Oxfam optužio ultrabogataše za masovno ubojstvo emisijama i ulaganjima
Samo četiri godine (2015.–2019.) emisija potrošnje najbogatijih 1% dovoljne su da izazovu 1,5 milijuna prekomjernih smrtnih slučajeva između 2020. i 2120. godine, navodi Oxfam. Zazivaju radikalno oporezivanje i preoblikovanje ekonomije.
Međunarodna konfederacija organizacijâ za borbu protiv siromaštva Oxfam objavila je veoma oštro istraživanje bazirano na podacima koje su uspjeli prikupiti o potrošnji ultrabogatih pojedinaca na svijetu. Katastrofalni postupci “polutokratâ”, kao što su rastrošni životni stil i projekti u koje ulažu, nemilice troše naš preostali ugljični budžet i pritom dovode do bilijunâ dolara šteta diljem svijeta, propasti usjeva i gladi te – masovnoga ubojstva. Zato predlažu radikalno oporezivanje bogatstva i kontrolu njihovih emisija.
“Samo četiri godine (2015.–2019.) emisija od potrošnje najbogatijih 1% na svijetu dovoljne su da izazovu 1,5 milijuna prekomjernih smrtnih slučajeva između 2020. i 2120. To iznosi nešto više od 15.000 prekomjernih smrtnih slučajeva godišnje tijekom sljedećeg stoljeća do 2120., što je više od trenutne godišnje stope smrtnosti uzrokovane prirodnim katastrofama“, navodi se u Oxfamovom izvješću. Metodologiju su objavili ovdje.
Većina, odnosno 78% tih prekomjernih smrti, odnosno smrt 1,18 milijuna ljudi, dogodit će se zbog vrućine u zemljama s niskim i nižim srednjim prihodima. Broj smrtnih slučajeva u zemljama s visokim prihodima će biti manje ozbiljan, jer “bogati mogu priuštiti zaštitu za sebe, njihove pretjerane emisije uzrokuju smrt drugdje”. Njihova računica se proteže i na šire povlaštene slojeve svijeta, odnosno i na potrošnju najbogatijih 10% svjetskog stanovništva. Ona će uzrokovati oko 4,8 milijuna prekomjernih smrtnih slučajeva, odnosno 47.600 godišnje do 2120.
“Samo četiri godine (2021.–2025.) emisija od ulaganja 50 najbogatijih milijardera na svijetu dovoljno je da uzrokuje oko 34.000 prekomjernih smrtnih slučajeva između 2026. i 2126.”, procjenjuje Oxfam.
Koliko ostatak svijeta plaća rasipništvo najbogatijih?
Emisije najbogatijih ostatak svijeta koštaju bilijune, nastavlja se u izvješću. Većina tog troška proizlazi iz toga što više temperature uzrokovane rastućim emisijama utječu na godišnji gospodarski rast. Promjene u gospodarskoj proizvodnji događaju se zbog promjena u produktivnosti rada, poljoprivrednoj produktivnosti i potrošnji energije.
“Od 1990. do 2050. godine, gospodarski trošak najbogatijeg 1% svijeta iznosi 52,6 bilijuna dolara”, navode. Taj će se učinak najviše osjetiti u zemljama s niskim i nižim srednjim prihodima. Između 1990. i 2050. godine, zemlje s niskim i nižim srednjim prihodima nakupit će gospodarske štete u ukupnom iznosu od 44 bilijuna dolara.
Oxfam također procjenjuje da će samo jedno desetljeće emisija nastalih zbog ulaganja 50 najbogatijih svjetskih milijardera – između 2018. i 2028. – prouzročiti gospodarsku štetu od 250 milijardi dolara do 2050. godine, što je ekvivalentno trenutnoj gospodarskoj proizvodnji zemalja poput Ekvadora i Bugarske.
“Gospodarske štete koje su zemlje s niskim i nižim srednjim prihodima već pretrpjele između 1990. i 2023. zbog tri desetljeća emisija potrošnje najbogatijih 1% na svijetu (1990.–2019.) otprilike su tri puta veće od ukupnog službeno evidentiranog financiranja za klimu koje su razvijene zemlje dale siromašnijim zemljama”, piše Oxfam, pozivajući se na izvještaj o ispunjavanju obveza zbog klimatskog duga.
