UN: Broj suhih područja na Zemlji raste

Više od tri četvrtine kopna na Zemlji doživjelo je suhu klimu u posljednja tri desetljeća, a gotovo 41 posto globalnog kopna (ne računajući Antarktiku) čine upravo suha područja.

Poruke su to iz nedavno objavljenog izvješća UN-a koje se bavi povećanjem aridnih područja, onih gdje je količina padalina u određenom razdoblju manja od isparavanja. Za razliku od suše koja je privremena, aridnost ili suhoću definira količina raspoložive vlage potrebne za održavanje života te predstavlja trajnu klimatsku karakteristiku.

Globalni trend sušenja počeo je sredinom prošlog stoljeća te se ubrzava od 1990-ih, a porast suhih područja u zadnjih 30 godina, navodi UN, može se povezati s klimatskim promjenama koje je uzrokovao čovjek. Od početka Industrijske revolucije, globalno je zagrijavanje proširilo suha područja za 1,5 milijuna km2, a ako čovječanstvo nastavi emitirati stakleničke plinove u količini u kojoj to radi danas, do kraja stoljeća očekuje se transformacija 3 posto vlažnih područja u suha.

Izvješće je objavljeno na samitu UN-a koji se trenutačno održava Rijadu u Saudijskoj Arabiji, a koji je posvećen borbi protiv dezertifikacije, negativnih posljedica suhih uvjeta kao što su degradacija tla i nestašice vode.

Što pokazuje izvješće?

Aridnost se veže uz klimu koju karakteriziraju male količine oborina te visok zahtjev za isparavanjem u atmosferi (AED). Potonje se odnosi na snagu sušenja atmosfere te se obično mjeri s pomoću potencijala evapotranspiracije, odnosno gubitka vode kroz atmosfersko isparavanje kroz životne procese biljaka.

Pojam “suha područja” odnosi se na područja u kojima je količina kiše manja od 65 posto onoga što bi potencijalno isparilo. Kako pokazuje izvješće, broj ljudi koji žive u takvim područjima udvostručio se u zadnjih nekoliko desetljeća; 1990. godine u njima je živjelo 1,2 milijardi ljudi dok je ta brojka 2020. godine iznosila 2,3 milijarde.

Drugim riječima, oni koji žive u suhim područjima 2020. godine činili su gotovo trećinu svih ljudi na Zemlji (30,9 posto) 2020., u usporedbi s nešto više od petine (22,5 posto) 1990. godine.

U slučaju najgoreg scenarija zagrijavanja, klimatski modeli sugeriraju da bi čak 5 milijardi ljudi moglo nastanjivati takva područja do kraja stoljeća.

Izvješće je identificiralo da se otprilike polovica stanovnika suhih područja nalazi u Aziji i Africi, a najgušće naseljene takve zone su u Kaliforniji, Egiptu, istočnom i sjevernom Pakistanu, velikim dijelovima Indije te sjeveroistočne Kine.

Žarišne točke koje pokazuju značajno širenje suhog zemljišta uključuju, među ostalima, i zapad SAD-a, poluotok Yucatan, sjeveroistočni Brazil, sjeverozapadnu Argentinu, cijelu mediteransku regiju, sjevernu stranu Crnog mora, afričku regiju Sahel, sjeveroistočnu Južnu Afriku, granično područje između Rusije i Kazahstana, velike dijelove Mongolije i sjeveroistočne Kina te jugoistočnu Australiju.

Neke bi pak regije, poput sjevernih dijelova Sjeverne hemisfere, središnje Afrike i Indije, prema projekcijama trebale postati vlažnije nego što su danas.

Zašto to zabrinjava?

Povišen AED, odnosno, snaga sušenja atmosfere, ima ključan utjecaj na intenziviranje procesa sušenja. Naime, povećano isparavanje vode i transpiracije u suhim područjima uzrokuju to da 90 posto oborina isparava natrag u atmosferu, zbog čega svega 10 posto oborina ostaje dostupno za potrebe na Zemlji. To pak uzrokuje vodeni stres biljaka, što može dovesti do njihova odumiranja.

Kombinacija niskih oborina i visokog AED-a stvara negostoljubivo okruženje za mnoge oblika života, što u konačnici pridonosi formiranju hiperaridnih ili pustinjskih krajolika.

