokument koji će biti objavljen u prvih stotinu dana njezina drugog  mandata, koji započinje u studenom. Objava tog dokumenta očekuje se početkom sljedeće godine.

“Dijelimo isti cilj. Ako poljoprivrednici mogu živjeti od svoje zemlje, ulagat će u održivije prakse. Ako zajedno postignemo naše klimatske i ekološke ciljeve, poljoprivrednici će moći nastaviti zarađivati ​​za život”, rekla je von der Leyen [The Guardian].

“Zelene” organizacije pozdravile su tekst dokumenta te činjenicu da su se suprotni tabori složili oko velikog broja pitanja. Marco Contiero, voditelj poljoprivredne politike u Greenpeaceu, rekao je da su pregovori započeli “vrlo polarizirano”, ali su doveli do konstruktivnog angažmana gotovo svih strana. Velike poljoprivredne lobističke skupine Copa i Cogeca pohvalile su takav pristup te pozdravile preporuke za uspostavu privremenog fonda za pravednu tranziciju.

Međutim, predsjednica Copa-e Christiane Lamber ipak je poručila kako će još mnogi dionici podijeliti svoje stavove o ovom izvješću u nadolazećim danima i tjednima te će ih Komisija morati saslušati [1, 2].