Petrodržave sabotirale dogovor oko Globalnog sporazuma o plastici

Međunarodna zajednica nije uspjela postići dogovor oko Globalnog sporazuma o plastici. Pregovarači koji su se okupili u Južnoj Koreji, na sastanku na kojem su pregovori oko teksta sporazuma trebali biti finalizirani, na kraju su se rastali bez postignutog dogovora. Zaključeno je tek da će se pregovori nastaviti.

Iako je više od 100 zemalja podržalo rješavanje problema gomilanja plastičnog otpada kroz politike kojima bi se ograničila proizvodnja plastike, tj. kroz zabranu proizvodnje određene vrste, prvenstveno ambalažne plastike, nekolicina proizvođača nafte sabotirala je dogovor. Prema njihovom mišljenju, Globalni sporazum o plastici ne bi trebao uvoditi nikakve zabrane, već bi se usuglašene politike morale orijentirati na kvalitetnije gospodarenje plastičnim otpadom.

Bilo je najavljeno da će peti sastanak UN-ova Međuvladinog pregovaračkog odbora (INC-5), koji je trebao rezultirati pravno obvezujućim Globalnim sporazumom o plastici, biti i posljednji krug pregovora. Međutim, zemlje se nisu usuglasile po pitanju osnovnog opsega sporazuma. Jedini je dogovor da se razgovori nastave na sastanku koji će se zvati INC 5.2.

“Jasno je da još uvijek postoji neslaganje”, rekla je Inger Andersen, izvršna direktorica UN-ova Programa za okoliš.

Pitanja koja su izazvala najveće podjele uključuju ograničenje proizvodnje plastike, upravljanje plastičnim proizvodima i opasnim kemikalijama te financiranje pomoći zemljama u razvoju u provedbi sporazuma.

Posebno zabrinjava činjenica da su se sa sličnim problemima morali nositi i pregovarači na nedavno završenoj UN-ovoj klimatskoj konferenciji COP29. I tamo su veliki proizvođači nafte, također predvođeni Saudijskom Arabijom, sabotirali napore da se utanače detalji postupnog napuštanja fosilnih goriva, a pružili su otpor i zahtjevima tzv. Globalnog Juga za izdašnijom financijskom pomoći u energetskoj tranziciji i prilagodbi na posljedice klimatskih promjena.

Dva tabora

Opcija koju je predložila Panama, a koju je podržalo više od 100 zemalja, pripadnika tzv. koalicije visokih ambicija, stvorila bi put za globalni cilj smanjenja proizvodnje plastike. Ovaj prijedlog dobio je podršku Europske unije, Ujedinjenog Kraljevstva, Norveške, Švicarske, Kanade, Australije, Novog Zelanda kao i većine afričkih i južnoameričkih zemalja.

No manji broj zemalja proizvođača fosilnih goriva, predvođenih Saudijskom Arabijom, snažno se usprotivio naporima da se smanji proizvodnja plastike. Saudijskoj Arabiji su se u otporu postizanju sporazuma priključile i druge petrodržave poput Irana i Rusije.

Saudijska Arabija u pregovorima je iz teksta sporazuma tražila izbacivanje čitavih odlomaka vezanih za financiranje troškova implementacije sporazuma. Tvrdili su da predložene mjere “penaliziraju industriju, a ne rješavaju stvarne probleme plastičnog zagađenja”. Saudijci su također inzistirali da se sve odluke moraju donijeti jednoglasno, što je dodatno zakompliciralo pokušaj dogovora, piše The New York Times. Više je pregovarača zbog toga optužilo Saudijsku Arabiju da namjerno opstruiraju pregovore, tj. da im je cilj što dulje odugovlačiti, a ne doista postići dogovor.

“Očito imaju strategiju sprječavanja globalnog napretka u bilo čemu što bi moglo ugroziti njihov kapacitet da nastave rudariti fosilna goriva”, poručio je David Azoulay, direktor odjela za okolišno zdravlje pri Centru za međunarodno okolišno pravo.

Kina i Sjedinjene Američke Države, dva najveća svjetska zagađivača, zasad se drže po strani, tj. nisu se eksplicitno priklonile nijednom taboru, što je razočaralo “koaliciju visokih ambicija”, prema tvrdnjama anonimnog izvora čije riječi prenosi Politico.

Fosilnoj industriji treba plastika

Ništa od toga nije naročito iznenađujuće; kao što smo već pisali, industriji fosilnih goriva je plastika nasušno potrebna. Vide je kao “plan B” za nastavak poslovanja nakon što se udio fosilnih goriva u svjetskom energetskom miksu osjetnije smanji. Taj proces je već dobrano na putu, s obzirom na to da je energija iz obnovljivih izvora već godinama tržišno isplativija od energije proizvedene korištenjem fosilnih goriva.

Trenutno se 12 posto svjetske nafte koristi za proizvodnju plastike. Međunarodna energetska agencija prognozira da će do 2050. godine proizvodnja plastike činiti 50 posto ukupnog porasta potražnje za naftom, a petrokemijska industrija doprinosit će i porastu potražnje za zemnim plinom.

Summit u Busanu trebao je biti kulminacija pregovora koji su trajali dvije godine, nakon što su se članice Ujedinjenih naroda prethodno dogovorile da će skovati pravno obvezujući sporazum do kraja 2024. godine. Taj rok je sad produljen za dodatnih 18 mjeseci. Da su na sastanku prevladane ove podjele, bio bi to jedan od najznačajnijih dogovora o zaštiti okoliša još od Pariškog sporazuma 2015. godine.