Pacifičke otočne države strahuju da je COP29 gubitak vremena
Klimatske promjene najviše ugrožavaju pacifičke otočne države pa je za njih COP29 posebno važan. Međutim, nezadovoljni su tempom kojim se dolazi do dogovora pa Papua Nova Gvineja čak otvoreno poručuje da se radi o gubitku vremena.
Uoči UN-ove Konferencije o klimatskim promjenama COP29 koja danas počinje u Azerbajdžanu, ministar vanjskih poslova pacifičke otočne države Papua Nova Gvineja Justin Tckatchenko najavio je kako će se ta zemlja povući iz klimatskih pregovora, nazvavši pritom samit potpunim gubitkom vremena.
Razlog takve odluke su frustracije radi praznih obećanja iz zemalja najvećih zagađivača. Njegova izjava nadovezuje se na ranije izjave premijera Jamesa Marapea koji je još unazad tri mjeseca najavio kako Papua Nova Gvineja, u znak prosvjeda protiv velikih država zbog nedostatka podrške žrtvama klimatskim promjenama, neće prisustvovati konferenciji.
Prilikom sastanka malih otočnih država u Samoi prošlog tjedna, Tckatchenko je priopćio kako zemlja više neće tolerirati nedjelovanje te kako ništa konkretno nije proizašlo iz prijašnjih multilateralnih sastanaka. Iako će država poslati malo izaslanstvo vladinih dužnosnika, ministri neće sudjelovati raspravama na visokoj razini [The Guardian].
“COP29 neće biti ništa drugačiji, tako da Papua Nova Gvineja neće sudjelovati na političkoj razini. Međunarodna zajednica pokazala je potpuni nedostatak poštovanja prema zemljama poput naše koje igraju ključnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena. Umorni smo od toga da budemo po strani”, rekao je Tckatchenko te dodao da zemlje koje su veliki zagađivači nameću nemoguće prepreke u pristupu potrebnim sredstvima.
Aktivisti se ne slažu
Međutim, s tim se pristupom ne slažu klimatski aktivisti koji djeluju u toj zemlji. Jedan od njih, Duncan Gabi, rekao je kako taj potez riskira izoliranost zemlje u ključnim raspravama te da će umanjiti sposobnost traženja financijske i tehničke potpore za prilagodbu i ublažavanje klimatskih promjena.
“Živimo u svijetu u kojem su učinci klimatskih promjena sve razorniji, posebno za ranjive nacije poput naše. Važno nam je da imamo mjesto za stolom i da se naš glas čuje na COP-u,” rekao je Gabi za The Guardian.
S njim se složio i aktivist Vinzealher Anjo Nen koji je rekao da, iako bojkot može poslati snažnu poruku, Papua Nova Gvineja treba ostati unutar ovih konferencija. Anjo Nen smatra da COP pruža jedinstvenu globalnu platformu na kojoj zemlje – uključujući one male te zemlje u razvoju – mogu zagovarati jače klimatske obveze i pregovarati o resursima.
“Kada budemo bojkotirali, propustit ćemo priliku da pozovemo na trenutnu klimatsku akciju. Sudjelovanje u događajima kao što je COP daje priliku za borbu za snažnije financiranje prilagodbe i za bolju podršku otpornosti na klimatske promjene,” rekao je.
Ugroženost otočnih država
Klimatske promjene posebno ugrožavaju male pacifičke otočne države, unatoč tome što su te države odgovorne za svega 0,02 posto globalnih emisija stakleničkih plinova.
“Nema kompromisa oko našeg preživljavanja. Klimatske promjene su najveća prijetnja životnom standardu i sigurnosti na Pacifiku”, kazao je uoči COP-a 29 Hon Hu’akavameiliku Siaosi Sovaleni, premijer Tonge i predsjednik Foruma pacifičkih otoka. Iz ovog Foruma uoči COP-a 29 poručuju da svijet ne smije odustati od cilja ograničavanja globalnog zagrijavanja ispod +1,5 stupnjeva s obzirom na predindustrijsko razdoblje te naglašavaju da je siromašnim državama nužan jednostavniji pristup sredstvima za klimatsku tranziciju.
Ubrzan porast razine mora, zagrijavanje i zakiseljavanje oceana samo su neki od problema koji utječu na socioekonomsku stabilnost pacifičkih otočnih država, ali i prijete samom njihovom postojanju. Naime, njihova prosječna nadmorska visina je samo jedan do dva metra, 90 posto stanovništva živi unutar 5 kilometara od obale, a polovica infrastrukture nalazi se unutar pojasa od 500 metara od mora [Svjetska meteorološka organizacija].
Podsjetimo, prošlogodišnji COP28 koji se održao u Dubaiju završio je sporazumom u kojem se navodi formulacija u kojoj se zemlje poziva na “prelazak s fosilnih goriva u energetskim sustavima, na pravedan, uredan i pravičan način, ubrzavajući djelovanje u ovom kritičnom desetljeću kako bi se postigle nulte emisije do 2050. godine, u skladu sa znanošću”.
Međutim, iako se zemlje pozvalo da se upuste u smanjenje korištenja fosilnih goriva, tekst dokumenta zapravo nije zahtijevao od njih da to uistinu i učine, zbog čega pacifičke države smatraju da je dogovor bio nedovoljno ambiciozan.