Klimatske dezinformacije postaju sve veći problem
Klimatske dezinformacije ljudima se čine uvjerljivijima što se češće ponavljaju, a mogu služiti kao početna točka prema prihvaćanju drugih činjenično neutemeljenih uvjerenja. AI tehnologija mogla bi doprinijeti njihovom širenju.
Opetovano ponavljanje tvrdnji kojima se izražava skepticizam prema klimatskoj znanosti povećava razinu vjerovanja u te tvrdnje, pokazalo je istraživanje nedavno objavljeno u znanstvenom časopisu PLoS One.
Drugim riječima, ponavljanje klimatskih dezinformacija učinkovit je način da ih ljudi počnu smatrati istinitima. To važi ne samo za ljude koji su generalno skeptični prema klimatskoj znanosti, već i za one koji prihvaćaju realnost antropogenih klimatskih promjena.
“U dva eksperimenta, zagovornici klimatske znanosti imali su veću vjerojatnost vjerovati tvrdnjama koje su bile u skladu s njihovim prethodnim uvjerenjima, ali ponovljena izloženost povećala je percepciju istinitosti tvrdnji kako zagovornika klimatske znanosti tako i klimatskih skeptika u sličnom opsegu. Čak i tvrdnje koje su suprotne stavovima imaju koristi od prethodne izloženosti, što ističe podmukli učinak ponavljanja”, navode autori istraživanja.
Ponavljanjem do prihvaćanja
Znanstvenici s australskih i američkih sveučilišta do ovog su zaključka došli na temelju dva provedena eksperimenta: u prvom je sudjelovalo 100, a u drugom 200 ispitanika. U obje skupine uvjerljivu većinu činili su ljudi koji vjeruju u klimatsku znanost; takvih je bilo oko 90 posto.
U oba eksperimenta pronađeni su znatni učinci ponavljanja određenih tvrdnji, tj. pokazalo se da su ljudi skloniji vjerovati informacijama koje su već ranije negdje čuli. Taj učinak je primjetan ne samo kod ponavljanja klimatskih dezinformacija, već i kod ponavljanja tvrdnji koje su u skladu sa saznanjima klimatskih znanstvenika.
“Više od 90% naših sudionika podržalo je klimatsku znanost i bili su skloniji vjerovati tvrdnjama usklađenim s klimatskim znanstvenicima nego tvrdnjama usklađenim sa skepticima ili poricateljima. Ipak, samo jedino ponavljanje bilo je dovoljno da poveća percipiranu istinitost svih tvrdnji – učinilo je pro-stavove usklađene s klimatskim znanstvenicima percipirano istinitijima i suprotne stavove skeptika manje lažnima. U oba eksperimenta, ponavljanje je pomaknulo tvrdnje suprotne stavovima prema sredini ljestvice, navodeći ljude da se priklone vjerovanju u takve tvrdnje. U kombinaciji, ovi nalazi ističu prednosti ponavljanja istinitih informacija i negativne posljedice ponavljanja lažnih informacija. Stoga je važno naglašavati i ponavljati ono što je istinito, a ne ponavljati ono što je lažno”, pišu autori istraživanja, Norbert Schwarz sa Sveučilišta u Južnoj Kaliforniji te Yangxueqing Jiang, Katherine J. Reynolds i Eryn J. Newman s Australskog nacionalnog sveučilišta.
Klimatske dezinformacije kao ulaz u svijet teorija zavjere
Sličnom se temom u još jednom recentnom znanstvenom radu bavio Ergon Cugler de Moraes Silva s Brazilskog instituta za informacije o znanosti i tehnologiji. Njegov rad predobjavljen je na servisu arXiv, gdje znanstvenici objavljuju svoje radove kako bi ih učinili dostupnima svojim kolegama dok se čeka da prođu proces recenziranja.
Ovaj brazilski znanstvenik u svom se radu bavio poricanjem klimatske znanosti i drugim protuznanstvenim narativima na brazilskim Telegram grupama. Proučavajući skoro 1,3 milijuna objava u periodu od svibnja 2018. do kolovoza 2024. godine, zaključio je kako izloženost klimatskim dezinformacijama služi kao početna točka prema prihvaćanju drugih dezinformacija i teorija zavjera.
Naime, na Telegram grupama gdje dominiraju činjenično neutemeljeni sadržaji vezano za klimatske promjene se često korisnike izlaže drugim antiznanstvenim dezinformacijama (poput npr. onima o sigurnosti i učinkovitosti cijepljenja), kao i uobičajenim teorijama zavjere o “novom svjetskom poretku” i sličnim pričama o globalističkoj eliti koja iz smjene uzrokuje i usmjerava velike društvene krize.
Antiznanstvene diskusije u brazilskim Telegram grupama su se, kako se navodi u istraživanju, rasplamsale tijekom epidemije kovida-19, a primjetan je i utjecaj drugih kriznih situacija (poput npr. ruskog rata protiv Ukrajine) na širenje i rasprostranjenost tvrdnji koje nemaju činjeničnu osnovu.
