Hrvatska planira bušiti pod morem i na kopnu, a zanemaruje Sunce i vjetar

Ministarstvo gospodarstva je sredinom studenog uputilo u javno savjetovanje Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. do 2030. godine. Učinili su to s popriličnim zakašnjenjem; plan je trebao biti predan Europskoj komisiji još 30. lipnja.

Integrirani nacionalni i klimatski planovi (tzv. NECP-ovi) jedna su od obveza država članica Europske unije. Naime, EU se obvezala da će do 2030. godine smanjiti emisije stakleničkih plinova za 55 posto u usporedbi s emisijama zabilježenim 1990. godine. Krajnji cilj je postizanje neto nultih emisija do 2050. godine.

Svrha NECP-ova je da svaka država izloži plan kako će se to postići. Istovremeno se moraju pratiti ključni pokazatelji te se planovi periodično revidiraju kako bi se osiguralo da je EU doista na putu ostvarivanja preuzetih ciljeva.

Podaci koje prikuplja Europska komisija pokazuju kako trenutni planovi nisu ni blizu dovoljno ambiciozni da se ovi ciljevi ostvare. Hrvatski NECP nije nikakva iznimka; iz njega se iščitava da Vlada RH do kraja desetljeća namjerava povećavati ulaganja u infrastrukturu koja opslužuje industriju fosilnih goriva.

Drugim riječima, Hrvatska svojim energetskim i klimatskim planovima doprinosi izvjesnom neuspjehu Europske unije da ostvari neto nultu razinu emisija do 2050. Stručnjaci pritom ističu da su deklarirane ambicije EU ionako preniske ako želimo ograničiti rast globalne temperature na +1,5 stupnjeva Celzijusa s obzirom na predindustrijsko razdoblje. Da bi se to postiglo, klimatsku neutralnost trebalo bi postići do 2040. godine, što bi uključivalo smanjenje emisija za više od 75 posto (s obzirom na razine iz 1990.) do kraja desetljeća.

Planiraju se ulaganja u fosilnu infrastrukturu

Hrvatski NECP jako dobro ilustrira nedostatak političke volje da se postizanju klimatske neutralnosti ozbiljnije pristupi. Planom se, naime, najavljuju istraživanje ležišta ugljikovodika u Slavoniji, Dinaridima i Jadranskom moru, nadogradnja LNG terminala, gradnja novih plinovoda…

Istovremeno, planovi za povećavanjem količine energije dobivene iz obnovljivih izvora vrlo su skromni; do 2030. predviđeno je da će Hrvatska iz obnovljivih izvora zadovoljavati 42,5 posto svojih potreba. Trenutno je na oko 30 posto, što znači da već kaskamo za vlastitim planovima. Slika bi bila još gora da nema hidroelektrana iz kojih dobivamo većinu lokalno proizvedene električne energije, a koje su izgrađene još u vrijeme Jugoslavije, te raširenog grijanja na drva, što se smatra obnovljivim izvorom toplinske energije iako zagađuje zrak i proizvodi CO2.

Hrvatski planovi za povećanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora još su neambiciozniji ako se u obzir uzmu neiskorišteni potencijali. To se prvenstveno odnosi na potencijal Sunčeve energije, koja je u hrvatskom energetskom miksu praktički nepostojeća, usprkos prilično velikoj osunčanosti. Prema historijskim podacima DHMZ-a, dijelovi Dalmacije godišnje imaju i do 2700 sunčanih sati.

Okolišne organizacije protiv NECP-a

Protiv hrvatskog NECP-a zbog toga su se pobunile okolišne organizacije. Greenpeace je pred Ministarstvom gospodarstva krajem studenog održao prosvjed, na kojem su istaknuli transparente “Pare u solare” i “Ne novim plinskim projektima!”. Zelena akcija i Društvo za oblikovanje održivog razvoja (DOOR) pozvali su vlasti da iz NECP-a uklone mjere koje potiču daljnju upotrebu fosilnih goriva te bolje definiraju mjere za povećanje ulaganja u obnovljive izvore.

“Ako će slijediti mjere iz NECP-a, ne samo da Hrvatska neće biti klimatski neutralna do 2050. godine, već će tada i dalje trošiti značajnu količinu fosilnih goriva i time je suprotan ciljevima Europskog zelenog plana. Daljnje ulaganje u infrastrukturu za fosilna goriva dugoročno predstavlja i ekonomski rizik za Republiku Hrvatsku u obliku neiskorištenih imovina s obzirom da će EU tržišta, za razliku od Hrvatske, do 2050. godine povećati ulaganja u obnovljive izvore energije i odustajati od fosilnih goriva”, priopćili su iz Zelene akcije i DOOR-a.

“Jedan od alarmantnih problema NECP-a je naglasak na daljnjem razvoju plinske infrastrukture pod izlikom energetske sigurnosti. Na taj način ostajemo ovisni o uvozu energenata. Prava energetska neovisnost počiva na ulaganjima u domaće obnovljive izvore energije, a važno je i hitno krenuti u modernizaciju elektroenergetske mreže”, istaknula je Petra Andrić, programska voditeljica Greenpeacea u Hrvatskoj.

