“Vrućina i bijes”: Kako promjena klime uzrokuje nasilne sukobe

Utjecaj globalnog zatopljenja u brojnim se regijama diljem svijeta manifestira kroz bitku za resurse koja nekad vodi i do oružanog konflikta. Vijesti o takvim sukobima rijetko dolaze do nas, dijelom zbog nezainteresiranosti medija za događaje s drugog kraja svijeta, a dijelom i zbog toga što je teško, analizirajući određeni sukob, ogoliti ga do spoznaje da je potaknut upravo klimatskim promjenama.

Novinar Peter Schwartzstein u svojoj novoj knjizi “Vrućina i bijes” bavi se upravo takvim konfliktima. Nakon što je više od deset godina za brojne svjetske medije izvještavao o okolišnim problemima u više od 30 zemalja, Schwartzstein se u knjizi fokusirao na desetak priča koje objašnjavaju na koje je načine promjena klime destruktivno djelovala na različite zajednice te poticala nasilje među njima.

Među ostalim, piše o tome kako u Bangladešu pirati zarađuju otmicom raseljenih farmera i njihovih posjeda, o bazenu rijeke Nil kao području mogućeg šireg sukoba između Egipta i Etiopije zbog gradnje velike brane, o bogatim strancima iz država osjetljivih na sušu koji kupuju poljoprivredno zemljište u Sudanu kako bi, na račun lokalnog stanovništva, osigurali sigurnost hrane u budućnosti.

Dio tih priča podijelio je s publikom na promociji knjige u Berlinu koju je organizirala redakcija njemačkog medija Clean Energy Wire, i kojoj se pridružila Nisreen Elsaim, okolišna aktivistica iz Sudana koja je obnašala brojne dužnosti unutar organizacije Ujedinjenih naroda (UN).

Schwartzstein u knjizi navodi kako klimatski stres ne mora nužno dovesti do nasilja. Međutim, veća je vjerojatnost da će se ono pojaviti u područjima gdje određene društvene skupine, poput poljoprivrednika, već pate od klimatskih promjena, dok u isto vrijeme neke druge skupine prosperiraju. Šire društvene nejednakosti mogu potaknuti ogorčenost više nego samo siromaštvo.

Pokazuje to primjer priče na kojoj je novinar radio na području Iraka i Sirije, a koja govori o tome kako su kolabirajući poljoprivredni uvjeti ojačali terorističku skupinu ISIS. Posjetivši više od 120 sela u toj regiji, otkrio je da se najveće novačenje ekstremista dogodilo u selima na periferiji grada Mosula, onima koja nisu najsiromašnija i koja su imala privilegije o kojima su udaljenija sela mogla samo sanjati.

“Ono što su imali bila je blizina grada, a samim time i veću svijest o sve većem jazu između njihovog bogatstva i sredstava za život, od kojih je gotovo sve bilo povezano s poljoprivredom koja je nestajala radi suše, i života onih u gradu koji su uglavnom bili mnogo manje izloženi klimi. Ta vrsta sve većeg jaza u kombinaciji s nezadovoljstvom i svim ostalim što ga je pratilo pokazalo se kao vrlo  korisno oružje u rukama regrutera”, priča autor.

Promjene i nasilje

Klimatske promjene, tvrdi Schwartzstein, iskorištavaju postojeće slabosti u društvu. Isto tako, postoje i posebni, pojačavajući faktori koji određena mjesta čine osjetljivijima na nasilje povezano s klimom.

Jedan od njih je taj da u određenoj državi visoki postotak stanovništva živi od poljoprivrede, sektora koji je najosjetljiviji na klimatske promjene. Pojačavajući faktor je i povijest nedavnog ili tekućeg sukoba, kao i nedemokratski sustav koji nije sposoban učinkovito odgovoriti na probleme ljudi, što povećava mogućnost da će se napetosti pretvoriti u prisilu.

Nadovezujući se na Schwartzsteinove riječi, Elsaim je ispričala na koji način su klimatske promjene utjecale na sukobe u Sudanu. Uobičajeno je u toj zemlji da se stočari i pastiri zimi spuštaju prema jugu te prolaze pored zemljoradničke zemlje. Stoka pritom oplođuje zemlju i pospješuje uvjete za uzgoj te jede ostatke hrane, od čega imaju koristi i farmeri i stočari.

Nakon tog procesa, zemlja je spremna za poljoprivrednu sezonu, a isti proces, samo u obrnutom smjeru, događa se i ljeti.

“Klimatske promjene su utjecale na to da ljeto ponekad dođe kasnije, a ponekad zima uopće ni ne dođe. Uravnotežen odnos koji su imali farmeri i stočari je poremećen i više ga nema. Dogodio se jedan incident da je stočar došao na farmu prerano, prije žetve usjeva za prodaju koji je onda stoka pojela. Farmer je zbog toga ubio kravu, a stočar je ubio farmera. Nakon toga, poljoprivredno pleme je ubilo stočara, pa je zatim stočarsko pleme započelo sukob s plemenom farmera. U jednom trenu, cijela je regija bila u sukobu”, kaže Elsaim.

Sudanska aktivistica navela je i primjer mlađih muškaraca iz države Čad koji su se uključili u terorističku skupinu Boko Haram. Razgovarajući s njima shvatila je da je glavni motiv uključenja bila činjenica da su izgubili zemlju i stoku zbog presušivanja jezera Čad te su morali na neki način zaraditi za život.

“Prije manje od 50 godina, jezero je imalo površinu 25.000 m2. Danas ona iznosi 1.500 m2 i nastavlja se smanjivati. Prije je opskrbljivalo ljude koji žive ne samo u Čadu, već i u okolnim državama. Danas ne može opskrbiti ni ljude koji žive u Čadu”, kaže Elsaim.