Kako govoriti o klimatskoj krizi
Zaključci koji se nameću iz dva citirana istraživanja krajnje su zabrinjavajući: ne samo da ponavljanje dezinformacija o klimatskim promjenama povećava njihovu percepciju točnosti među ljudima, već te dezinformacije vrlo lako mogu poslužiti kao ulaz u “zečju rupu” u kojoj se korisnicima digitalnih komunikacijskih aplikacija nameću i druga činjenično neutemeljena uvjerenja.
Tehnologije koje omogućavaju digitalnu komunikaciju među velikim brojem ljudi stoga imaju evidentni potencijal da izazovu otpor naspram politika kojima je cilj suzbijanje klimatskih promjena i prilagođavanje na njihove štetne učinke. Taj problem samo će postajati dodatno naglašen kako se diskusija o problemu klimatskih promjena bude zahuktavala u narednim godinama i desetljećima, paralelno s intenziviranjem njihovih štetnih učinaka.
Jutta Haider, znanstvenica sa švedskog Sveučilišta u Boråsu, zabrinuta je da će uspon tzv. AI alata samo olakšati širenje klimatskih dezinformacija. Ona je u nedavnom članku za Tech Policy Press naglasila kako bi integriranje AI tehnologije u internetske tražilice poput Googlea ili Binga moglo dovesti do toga da će sve veći broj ljudi biti izloženo činjenično netočnim i/ili neutemeljenim tvrdnjama. Naime, koliko god da su AI alati vješti u prikupljanju i sistematiziranju velike količine podataka, nisu sposobni razlikovati činjenice od izmišljotina.
Znanstvenici koji pokušavaju informirati javnost o realnosti antropogenih klimatskih promjena stoga imaju pred sobom težak zadatak; moraju osmisliti efikasan način komuniciranja o ovom problemu kako bi uvjerili globalnu javnost da si ne možemo priuštiti cijenu ignoriranja klimatske krize.
Upravo time se bavila studija poveće grupe europskih i američkih znanstvenika koja je ovog ljeta objavljena u časopisu Nature Human Behaviour.
U istraživanju je sudjelovalo više od 10 tisuća ispitanika iz 27 zemalja, a istraživači su mjerili učinkovitost znanstvene komunikacije o klimatskom konsenzusu. Naime, poznata je činjenica kako se između 97 i 99 posto klimatskih znanstvenika slaže da su klimatske promjene stvarna i hitna prijetnja, uzrokovana ljudskim djelovanjem. Među općom javnosti to uvjerenje nije ni blizu jednako rašireno.
Istraživači su došli do zaključka kako je u javnoj komunikaciji važno naglašavati činjenicu o postojanju klimatskog konsenzusa. Takve poruke mogu učinkovito utjecati na percepciju ljudi koji nisu dovoljno dobro informirani o klimatskim promjenama, kao i među onima koji ih odbijaju iz ideoloških razloga (a čija se politička uvjerenja uglavnom poklapaju s političarima i strankama tzv. desnice).
“U ovoj studiji, koja obuhvaća više od 10.000 sudionika iz 27 zemalja, pokazuje se da poruke o znanstvenom konsenzusu o klimatskim promjenama mogu smanjiti pogrešna shvaćanja o konsenzusu i izazvati male pomake u uvjerenjima i zabrinutosti vezanoj uz klimatske promjene. Ovaj učinak se ne proteže izravno na podršku javnim akcijama. Čini se da komuniciranje znanstvenog dogovora da su klimatske promjene kriza, zajedno s konsenzusom da se klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem doista događaju, nema dodatnu vrijednost osim jačanja povjerenja u percepciju tog konsenzusa. Ovo naglašava važnost nastavka istraživanja učinkovitih načina komuniciranja projekcija klimatske znanosti, izvan samog konsenzusa da se klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem doista događaju. Ključno je da su poruke o znanstvenom konsenzusu najučinkovitije među ljudima koji su manje upoznati s porukom i imaju manje točne početne percepcije konsenzusa, uključujući one s nižim povjerenjem u klimatske znanstvenike i one sklone političkim ideologijama desnog spektra. Ukratko, poruke o znanstvenom konsenzusu učinkovit su i nepolarizirajuć alat za značajno smanjenje pogrešnih percepcija znanstvenog konsenzusa i blago pomicanje osobnih uvjerenja i zabrinutosti vezanih uz klimatske promjene u različitim uzorcima i publikama”, zaključuje se u istraživanju.
Članak je nastao u okviru projekta “Činjenice o klimatskoj krizi – klima.faktograf.hr”. Projekt je sufinanciran putem bespovratne potpore dodijeljene od strane Agencije za elektroničke medije u okviru Programa potpora male vrijednosti (de minimis) za mjeru NPOO C1.1.1. R6-I2 Uspostava provjere medijskih činjenica iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
