Modni dizajner plete odjeću od algi koje more izbaci na obalu

O pogubnom utjecaju tekstilne industrije i brze mode na planet razgovara se već dulje vrijeme, ali rješenja problema rijetko su na dnevnom redu. Modni dizajner Vicko Racetin istražuje upravo rješenja – mogućnosti biotekstila sačinjenog od algi iz Jadranskog mora, odnosno primjenu prirodnih materijala u modnom dizajnu. 

Njegov projekt “Biodegra” predstavljen je u studenom ove godine u Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD) u sklopu izložbe “Nove modne prakse”. Projekt je na samom početku pa su posjetiteljima izložbe predstavljeni rezultati početne faze istraživanja – testni uzorci temeljeni na morskim algama. U narednim fazama Racetin će testirati uporabljivost i mogućnosti estetskog oblikovanja materijala dobivenih od algi, koji će naposljetku postati odjevni predmeti. 

Izložba je postavljena u sklopu eksperimentalnog edukacijskog projekta Galerije HDD-a. Cilj je mladim dizajnerima i dizajnericama pružiti financijsku i savjetodavnu podršku da razvijaju, kako i sam naziv sugerira, nove modne prakse, a koje uključuju i element održivosti. Racetin je tako, osim mentorstva stručnjaka iz područja dizajna, imao i podršku stručnjaka i stručnjakinja iz područja biologije i ekologije.

U pozivu na izložbu navodi se da “izložbeni aspekt projekta funkcionira kao otvoreni arhiv istraživanja mogućih verzija biotekstila”. Vicka Racetina pitali smo da nam kaže nešto više o tome kako je povezao modni dizajn, ekologiju i lokalne prirodne resurse. 

Racetin: Dobro poznajem more, sve što je u njemu i sve što izbaci na obalu

“Ideja za Biodegru proizašla je iz istraživanja o tekstilima i procesu heklanja koje se nadovezuje na moj diplomski rad na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, a u kojem sam dosta radio s pleteninom. Imao sam ideju heklanog komada odjeće koji nije izrađen od vune ili pamuka, već od materijala koji je prisutan u našoj svakidašnjoj okolini unutar Hrvatske. 

Budući da dolazim s mora i otac mi je po zanimanju ribar, jako sam dobro upoznat s morem, svime što je u njemu i što izbaci na obalu. Ideja mi je sinula dok sam bio na plaži i promatrao sav taj prirodni otpad koji samo stoji na pijesku i čeka da se razgradi. Razmišljao sam na koji način bi se te alge mogle iskoristiti, koja bi im bila nova svrha i zašto im ne bih dao novi život. Tako je nastao ovaj projekt u kojem istražujem svojstva naših algi iz Jadranskog mora i pokušavam ih uklopiti u jednu novu priču. 

Na samom početku istraživanja skupljao sam uzorke na plažama kako bih pronašao idealnu vrstu koja bi bila pogodna za pređu. Kasnije nailazim i na vrste koje ću u procesu blendati u fini prah i koristiti za izradu netkanog materijala”, objašnjava nam modni dizajner. 

Zašto baš morske alge, pitali smo ga.

“Morske alge koristim i istražujem baš zato što kod nas nisu dovoljno istražene ili, bolje rečeno, ne koriste se u industrijama, samo nešto malo u prehrambenoj. Mislim da se može izvući jedna jako dobra i snažna priča – prije svega, jer se radi o našim vrstama iz našeg mora. Dodatno, moje odrastanje i djetinjstvo provedeno na brodu i na moru odgovara na pitanje zašto.”

Pletivo iz Jadrana, sušeno na suncu

Projekt, kako kaže Vicko Racetin, dozvoljava opširno istraživanje, kao i igranje pa je priča krenula u dva smjera. 

“Tako se istraživanje podijelilo na izradu pređe, za koju sam koristio jednu vrstu algi, te izradu netkanih materijala za koju se koristi druga vrsta algi. Prvi proces bio je puno duži i sporiji, morao sam skupiti velike količine sirovine da bih dobio mali heklani komadić tekstila. Tu ulaze i vikleri, s ulogom mehaničke opreme i izrade same pređe s pomoću kojim se vlakna alge međusobno trljaju i petljaju kako bi se dobila povezana nit. Prije samog procesa, alge prolaze kroz višebrojno čišćenje i sušenje na suncu”, tumači on.

Netkani materijali – zamjena za poliester

“Netkani materijali dobiveni su nešto bržim procesom, no trebalo je nabaviti još nekoliko elemenata kako bih dobio materijal. Koristio sam agar, glicerin, ocat, vodu, spirulinu i slične aditive kako bih dobio uzorke različitih boja i tekstura. 

Važno je smjesu prokuhavati dok se ne dobije gusta smjesa koja se izljeva na neku dobru podlogu, primjerice tendu, da se može lakše oguliti. Jako bitan element u izradi netkanog materijala je agar koji se koristi u kulinarstvu za želatiranje hrane, a inače se dobiva iz prirodnog sastava algi. Kasnije u priču ulaze i razne vrste biootpada, karton i sličan otpad koji se može reciklirati tako da se dodaje u smjesu kao aditiv”, pojašnjava Racetin.

“Sušenje izljeva može trajati tjednima. U tom procesu dolazi do raznih prirodnih deformacija uzorka – uzorak gubi vodu pa se smanjuje i mijenja. Sušenje sam odrađivao na balkonu kako bih izbjegao neugodne i snažne mirise skuhanih algi i octa. 

Nakon tjedan dana, uzorak se može odlijepiti bez problema te, ovisno o sastavu, može biti grub, krut ili potpuno savitljiv i pogodan za kožu. Tu veliku ulogu igra glicerin koji se dodaje kao plastifikator te materijalu daje efekt savitljivosti i podatnosti bez pucanja. Plastifikator djeluje na glavnu bazu odnosno biopolimer, koji je u ovom slučaju agar, te zajedno s otapalima kao što su voda i ocat, nastaje smjesa idealna za izradu materijala koji bi jednog dana mogao imati razne primjene u raznim industrijama u svrhu zamjene poliesterskih i drugih poli materijala. Od tu i sam naziv ‘bio-degra’, riječ je o materijalu koji se u budućnosti može prirodno razgraditi bez dodatnih onečišćenja i zagađenja okoliša”, kaže nam Racetin o prednostima ovog biorazgradivog materijala iz mora.

Zašto je biotekstil važan?

Postavili smo to pitanje našem sugovorniku, koji ukazuje na klimatsku krizu kojoj svjedočimo.

“Biotekstil je važan za naš daljnji razvoj. Nažalost, već živimo u vremenu naglih klimatskih promjena i vremenskih katastrofa. Vrijeme je da se znanje i istraživanje ulažu u budućnosti i održanje planeta Zemlje. Dolazim s pozadinom dizajnera koji je jako dobro upoznat s tekstilnom industrijom, koja je koja je među najvećim zagađivačima planeta. Smatram da kao dizajner moram izaći iz postojećih okvira i početi razmišljati o materijalima koji su nam pred nosom, samo ih treba pametno iskoristiti.

Ovaj projekt je kao mali wake up call, da se ljudi osvijeste o klimatskim promjenama i mogućim zamjenama za plastiku. Istraživanje pokazuje da je od poznatih materijala uz malo truda moguće doći do lijepih i zadovoljavajućih rezultata, odnosno materijala koje bi tekstilna industrija mogla koristiti u budućnosti”, zaključuje Vicko Racetin.