Problem s vodikom

U reakciji Greenpeacea na hrvatski NECP ističe se kako se i u samom dokumentu više puta spominje da klimatske promjene imaju značajan negativan utjecaj na energetski sektor, ali se usprkos tome u planiranju energetske budućnosti nastavljamo oslanjati na fosilna goriva. U Greenpeaceu ističu i kako se plinska infrastruktura širi pod izgovorom da će u budućnosti moći biti korištena za transport vodika, tj. da će koristiti u zelenoj energetskoj tranziciji, iako će njena primarna svrha u bliskoj budućnosti zapravo biti transportiranje zemnog plina.

Argument da će se postojeći plinovodi koristiti za transport vodika je, pritom, u najboljem slučaju nategnut. Cjevovodi koji se koriste za transport zemnog plina se, naime, ne mogu koristiti za transport vodika bez da na njima nastane znatna šteta. Molekula vodika puno je manja od molekule metana, zbog čega se vodik može uvući u sitne procijepe u čeliku od kojeg je plinovod izgrađen te uzrokovati koroziju i pucanje. Zbog sitnog volumena molekula vodika ujedno bi se povećali gubici u transportu. Postojeći se plinovodi mogu prilagoditi za transport vodika, ali to bi zahtijevalo ogromna javna ulaganja jer bi bilo potrebno cijevi u potpunosti obložiti dodatnim izolacijskim slojem.

Nije svejedno odakle je biomasa

U priopćenju Zelene akcije i DOOR-a kritizira se i odluka vladajućih da se u narednom desetljeću osjetno poveća količina energije dobivene iz krute biomase. Iako je takva energija klasificirana kao obnovljiva, jer biomasa nedvojbeno jest obnovljivi energent, ona ipak ima osjetan ugljični otisak; paljenjem biomase u atmosferu se oslobađa ugljični dioksid. A to čak i nije jedini problem s korištenjem biomase u energetici.

“Umjesto poticanja povećanja obnovljive energije iz sunca ili vjetra, hrvatski NECP se snažno oslanja na povećanje udjela krute biomase iako nije uveden nacionalni sustav certificiranja i jamstava o podrijetlu biomase, biogoriva, goriva iz biomase ili drugih energetskih proizvoda. Taj sustav nadgledanja podrijetla biomase, koji se u NECP-u ni ne spominje, je nužan kako bi se osiguralo da se biomasa za energiju ne proizvodi od sirovina dobivenih na zemljištu koje je veoma važno za očuvanje bioraznolikosti ili proizvodnju hrane. Obnovljivi izvori energije se mogu smatrati održivima samo ako uistinu nemaju štetan učinak na bioraznolikost, okoliš i klimu”, poručuju Zelena akcija i DOOR.

Zanemarivanje Sunca i vjetra

Oni, baš kao i Greenpeace, naglašavaju da je ključ energetske tranzicije za Hrvatsku u čistim, obnovljivim izvorima Sunca i vjetra. To su ujedno i izvori koji ostavljaju najviše prostora za privatna ulaganja u proizvodnju električne energije. Međutim, da bi se na elektroenergetsku mrežu mogla spojiti značajnija količina ovih nestalnih izvora energije, nužna su javna ulaganja u modernizaciju elektroenergetske mreže i povećanje kapaciteta za baterijsku pohranu proizvedene električne energije.

“Pomalo je ironično što se u Planu doslovno navodi kako ‘interes investitora u OIE značajno prelazi ciljeve NECP-a’, a Hrvatsku taj interes kao da ne zanima. Podsjećamo da Hrvatska ima ogromne potencijale za korištenje energije sunca, a po njenom iskorištavanju i dalje smo na dnu europske ljestvice. Hrvatska Vlada kao da energetsku tranziciju provodi po kazni. Stalno se pokušava ispuniti minimum, umjesto da se iskoriste postojeći potencijali i prednosti i pokaže liderstvo. Zelena tranzicija nije samo spašavanje klime; ona ujedno donosi i čišći zrak i vodu, zdravlje ljudi i okoliša, kao i veću energetsku sigurnost. Nažalost, ovdje vidimo kako nas Vlada od klimatskih promjena planira braniti novim fosilnim projektima, s obzirom na to da su ulaganja u plin jedan od lajtmotiva ovoga Plana. Vidimo tu i daljnje planove za bušenje kopna i Jadrana u potrazi za naftom i plinom, a saznajemo kako Hrvatska vidi i staru nuklearku Krško u pogonu u dalekoj 2050. godini”, zaključuje Petra Andrić iz hrvatskog Greenpeacea.

Javno savjetovanje o hrvatskom Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu otvoreno je do 12. prosinca, a svi zainteresirani mogu ostaviti komentare na predloženi tekst plana.