Donald Trump je klimatska katastrofa

Donald Trump će u siječnju 2025. ponovo biti inauguriran za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, a njegova će Republikanska stranka izgledno imati i većinu u oba doma američkog parlamenta. To je najgori mogući ishod američkih predsjedničkih izbora iz perspektive međunarodnog pokreta za klimatsku akciju.

Donald Trump, naime, ne vjeruje u klimatske promjene.

Demonstrirao je to više puta svojim riječima i postupcima: kad je povukao SAD iz Pariškog sporazuma o klimi, skoro pa jednoglasnog međunarodnog dogovora o borbi protiv klimatskih promjena kroz ulaganja u smanjenje emisija stakleničkih plinova; kad je negirao postojanje znanstvenog konsenzusa o antropogenim klimatskim promjenama; kad je ukidao regulacije kojima se štite klima i okoliš, čime je, prema analizi konzultantske kuće Rhodium Group, omogućio da se u atmosferu upumpa dodatnih 1,8 milijardi tona CO2e do 2035. godine; kad je u kampanji uoči netom završenih izbora za predsjednika SAD-a lažno tvrdio da su klimatske promjene “prevara”, da se vrijeme uvijek mijenja, da ne rastu ni razina mora ni prosječna temperatura na Zemlji…

Vlada predsjednika Joea Bidena zadnjih je četiri godine koliko-toliko čistila nered zaostao iza Trumpovog prvog mandata. SAD su ponovo pristupile Pariškom sporazumu, donesen je Zakon o smanjenju inflacije kojim su milijarde dolara usmjerene prema zelenim tehnologijama, poticani su razvoj i proizvodnja obnovljivih izvora energije, podržavana je klimatska znanost, postrožene su regulacije vezane za zaštitu klime, zdravlja i okoliša.

Donald Trump sve to namjerava poništiti, ili je barem tako obećao svojim biračima. Plan mu je potaknuti rast američkog gospodarstva, među ostalim, povećanom ekstrakcijom i potrošnjom fosilnih goriva. Stručnjaci za klimatske promjene i klimatske politike stoga su očekivano zabrinuti ishodom američkih izbora [1, 2, 3].

Emisije će rasti

Prema analizi portala Carbon Brief iz travnja ove godine, dakle uoči samih izbora, drugi Trumpov predsjednički mandat mogao bi povećati ugljični otisak SAD-a za 4 milijarde tona CO2e do 2030. godine (u usporedbi s prosjecima Bidenovog mandata). Ta je količina ekvivalenta CO2 ravna kombiniranim godišnjim emisijama Europske unije i Japana. Ili kombiniranim emisijama 140 zemalja koje najmanje zagađuju atmosferu stakleničkim plinovima. Time bi se poništio sav napredak koji je u zadnjih pet godina ostvaren povećanjem udjela obnovljivih izvora u globalnom energetskom miksu.

Nije isključeno ni da će SAD zahvaljujući drugoj Trumpovoj izbornoj pobjedi nekad u budućnosti ponovo postati najveći svjetski zagađivač. Trenutno su drugi; daleko najviše stakleničkih plinova u atmosferu upumpava Kina, koja je središte svjetske industrijske proizvodnje, a njeno je gospodarstvo i dalje izrazito ovisno o spaljivanju ugljena za proizvodnju električne energije. Međutim, to se ubrzano mijenja; Kina je ujedno i država koja najbrže povećava udio obnovljivih izvora u svom energetskom miksu, a posebno je impresivna brzina rasta proizvedene solarne energije.

Kad se gledaju ukupne historijske emisije, Sjedinjene Američke Države i dalje su uvjerljivo najveći svjetski zagađivač. Očito je da će se pod Trumpom dodatno učvrstiti na toj poziciji. Usto, SAD su najveći svjetski potrošač energije; prosječni Amerikanac troši oko triput više energije nego prosječni Hrvat, dva i pol puta više nego prosječni Kinez i čak 12 puta više nego prosječni Indijac.