“Ono malo ugljičnog dioksida koliko još možemo sigurno emitirati nerazumno troše superbogati. Donosimo nove dokaze kako jahte, privatni avioni i investicije koje zagađuju okoliš 50 najbogatijih svjetskih milijardera ubrzavaju klimatsku krizu. Istraživanje Oxfama pokazuje da emisije superbogatih 1% uzrokuju gospodarske gubitke od trilijuna dolara, doprinose golemim gubicima usjeva i vode do milijuna prerano izgubljenih života. Kako globalne temperature nastavljaju rasti, ugrožavajući živote i sredstva za život ljudi koji žive u siromaštvu i nesigurnosti, moramo djelovati sada kako bismo ograničili emisije superbogatih i natjerali bogate zagađivače da plate.”
Emisije najbogatijih potiču glad
Raste konsenzus da klimatske promjene već utječu na prinose usjeva i da klimatska kriza predstavlja jedan od glavnih uzroka naglog porasta globalne gladi. Oxfamova analiza procjenjuje promjene u prinosima glavnih globalnih usjeva zbog promjena temperature, uzimajući u obzir kukuruz, pšenicu i soju, koji su među najčešćim kulturama u svijetu.
Nalazi pokazuju da pretjerane emisije od potrošnje najbogatijih 1 % svjetskog stanovništva uzrokuju značajne gubitke u prinosima, a najsiromašnije zemlje i ljudi snose najveći teret tog utjecaja.
“Tri desetljeća emisija potrošnje (1990.–2019.) najbogatijih 1 % već su uzrokovala gubitke usjeva koji bi mogli osigurati dovoljno kalorija za prehranu 14,5 milijuna ljudi godišnje između 1990. i 2023.”, navodi Oxfam. Dalje procjenjuju da bi gubici usjeva između 2023. i 2050., koji su izazvani četirima desetljećima emisija potrošnje najbogatijih 10 % svjetskog stanovništva (1990.–2030.), mogli osigurati dovoljno kalorija za prehranu nevjerojatnih 148,8 milijuna ljudi godišnje.
“Oko jedno desetljeće (2018.–2028.) emisija ulaganja 50 najbogatijih milijardera na svijetu prouzročit će gubitke usjeva koji bi mogli osigurati dovoljno kalorija za prehranu 120.000 ljudi godišnje između 2028. i 2050.”, piše Oxfam.
Igračke
Istraživači iz Oxfama razvili su metodologiju za izračunavanje emisija jahti koja uključuje podatke o veličini plovila, specifikacijama motora, vrsti goriva, broju sati na moru, pa čak i o generatorima za hidromasažne bazene i klimatizaciju za hangare za helikoptere.
“Jedno od ključnih otkrića za nas je da su superjahte daleko najzagađujuća igračka koju milijarder može posjedovati, osim možda raketnog broda,” rekao je Alex Maitland, jedan od autora izvješća, a prenosi Guardian.
Tower view at liftoff of Starship’s fifth flight test pic.twitter.com/BAtcod2EVD
— SpaceX (@SpaceX) October 14, 2024
Na globalnoj razini, samo 1% ljudi odgovorno je za polovicu svih emisija ugljika iz zračnog prometa. Prodaja visoko zagađujućih privatnih aviona udvostručila se u posljednja dva desetljeća.
Oxfam je uspio identificirati privatne avione koji pripadaju 23 od 50 najbogatijih milijardera svijeta; ostali ih ili ne posjeduju ili su ih izostavili iz javnih podataka. U prosjeku, ovih 23 milijardera letjelo je 184 puta, provodeći 425 sati u zraku tijekom 2023. godine. To je ekvivalent tome da svaki od njih obiđe Zemlju deset puta.
Privatni avioni ovih 23 ultrabogatih pojedinaca emitiraju prosječno 2,074 tone ugljika godišnje. To je ekvivalent 300 godina emisija prosječne osobe u svijetu ili 2,000 godina ljudi koji žive u globalno najsiromašnijih 50%.
No, još destruktivnije su emisije stakleničkih plinova iz ulaganja ultrabogatih, koje su 340 puta veće od emisija njihovih jahti i privatnih aviona. Šačica najbogatijih ljudi svijeta u pravilu ulaže u najprljavije industrije, odnosno bar dvaput prljavije od prosjeka indeksa S&P 500, tj. dionica 500 najvećih korporacija koje kotiraju na američkim burzama.
