Europske vode su u prilično lošem stanju

Voda u Europi nije u dobrom stanju te je pod značajnim pritiscima među kojima je najveći poljoprivreda. Upozorenje je to Europske agencije za okoliš (EEA), sadržano u najnovijem izvješću u kojem se naglašava kako već sada nedostatak vode godišnje pogađa oko 20 posto teritorija i 30 posto stanovništva europskog kontinenta.

Podaci iz 2021. govore da je svega 37 posto površinskih voda postiglo dobro ili visoko ekološko stanje, a 29 posto dobro kemijsko stanje. Brojke koje se odnose na podzemne vode nešto su optimističnije; njih 77 posto u dobrom su kemijskom stanju, dok ih je 91 posto u dobrom kvantitativnom stanju.

Izvješće EEA-e odnosi se na više od 120.000 površinskih vodnih tijela diljem EU i Norveške te se temelji na podacima 19 država EU, koje one šalju Agenciji.

Iako je provođenje određenih mjera koje se poduzele države EU (rješavanje djela kemijskog onečišćenja te poboljšanje stanja nekih vodenih životinjskih vrsta) uspjelo spriječiti daljnje pogoršanje stanja vodnih tijela, od posljednjeg ciklusa praćenja nije uopćeno opće poboljšanje, upozorava EEA.

Pritom države EU nisu uspjele ispoštovati Okvirnu direktivu o vodama koja nalaže da europske rijeke, jezera, obalne i podzemne vode postignu dobro stanje do 2015. godine.

Uzrok onečišćenja

Europske vode najviše ugrožavaju kemikalije, onečišćenje atmosfere koje uzrokuju fosilna goriva te onečišćenja koja dolaze iz poljoprivrede. Kako su same države izvijestile, najveći pritisak koji utječe na površinske i podzemne vode proizlazi upravo iz poljoprivrednih aktivnosti kao rezultat korištenja vode i onečišćenja uslijed intenzivne upotrebe hranjivih tvari i pesticida.

EEA navodi kako se nedostatak poboljšanja kemijskog statusa može djelomično pripisati dugotrajnim zagađivačima. Tu spadaju živa, koja zagađuje vode tako što se oslobađa u atmosferu putem izgaranja ugljena za proizvodnju energije pa se naknadno vraća na površinu zemlje putem padalina, te bromirani usporivači plamena (koji u mnogim državama nisu ni odobreni za upotrebu).

Bez tih dugotrajnih zagađivača, 80 posto površinskih voda postiglo bi dobro kemijsko stanje umjesto sadašnjih 29 posto.

Statistika alarmantna, stvarnost još gora

Zbog objavljenog izvješća reagirale su i brojne organizacije za zaštitu okoliša koje upozoravaju na ozbiljnost situacije.

Tako Sara Johansson, viša službenica za politiku sprječavanja onečišćenja vode u Europskom uredu za okoliš (EEB), napominje kako ni ove brojke zapravo ne daju realni prikaz stanja površinskih voda.

“Iako su ove statistike alarmantne, one ne daju čak ni potpunu sliku jer se procjenjuje samo prema ograničenom i zastarjelom popisu zagađivača. Novi standardi kvalitete vode moraju se hitno usvojiti kako bi praćenje i planiranje mjera mogli biti uključeni u sljedeće Planove upravljanja riječnim slivovima”, kazala je Johansson.

Claire Baffert, savjetnica za pitanje voda u uredu za europsku politiku WWF-a poručila je kako ustrajno loše stanje europskih voda pokazuje da države članice iz godine u godinu ne uspijevaju riješiti krizu vode.

“Okvirna direktiva o vodama na snazi ​​je više od dva desetljeća, ali njezini ciljevi ostaju uglavnom neispunjeni jer nacionalne vlade njezine zahtjeve ne shvaćaju ozbiljno. Nažalost, postoje snažni pozivi da se oslabe standardi direktive kako bi se olakšali štetni projekti, dok je ono što nam je uistinu potrebno davanje prioriteta zaštiti naših vodnih resursa”, rekla je Baffert.

Što se može učiniti?

Europske zemlje moraju poboljšati svoju otpornost te osigurati održivu opskrbu slatkom vodom za ljude i okoliš, jer će situacija u budućnosti, zbog klimatskih promjena, biti još gora. Stručnjaci iz EEA tako navode da klimatske promjene već sada utječu na vodna tijela; sve češće intenzivne padaline dovode do većeg rizika od poplava, koje pak ugrožavaju ljude i ekosustave.

Dvije su stvari, naglašava se u dokumentu, ključne za rješavanje problema s vodom – smanjenje upotrebe te poboljšanje njene učinkovitosti.

Naime, smanjenje curenja vode iz sustava, korištenje učinkovitih uređaja te povećanje ponovne upotrebe vode poboljšalo bi učinkovitost upravljanja vodom. Nadalje, određivanje viših cijena vode također može biti faktor koji bi utjecao na smanjenje upotrebe vode i poboljšanje učinkovitosti te istovremeno pružio mehanizam za financiranje ulaganja u vodu, navodi se u izvješću.

“Postavljanje ciljeva, usmjereno na uštedu vode ili smanjenje potražnje, moglo bi potaknuti djelovanje i olakšati praćenje napretka prema većoj otpornosti na vodu”, navodi EEA.

U tu svrhu, Europi su potrebne ažurirane i pravovremene informacije o kvaliteti i količini vode, sve kako bi lakše upravljala njome.

Uz to, potrebno je dodatno raditi na smanjenju onečišćenja, odnosno na sprječavanju ispuštanja štetnih tvari u vodu. Kao važan faktor navodi se i obnova prirode, odnosno ponovno povezivanje rijeka i njihovih poplavnih nizina te obnova močvara i tresetišta. Takve aktivnosti mogu dovesti do zdravijih, biološki raznolikih slatkovodnih ekosustava, koji mogu opskrbljivati ​ljude ​kvalitetnom vodom, a istovremeno skladištiti ugljik i ublažavati utjecaj ekstremnih vremenskih prilika.

Andras Krolopp, voditelj politike bioraznolikosti u The Nature Conservancy Europe, rekao je kako stanje europskih voda ne samo problem Europe, nego globalna kriza.

“Vraćanje najmanje 25.000 km rijeka u stanje slobodnog toka nije samo ekološka nužnost; to je predanost bioraznolikosti i našoj budućnosti. Europa ima globalnu obvezu prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti i Zakonu o obnovi prirode da postigne ovaj cilj. Moramo ubrzati provedbu Okvirne direktive o vodama i dati prioritet zaštiti vode i ekosustava u svim politikama. Sada je vrijeme za djelovanje, odgađanje nije opcija”, kazao je Krolopp.