Slabe države najosjetljivije

Dobra vlast, navodi autor knjige “Vrućina i bijes”, ključna je u sprječavanju toga da klimatski stres preraste u nasilje.

Međutim, isti ti klimatski stresovi smanjuju kapacitete država da dobro upravljaju, jer smanjuju količinu resursa u mjestima gdje ih ionako nedostaje. Dugoročno gledajući, autor smatra da bi neki od većih klimatskih kaosa mogli nastati zbog toga što države ne ispunjavaju očekivanja građana u smislu pružanja redovitih, osnovnih usluga – kao što su opskrba vodom ili održavanje cesta.

U knjizi se dotiče situacija u kojima i dobronamjerni pokušaji rješavanja problema izazvanih klimatskim promjenama mogu potaknuti nove probleme, što je koncept koji naziva backdraft. Na primjer, elektrifikacija brojnih sektora koja je ključna u tranziciji od fosilnih goriva zahtjeva eksploataciju minerala za komponente baterija, što je u određenim područjima, poput DR Konga, dovelo do nasilja.

Unatoč široko raširenom klimatskom skepticizmu koji se primio i za neke od glavnih državnika svijeta, autor navodi da ljudi u klimatski osjetljivim područjima nimalo ne sumnjaju da su klimatske promjene stvarne. Među pogođenim zajednicama postoji gotovo univerzalna svijest da se one događaju.

“Ljudi shvaćaju da ovo nisu uvjeti s kojima su se njihovi preci morali suočavati. Suša jest normalna pojava, no nije normalno da se ona ponavlja iz godine u godinu. Na selima se očituje većina klimatski najintenzivnijih stresova, iako su to zajednice koje su najmanje odgovorne za klimatske promjene”, kaže Schwartzstein.

Stvarnost koja je tu

Konflikti o kojima autor piše mogli bi se intenzivirati u budućnosti. Sve veće zagrijavanje planete uzrokuje degradaciju resursa dok istovremeno sve više zajednica pati od šteta koje uzrokuju vremenski ekstremi.

Studija koju su proveli istraživači sa Sveučilišta Stanford procjenjuje da je klima utjecala na 3 do 20 posto oružanih sukoba u zadnjem stoljeću. U slučaju zatopljenja od 4 °C, taj će se postotak povećati na 26 posto, a kod zagrijavanja od 2 °C klimatski uvjeti bi mogli utjecati na 12 posto sukoba.

Kako piše Schwartzstein u knjizi, nakon miroljubive pauze tijekom 1990-ih i početkom 2000-ih, broj oružanih sukoba bilo koje vrste najveći je od Hladnog rata, a broj unutardržavnih sukoba je vjerojatno na najvišem nivou od Drugog svjetskog rata. Trenutačno je više raseljenih i gladnih ljudi nego u bilo kojem trenutku od 1945. godine, piše u knjizi. Istovremeno, kvaliteta i kvantiteta demokracija se sve više srozava te postoji više primjera lošeg upravljanja, odnosno više je složenih problema kojima države mogu neadekvatno upravljati.

Većina se rasprava o utjecaju klime na nasilje odnosi na kontekst siromašnih zemalja. Schwartzstein to smatra logičnim, budući da je nasilje povezano s klimom gotovo uvijek rezultat mješavine klimatskih stresova i ​​loše kvalitete upravljanja. Takvi su fenomeni uglavnom najgori u siromašnijim mjestima.

Međutim, napominje kako se i u Europi polako počinju viđati različiti oblici nasilja povezanog s klimatskim promjenama.

“Prošle godine sam sudjelovao u projektu u kojem smo imali priliku intervjuirati žene u Grčkoj, Grkinje i izbjeglice, kako bismo utvrdili odnos između ekstremne vrućine i nasilja nad ženama. Otkrili smo otprilike 350 do 400 posto porasta nasilja u periodu između lipnja i rujna. Postoji niz razloga koji su na to mogli utjecati. Na primjer, djeca nisu u školi tijekom tog razdoblja, što je dodatni stres. Međutim, velika većina ispitanih žena naslutila je da je ekstremna vrućina dio ovih napada”, kaže autor.

Dodatni primjer jest i nedavna nestašica maslinovog ulja u Španjolskoj koju je potaknula prošlogodišnja suša. Klimatska nepogoda utjecala je na to da cijene ulja višestruko porastu.

“Takva situacija masovno je potaknula bande i pojedince na pljačke skladišta maslinovog ulja, čak i samih farmi. Samo je u Španjolskoj u posljednjih godinu i pol dana ukradeno maslinovog ulja u vrijednosti od oko 350 milijuna eura. Ova priča može poslužiti kao primjer kako se nasilje i kriminal potaknuti klimatskim promjenama počinju manifestirati i kod nas”, kaže autor.

Unatoč ne tako pozitivnim projekcijama, onima koje se odnose na rast globalnog zatopljenja i njegov utjecaj na konflikte, autor ističe kako ipak postoje neke slamke istinskog optimizma za koje se valja uhvatiti.

Smatra kako je zapanjujuće da ne postoji mnogo više nasilja nego što ga zapravo ima.

“Ako se uzme u obzir koliko su jadni životi tolikih stotina milijuna ljudi i koliko često vlade i okolnosti guraju zajednice u međusobne sukobe, vidimo da, uz mnoštvo iznimaka, ljudi uglavnom ipak nisu skloni nasilju. Ako se ljudima daju alati i mehanizmi da izbjegnu nasilje, oni će ih uglavnom iskoristiti”, zaključuje Schwartzstein.