Mračne zanimljivosti iz svijeta luksuza
Prije nego što se posvetimo Oxfamovim preporukama, citirat ćemo neke od najznačajnijih statistika do kojih su došli. Ima ih 20 i vrlo su zanimljive:
1. Emisije iz ulaganja, privatnih aviona i superjahti 50 najbogatijih ljudi svijeta veće su od emisija potrošnje najsiromašnijih 2% (155 milijuna) ljudi zajedno.
2. Kroz svoja ulaganja, superjahte i privatne avione, milijarderi u 96 minuta emitiraju više nego prosječna osoba tijekom cijelog života.
3. Emisije superjahti i privatnih aviona milijardera u razdoblju od dva tjedna veće su nego one koje prosječna osoba emitira u životu.
4. Prosječne emisije luksuznog prijevoza (privatni avioni i jahte) milijardera u Oxfamovom uzorku 7,661 puta su veće od ugljičnog otiska osobe među globalno najsiromašnijih 50%.
5. Prosječni ugljični otisak ulaganja milijardera u Oxfamovom uzorku 26 milijuna puta je veći od emisija ulaganja osobe iz globalno najsiromašnijih 50%.
6. Kad bi svi emitirali onoliko ugljika koliko i oni u najbogatijih 10%, preostali ugljični budžet nestao bi za manje od godinu i pol. Kad bi svi emitirali kao najbogatijih 1%, preostali ugljični budžet nestao bi za manje od pet mjeseci. Kad bi svi emitirali kao 50 najbogatijih milijardera putem svojih superjahti i privatnih aviona, ugljični bi budžet nestao za dva dana.
7. Oxfam je identificirao privatne avione koji pripadaju 23 od 50 najbogatijih milijardera; ostali ih nemaju ili su ih izostavili iz javnih podataka. U prosjeku su ovi milijarderi letjeli 184 puta godišnje – provodeći 425 sati u zraku, što je ekvivalent obilaska Zemlje deset puta.
8. Privatni avioni ovih 23 najbogatijih pojedinaca emitiraju prosječno 2,074 tone ugljika godišnje, što je ekvivalent 300 godina emisija prosječne osobe u svijetu ili preko 2,000 godina za osobu među globalno najsiromašnijih 50%.
9. Elon Musk posjeduje (najmanje) dva privatna aviona koja zajedno proizvode 5,497 tona CO₂ godišnje, što je ekvivalent 834 godine emisija prosječne osobe u svijetu ili 5,437 godina za osobu iz globalno najsiromašnijih 50%.
10. Dva privatna aviona Jeffa Bezosa provela su skoro 25 dana u zraku, emitirajući 2,908 tona CO₂, što bi prosječnom Amazonovom zaposleniku u SAD-u trebalo 207 godina da emitira.
11. Oxfam je identificirao 23 superjahte u vlasništvu 18 od 50 najbogatijih milijardera. Te su jahte u prosjeku prešle 12,465 nautičkih milja godišnje, što je ekvivalent četiri prijelaza Atlantika.
12. Oxfam procjenjuje da prosječan godišnji ugljični otisak svake od ovih jahti iznosi 5,672 tone, što je više od tri puta više od emisija njihovih privatnih aviona. To je ekvivalent 860 godina emisija prosječne osobe u svijetu ili 5,610 puta za osobu među globalno najsiromašnijih 50%.
13. Obitelj Walton, nasljednici trgovačkog lanca Walmart, posjeduju tri superjahte vrijedne preko 500 milijuna dolara. Prešli su 56,000 nautičkih milja u jednoj godini s kombiniranim ugljičnim otiskom od oko 18,000 tona, što je ekvivalent ugljičnom otisku oko 1,714 Walmartovih radnika.
14. Brazilski financijer Jorge Paulo Lemann, član Latinskoameričkog vijeća za očuvanje okoliša koji ima ciljeve zaštite oceana, posjeduje superjahtu koja je prešla 12,000 nautičkih milja u godini emitirajući oko 2,700 tona ugljika.
15. Oxfamova analiza pokazala je da emisije iz ulaganja čine najveći dio ugljičnog otiska milijardera. Prosječne emisije ulaganja najbogatijih 50 milijardera iznose oko 2,6 milijuna tona CO₂ godišnje. To je oko 340 puta više od njihovih emisija iz privatnih aviona i superjahti zajedno. Emisije ulaganja svakog milijardera ekvivalent su gotovo 400,000 godina emisija prosječne osobe ili 2,6 milijuna godina emisija osobe iz najsiromašnijih 50% svijeta.
