Elektrane na ugljen nastavljaju prekomjerno zagađivati Balkan

Iako su do kraja 2023. godine trebala ispuniti nove standarde onečišćenja zraka, zastarjela postrojenja na ugljen u državama zapadnog Balkana (Srbija, Sjeverna Makedonija, Kosovo te Bosna i Hercegovina) nastavljaju sa zagađujućim emisijama, neka čak i više nego ranije.

Zaključak je to najnovijeg izvješća organizacije CEE Bankwatch Network naziva “Pridržavaj se ili zatvori – Šest godina smrtonosnih kršenja zakona tvornica ugljena zapadnog Balkana” koje podsjeća da elektrane u balkanskim državama već za šest godina probijaju rok koji su imale da ispoštuju EU Direktivu o velikim ložištima kojom se definiraju granične vrijednosti emisija iz postrojenja toplinske snage veće od 50 MW.

Podaci iz protekle godine govore kako su ukupne emisije sumporovog oksida (SO2) iz postrojenja uključenih u nacionalne planove smanjenja emisija (NERP) Srbije, Kosova, Sjeverne Makedonije i BiH bile 5,7 puta veće nego što je dopušteno, tek nešto niže od godišnjih emisija između 2018. i 2020. godine, kada su bile šest puta veće od dopuštenih.

Ništa bolje postrojenja na ugljen ne stoje ni po pitanju dušičnih oksida (NOX); emisije tih plinova bile su 1,3 puta više nego što je dopušteno, najviše zbog nedostatka ulaganja u njihovo smanjenje, kao i snižavanja gornjih granica dopuštenih emisija u nacionalnim planovima.

Emisije prašine u 2023. godini neznatno su se smanjile u odnosu na prethodnu godinu; bile su gotovo 1,75 puta veće od onih koje su dopuštene, u odnosu na 1,8 puta više u 2022. godini.

Najveći zagađivači

Kada je riječ o emisijama sumporovog oksida, protekle godine najviše emisija imala je Srbija s 296.011 tona te BiH sa 181.807 tona.

Elektrana Ugljevik u BiH je pojedinačni rekorder po količini emisija SO2, čak 97.189 tona, što predstavlja povećanje u odnosu na prethodne godine. Ugljevik je nastavio biti veliki zagađivač unatoč tome što je u studenom 2021. godine pustio u rad postrojenje za odsumporavanje vrijedno 85 milijuna eura. Međutim, operater priznaje da postrojenje uglavnom ne radi jer je ekonomski teret, i zato što nedostaje objekt za odlaganje gipsa koji nastaje u procesu.

Ukupno četiri tvornice – Ugljevik i Kakanj 7 u BiH, Bitola 1 i 2 u Sjevernoj Makedoniji te Kostolac A2 u Srbiji – premašile su gornje granice dozvoljenih emisija SO2 za više od deset puta.

Što se tiče dušikovih oksida, termoelektrana Nikola Tesla B u Srbiji imala je najveću apsolutnu emisiju 2023. (11.633 tona), što je značajno povećanje u odnosu na 8.500 tona u 2022. Najveće prekoračenje u odnosu na dopuštene emisije imao je pogon Kosovo A4 koji je emitirao 2.761 tona, ček 4,2 puta više od dopuštenog.

Najveći apsolutni emiter prašine na zapadnom Balkanu u 2023. bila je termoelektrana Kosovo B2 koja je emitirala 3.798 tona, što je povećanje u odnosu na 2.517 tona u 2022. godini i 9,2 puta više od dopuštenog u sklopu nacionalnog plana smanjenja emisija.

Tvornica Gacko u Bosni i Hercegovini imala je najveće relativno prekoračenje emisije prašine –  gotovo 10,7 puta više od dopuštene količine, odnosno 3.241 tona.

Probijanje rokova za smanjenje emisija

Krajem protekle godine istekao je i rok za zatvaranje više balkanskih postrojenja na ugljen, što se nije ostvarilo.

U Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji postrojenja koja su se trebala zatvoriti nastavila su s radom. Crnogorska tvornica u Pljevljima od kraja 2020. radi preko dodijeljenih joj 20.000 sati, a protekle godine pridružili su joj se bosanskohercegovačke elektrane Tuzla 4 i Kakanj 5 te Morava u Srbiji, za koju je operater Elektroprivreda Srbije (EPS) izjavio da će nastaviti raditi do 2026. godine.

Takvo nepoštivanje preuzetih obveza ima svoju cijenu. Autori analize, pozivajući se na svoje prethodno izvješće iz 2021. godine, navode da je od ukupno 19.000 smrtnih slučajeva uzrokovanih emisijama iz elektrana na ugljen u zemljama zapadnog Balkana od 2018. do 2020. godine, njih 12.000 bilo povezano s prekoračenjem gornjih granica emisija koje su navedene u nacionalnim planovima smanjenja emisija.

Zbog kršenja odredbi o zatvaranju zastarjelih energana na ugljen, Energetska zajednica, međunarodna organizacija koja okuplja zemlje EU i devet susjednih zemalja kandidata/potencijalnih kandidata za članstvo, otvorila je sporove protiv Crne Gore, BiH i Srbije. Naime, ulaskom u Energetsku zajednicu zemlje članice preuzele su obvezu usvajanja i provedbe važećih regulativa EU o energiji, okolišu i obnovljivim izvorima energije, odnosno direktiva i propisa koji pokrivaju područje električne energije, plina, nafte, infrastrukture, obnovljive energije, energetske učinkovitosti, tržišnog natjecanja i državnih potpora te okoliša, klime i kibernetičke sigurnosti.

“Čini se da nijedna od zemalja nema jasan, ažuriran i realističan plan za osiguranje usklađenosti i/ili zatvaranje svih svojih elektrana na ugljen”, navodi se u izvješću.

Pritom navode primjer Sjeverne Makedonije koja, pomičući datum ukidanja ugljena s 2027. na 2030. godinu, odstupa od svog nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP). BiH, Kosovo i Srbija su prekršili rok da do lipnja 2024. godine podnesu svoje konačne NECP-ove. Crna Gora još nije objavila ni prvi nacrt tog plana.

“Sve u svemu, razine onečišćenja šest godina nakon roka za provedbu Direktive o velikim ložištima na zapadnom Balkanu krajnje je nečuvena. Vlade zapadnog Balkana moraju konačno početi vladati i prestati dopuštati energetskim poduzećima da beskonačno produljuju vlastite rokove”, zaključak je izvješća.

Preporuke

Autori navode kako bi države trebale ispoštovati preuzete obveze te odmah staviti ključ u bravu postrojenjima koja su odavno trebala prestati s radom.

Sjeverna Makedonija mora izbjeći daljnja odgađanja datuma postupnog ukidanja ugljena. Jedinice za odsumporavanje koje postoje u Ugljeviku u BiH i Kostolac B u Srbiji trebale bi raditi kada god rada i sama postrojenja. Osim toga, ulaganja u opremu za odsumporavanje, denitrifikaciju i kontrolu prašine trebala bi se ubrzati u onim pogonima u kojima će se to isplatiti.

Tamo gdje neće, radni sati trebali bi se smanjiti kako bi se smanjilo onečišćenje.

Nadalje, nacionalni planovi za smanjenje emisija trebali bi sadržavati realne planove za elektrane u narednom periodu koji će uzeti u obzir njihovo tehničko stanje te razinu ulaganja potrebnu za usklađivanje s propisima.

Autori također navode da, iako je primarna odgovornost na vladama zapadnog Balkana, Europska unija mora iskoristiti svoj značajan utjecaj kako bi poslala snažniju poruku o potrebi za održivim i 100-postotnim prijelazom na obnovljivu energiju.

To bi značilo da mora nastaviti s financijskom potporom te osiguravanjem dodatnih sredstava za pravednu tranziciju regija koje još “pogoni” ugljen. Osim toga, trebala bi omogućiti Energetskoj zajednici jače alate za provedbu direktiva, ali i mehanizme rješavanja sporova s državama koji bi uključivali odgovarajuće kazne za kršenje rokova i propisa.