Prilično je izgledno kako Trumpova pobjeda stoga znači da neće biti moguće ograničiti rast globalne temperature na +1,5°C s obzirom na predindustrijske razine, već će se morati i formalno usvojiti cilj ostajanja što je više moguće ispod dodatnih 2°C zagrijavanja. Tako je i u Pariškom klimatskom sporazumu formulirana gornja prihvatljiva granica rasta globalne temperature (iako mnogi znanstvenici strahuju da će nakon rasta iznad 1,5°C nastala šteta biti ireverzibilna).

Prema podacima koje je ovoga tjedna objavila europska agencija Copernicus, 2024. godina će biti prva godina otkad postoje mjerenja u kojoj je prosječna globalna temperatura bila iznad granice od +1,5°C. To ne mora biti nepovratno; već iduća godina može biti nešto hladnija od ove. Međutim, birači koji svoje povjerenje poklanjaju političarima koji ne vjeruju u klimatske promjene praktički garantiraju da će se trend rasta temperature nastaviti.

Šteta će biti ogromna

Šteta koja se time uzrokuje može se i prilično egzaktno novčano izraziti. Ranije spomenuta analiza Carbon Briefa procjenjuje financijsku težinu klimatske štete koju bi mogao izazvati Trumpov drugi mandat na oko 900 milijardi dolara. Brojka je temeljena na procjenama američke državne Agencije za zaštitu okoliša o cijeni svake dodatne tone CO2 upumpane u atmosferu.

Nastala će se šteta prvenstveno manifestirati kroz pojačani intenzitet ekstremnih vremenskih događaja poput suša, poplava i razornih oluja, dakle kroz ugrožene ljudske živote, uništenje poljoprivrednih usjeva i materijalna razaranja. To ujedno i znači da cijenu sanacije uglavnom neće snositi ljudi koji su glasali za Trumpa; ekstremni vremenski događaji najviše pogađaju tzv. Globalni Jug, slabije razvijeni i siromašniji dio svijeta.

Procjenjuje se da će klimatski dug Globalnog Sjevera prema Globalnom Jugu do 2050. iznositi 192 bilijuna američkih dolara. Male su šanse da će Donald Trump priznavati postojanje tog duga ili se njime naročito opterećivati.

Izbor Trumpa za predsjednika najbogatije i najmoćnije svjetske države stoga je garancija da će se problemi izazvani klimatskim promjenama nastaviti taložiti i time postajati sve gori. Amerikanci su izborom Trumpa odlučili dodati malo benzina na vatru te budućim generacijama prepustiti brigu da se požar previše ne rasplamsa.

Budućnost još nije odlučena

Iako će ovakav ishod američkih izbora vjerojatno djelovati demoralizirajuće za mnoge ljude diljem svijeta kojima je klimatska akcija važna, budućnost ipak neće ovisiti o ishodu samo jednih izbora.

Razlozi za optimizam i dalje postoje, na što su ovih dana odlučila podsjetiti dva australska klimatska znanstvenika u članku za The Conversation. Na prvom mjestu ističu da je zelenu energetsku tranziciju nemoguće zaustaviti, jer se obnovljiva energija pokazuje tržišno isplativijom od fosilnih goriva.

Također podsjećaju da se SAD nalaze u visokotehnološkoj utrci s Kinom, najvećim međunarodnim rivalom i trenutnim svjetskim šampionom kada su u pitanju istraživanje i razvoj tehnologija vezanih uz energetsku tranziciju, pa nije uvjerljivo da će samo zbog Trumpovih uvjerenja odustati od tog natjecanja.

Štoviše, njegov bi izbor mogao imati i kontraefekt, tako što će potaknuti klimatske aktiviste u SAD-u i drugdje da se bolje organiziraju i snažnije angažiraju. Drugim riječima, ima razloga za zabrinutost, ali prerano je za očaj. Trumpova izborna pobjeda za globalni je klimatski pokret zasigurno korak unazad, ali ne mora biti poraz.