16. Gotovo 40% ulaganja najbogatijih 50 milijardera je u visoko zagađujuće industrije poput nafte, rudarstva, brodarstva i cementa. Kada se modna industrija i maloprodaja dodaju kao sektori koji visoko zagađuju, udio ulaganja milijardera koji se smatraju zagađujućima raste na gotovo dvije trećine. Dvije velike tehnološke tvrtke u vlasništvu milijardera imaju emisije usporedive s velikim brodarskim kompanijama. Samo jedan milijarder, Gautam Adani, ima značajna ulaganja u obnovljive izvore energije – i to samo 18% svog ukupnog portfelja. Značajan dio ostatka uložen je u fosilna goriva, uključujući ugljen.
17. U prosjeku, portfelj ulaganja milijardera je gotovo dvostruko zagađujući od ulaganja u S&P 500.
18. Od dostupnih podataka o ulaganjima najbogatijih 50 milijardera, samo 12 tvrtki (24%) postavilo je ciljeve za neto nulte emisije.
19. Bogatstvo 2,781 milijardera svijeta poraslo je na 14,2 bilijuna dolara. Kad bi bilo uloženo u obnovljive izvore energije i mjere energetske učinkovitosti do 2030., ovo bi bogatstvo moglo pokriti cijeli financijski jaz između onoga što su vlade obećale i onoga što je potrebno za zadržavanje globalnog zatopljenja ispod 1,5°C, prema procjenama Međunarodne agencije za obnovljive izvore energije.
20. Na svaki milijun dolara koji ulože 50 milijardera iz Oxfamove studije, emitira se 154 tone CO₂ godišnje. Kada bi ta ista ulaganja bila smještena u fond s niskim emisijama, njihove emisije bile bi 13 puta manje.
Preporuke: porezi na ulaganja u prljave industrije i luksuz
Kako bi se zaštitila budućnost života na Zemlji, Oxfam smatra vlade moraju izraditi i provesti pravedne i ambiciozne klimatske planove za smanjenje emisija u skladu sa zahtjevima Pariškog sporazuma.
To znači postizanje svojih Nacionalno utvrđenih doprinosa (NDC-ova) do 2025. godine. Bogate zemlje Globalnog Sjevera – gdje mnogi od najbogatijih ljudi na svijetu žive i povijesno su živjeli – pridonijele su 92% prekomjernih emisija. Nacionalni planovi trebaju uključivati progresivne mjere za postupno ukidanje fosilnih goriva i pomoć kućanstvima s niskim i srednjim prihodima u prilagodbi na ekonomiju s niskim emisijama ugljika, kao i mjere za značajno smanjenje emisija najbogatijih pojedinaca.
“Trebaju odrediti financijske doprinose najbogatijih za podršku prilagodbi klimatskim promjenama u ugroženim zajednicama i olakšanje pravednog prijelaza”, izrijekom zahtijeva Oxfam.
Druga preporuka je oporezovanje ultrabogatih kako bi se smanjila njihova prekomjerna potrošnja i emisije iz ulaganja, kao i njihova podrška zagađujućim industrijama. To uključuje uvođenje niza trajnih progresivnih poreza na prihod i bogatstvo za najbogatijih 1% u svijetu.
“Porez od 60% na prihode najbogatijih 1% smanjio bi emisije za količinu veću od ukupnih emisija Ujedinjenog Kraljevstva u 2019. Stope također moraju biti dovoljno visoke kako bi značajno smanjile ekonomsku nejednakost”, procjenjuje Oxfam.
U sklopu ove mjere preporuča se primjena viših poreznih stopa na bogatstvo i prihode, kako pojedinačne, tako i korporativne, iz zagađujućih ulaganja, poglavito profit od prodaje fosilnih goriva. Stope trebaju biti dovoljno visoke da obeshrabre ulaganja u zagađujuće industrije. Također, preporučuju oporezivanje viška dobiti korporacija stečenih putem nesrazmjerne kontrole tržišta ili iznimnih dobiti.
Treća mjera je zabrana ili kažnjavanje emisijski intenzivnih luksuznih potrošnji, počevši od privatnih aviona, superjahti, SUV vozila i učestalog zračnog putovanja.