Utjecaji sve veće aridifikacije tako dovode do degradacije tla i nestašica vode, što pak može dovesti do gubitaka u usjevima, nesigurnosti hrane, smanjenja bioraznolikosti, povećanja pješčanih oluja itd. Takvi trendovi povezani su s povećanjem stopa bolesti i smrti, naročito među djecom i ženama, a rastuća suhoća igra ključnu ulogu u poticanju ljudske migracije diljem svijeta, osobito u hiperaridnim i sušnim područjima južne Europe, Bliskog istoka te sjevera Afrike i južne Azije.

Očekuje se da će sve veća suhoća igrati ulogu u većim i intenzivnijim šumskim požarima, pri čemu će Europa biti posebno pogođena. Uz područje Amazone, mediteranska regija patit će od češćih suhih vremenskih uvjeta što će utjecati na povećan broj požara. U scenariju koji podrazumijeva zadržavanje na visokim emisijama stakleničkih plinova, požari u sredozemnoj regiji bit će 30 posto učestaliji do kraja stoljeća. Grčka, odakle svake godine tijekom ljetne sezone dolaze vijesti o požarima, mogla bi imati dodatnih 40 dana visokog rizika od požara do 2100. godine.

Osim toga, ako emisije stakleničkih plinova nastave rasti, očekuje se da će više od dvije trećine cjelokupnog kopna na planetu (bez Grenlanda i Antarktika) skladištiti manje vode do kraja stoljeća.

Što se može učiniti?

Brojne populacije ruralnih sušnih područja kroz povijest su provodile održive prakse kako bi prilagodile poljoprivredu i stočarske aktivnosti suhim vremenskim uvjetima.

Na primjer, poljoprivrednici u afričkoj regiji Sahel još su od 1980-ih godina počeli uzgajati lokalne vrste drveća koje su ranije bile uklonjene s poljoprivrednih zemljišta. Stabla raštrkana među poljima sprječavaju eroziju tla i štite usjeve od vjetra i isparavanja. Kao primjer može poslužiti i inicijativa “Veliki zeleni zid” koja je implementirana u nekoliko afričkih država, a koja podrazumijeva ozelenjavanje područja od 8000 kilometara. U sklopu inicijative posađeno je više milijuna novih biljaka te pošumljeno tisuće hektara šuma.

Prilagodba uključuje i uzgoj usjeva koji su otporni na oskudicu vode, kao i promjena sastava stoke, odnosno uzgajanje životinjskih vrsta koje su bolje prilagođene toplijim i suhim uvjetima. Na primjer, prelazak s krava na koze može smanjiti gubitke u slučaju klimatskih ekstrema budući da su koze puno otpornije na stres uzrokovan vremenskim uvjetima.

Veliku ulogu u prilagodbi imaju i vodoprivredne mjere, odnosno bolje upravljanje raspoloživom vodom. Pametnije upravljanje kišnicom pritom se smatra ključnim za povećanje poljoprivrede produktivnost bez ugrožavanja dostupnosti tog resursa za druge sektore.

UN navodi kako je važno uspostaviti i praćenje aridnih područja, što može doprinijeti boljim mjerama prilagodbe. Za njihovu implementaciju potrebna je i kvalitetna upravljačka struktura u državama koje se s takvim uvjetima nose. Vlade mogu inicirati i podržati korištenje novih tehnologija, promicanje održivih praksi i uspostavljanje sustava ranog upozoravanja i protokola brzog odgovora na ekstremne uvjete.

Više novca

Uz mjere prilagodbe koje ističe UN u svom izvješću, potrebno je, dakako, što hitnije smanjiti emisije stakleničkih plinova. Osim toga, potrebno je povećati sredstva za prilagodbu zajednica koje žive na takvim područjima, a taj bi financijski teret, navodi se u izvješću, trebale snositi države i međunarodna zajednica.

Tako je domaćin samita u Rijadu, Saudijska Arabija, obećala 2,15 milijardi dolara od više država i međunarodnih banaka za programe koji se bave otpornosti na sušu. Arapska koordinacijska skupina koju čine deset razvojnih banaka sa sjedištem na Bliskom istoku najavila je 10 milijardi dolara ulaganja do 2030. za rješavanje pitanja degradacije zemljišta i suše. Ta bi sredstva trebala ići prema 80 najugroženijih zemalja, u pripremu za pogoršanje sušnih uvjeta (AP).

Ipak, količina novca koji se ulaže u prilagodbu sušnom vremenu i dalje je znatno manja od financijske štete koju ono izaziva. UN procjenjuje da su između 2007. i 2017. suše u svijetu uzrokovale štetu “tešku” 125 milijardi dolara.