“Vlade bi trebale zabraniti privatne avione i superjahte jer te luksuzne emisije značajno doprinose klimatskoj krizi. Takve su mjere primjerene i nužne u kontekstu hitnosti klimatske krize”, navode. Alternativno, luksuzi bi se trebali oporezovati odvraćajućim stopama (90% ili više). Takvi bi porezi obeshrabrili prekomjernu potrošnju dok bi prihodi od najbogatijih bili usmjereni u nacionalne klimatske planove.
Četvrta mjera je regulacija korporacija i investitora kako bi radikalno i pravedno smanjili svoje emisije ugljika.
Novca ima
Razvijene zemlje nisu ispunile svoje obećanje o 100 milijardi američkih dolara za klimatsko financiranje, a pred COP29 nema naznaka da će postaviti novi cilj klimatskog financiranja koji odgovara stvarnim potrebama. Također i dalje odbijaju pozive za reparacije.
Oxfam procjenjuje da zemljama s niskim i srednjim prihodima treba najmanje 18,9 bilijuna američkih dolara do 2030. za klimatske akcije. Civilno društvo procjenjuje da, uz to, Globalni Sjever duguje Globalnom Jugu klimatski dug od pet bilijuna američkih dolara između 2025. i 2050. kao kompenzaciju za prošlo iskorištavanje prirode i ljudi.
“Argument da ‘nema novca’ ne drži vodu”, poručuje Oxfam. Kada bi vlade bile spremne natjerati bogate pojedince i korporacije koji visoko zagađuju da plate, mogle bi početi prikupljati financiranje u potrebnom opsegu.
Procjena je da bi vlade mogle prikupiti najmanje 1,7 bilijuna američkih dolara godišnje porezom na bogatstvo milijunaša i milijardera u svijetu. Dodatnih 100 milijardi američkih dolara uprihodovalo bi se dodatnim porezom na bogatstvo od investicija u aktivnosti koje zagađuju okoliš.
Porezom na dohodak od 60% za najbogatijih 1% u svijetu prikupilo bi se oko 6,4 bilijuna američkih dolara godišnje.
Do 941 milijardu američkih dolara moguće je prikupiti putem poreza na iznenadne profite korporacija, i to na 722 najveće svjetske korporacije, koje su zajedno ostvarile više od jednog bilijuna američkih dolara u iznenadnim profitima godišnje u 2022. i 2023.
Preoblikovanje ekonomije
Predugo je naš ekonomski sustav, usmjeren na stvaranje sve veće dobiti za bogate te na ekstrakciju i potrošnju po svaku cijenu, ugrožavao istinski prosperitetnu i održivu budućnost za sve ljude i za naš planet, navodi Oxfam. Zato je potrebno osmisliti i uspostaviti nove sustave i mjere koje promiču dvostruke ciljeve ljudske dobrobiti i razvoja planeta.
To znači postaviti ciljeve za radikalno smanjenje ekonomske nejednakosti. Na globalnoj i nacionalnoj razini, prihodi najbogatijih 10% trebali bi biti najviše jednaki prihodima donjih 40%.
Također, potrebno je nadići i manjkavu mjeru koja za cilj gospodarstva postavlja rast BDP-a. Središnje politike bi se trebale fokusirati na jednakost, ljudsku dobrobit i zdravlje planeta. Trebale bi odražavati kako su prihod i bogatstvo raspodijeljeni te u potpunosti uzeti u obzir neplaćeni i skrbnički rad koji većinom obavljaju žene i marginalizirane skupine.
Nužno je i odbaciti neoliberalnu ekonomiju i staviti državu u središte osiguravanja zdravih i prosperitetnih društava koja su dobra za ljude i planet, smatra Oxfam. To znači odbaciti pretpostavku da je jedini način za transformaciju društva prema neovisnosti o fosilnim gorivima subvencioniranje privatnih aktera. To bi podrazumijevalo i strateško javno ulaganje u istraživanje i razvoj, pružanje usluga, obnovljive izvore energije te niskougljični javni prijevoz i infrastrukturu.
Predlažu i rebalansiranje globalnih institucije poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije (WTO), kako bi zemlje Globalnog Juga imale autonomiju i prostor za oblikovanje bolje budućnosti za svoje stanovništvo, zaključuju u istraživanju.